Igrač Varaždina rastura. Zabio je Dinamu, Hajduku i Rijeci, ali ne zovu ga u reprezentaciju
U svakoj sezoni HNL iznjedri barem nekoliko igrača koji tiho i bez velikih najava “eksplodiraju” na terenu. Ove godine to je Aleksa Latković – veznjak Varaždina, nogometaš koji igra s nevjerojatnom lakoćom, postiže važne golove i pokazuje da Varaždin posjeduje jednog pravog bisera.
Latković je ove jeseni zabio Dinamu, Hajduku i Rijeci – trima najjačim momčadima lige – i time se upisao u red onih koji su pokazali da kvaliteta nije rezervirana samo za “velike”. Ipak, dok ga hvale treneri i suigrači, jedno pitanje ostaje visjeti u zraku: zašto ga još uvijek nema u reprezentaciji Crne Gore?
Tablica sadržaja
Izdanak Crne Gore koji je sazrio u Hrvatskoj
Aleksa Latković rođen je u Cetinju 2000. godine, a nogometne korake započeo je u mlađim kategorijama tamošnjeg Lovćena, gdje je i krenuo na svoj seniorski put. Već tada su ga skauti opisivali kao tehnički vrlo darovitog igrača s osjećajem za prostor i sjajnim udarcem s distance. No, kao i mnogi mladi Crnogorci, sanjao je veću scenu — i taj san ga je doveo u Hrvatsku.
Igrao je za drugu momčad Osijeka, bio sjajan u Rudešu, ali Varaždin ga je, uz kontinuitet, povjerenje i mirno okruženje u kojem može rasti, “izbacio” na veliku scenu. Kada bi stao pred gol, izgledalo je kao da mu je svejedno protiv koga igra. A to je odlika igrača koji znaju koliko vrijede.
Simbol Varaždina koji se ne boji velikih
Latković je u nekoliko navrata doslovno nosio Varaždin na svojim leđima. Njegova hladnokrvnost pred golom postala je zaštitni znak momčadi, a posebnu pozornost privukao je načinom na koji reagira u “velikim” utakmicama.
Protiv Dinama je pogodio s ruba šesnaesterca nakon sjajne akcije i ostavio dojam igrača koji se ne boji trenutka. Protiv Hajduka je bio najbolji na terenu, neumoran, drzak i opasan, a protiv Rijeke je ponovno pokazao kako iz jedne polušanse zna izvući maksimum.
Rijetki su igrači u HNL-u koji u jednoj sezoni uspiju zabiti svim trima velikanima, a još rjeđi oni koji to naprave s ovakvom smirenošću. Latković je dokazao da kvaliteta ne mora uvijek dolaziti s velikim imenom ili skupim ugovorom.
Zašto ga ne zovu u reprezentaciju?
Unatoč formi koja bi mnoge odvela do nacionalnog dresa, poziv iz Crne Gore još nije stigao. Novi izbornik, legendarni Mirko Vučinić, zasad nije zvijezdu Varaždina uvrstio ni među pričuve, a ni njegov prethodnik, Robert Prosinečki, nije pokazivao prevelik interes.
Crnogorski nogomet već godinama traži stabilnost i nove lidere. Stara generacija – s Jovetićem i Savićem – polako se gasi, a nova još nije preuzela odgovornost. U takvoj situaciji, igrači poput Latkovića predstavljaju upravo ono što reprezentacija treba – svježinu, samopouzdanje i želju za dokazivanjem.
Vučinićeva dilema
Mirko Vučinić, kao izbornik, poznat je po tome da vjeruje igračima koji su već dio sustava. Njegova filozofija je da kontinuitet znači sigurnost, pa rijetko uvodi nova imena bez duljeg promatranja. No, vrijeme bi moglo natjerati Vučinića da razmisli drukčije.
Crna Gora se u kvalifikacijama muči s realizacijom i kreacijom u sredini terena. Upravo ono što Latković najbolje radi – stvara višak, povezuje linije, dolazi iz drugog plana i zabija – nedostaje njegovoj reprezentaciji.
U mnogim analizama navodi se da Crnoj Gori fali “igrač između linija”, netko tko može iz ničega stvoriti priliku. Ako Vučinić doista želi izgraditi moderniju reprezentaciju, logičan korak bio bi pogledati prema Varaždinu.
Varaždin – idealno okruženje za rast
Za Aleksu Latkovića, Varaždin je postao više od kluba. U njemu je pronašao stabilnost, ali i ambiciju. Trener Nikola Šafarić dao mu je slobodu u igri koju rijetko dobivaju mladi veznjaci.
Latković ima ulogu “luksuznog radnika” — igrač koji može graditi i rušiti. Igra box-to-box, sudjeluje u presingu, ali i u završnici. Njegovi golovi nisu slučajnost, već rezultat razumijevanja igre. Uz to, Varaždin ima specifičan pristup – daju šansu mladima, a istovremeno od njih traže odgovornost.
Latković je u takvom sustavu sazrio, postao vođa, i u 25. godini već je igrač koji bi mogao bez problema igrati u jačoj ligi.
Tiha karijera, veliki uspjesi
Aleksa Latković nije igrač koji traži naslovnice. Nema bahatog stava, ne daje bombastične izjave i ne koristi društvene mreže za samopromociju. Na terenu, međutim, govori dovoljno – njegovim golovima i potezima Varaždin ostaje stabilan u sredini ljestvice i često iznenađuje favorite.
U HNL-u, gdje se često forsiraju imena iz “velike trojke”, Latković je postao podsjetnik da pravi nogomet živi i izvan Maksimira, Poljuda i Rujevice. Napadački veznjak zabio je i Gorici, ali i u Kupu protiv Gaja iz Mača.
Zaključak – reprezentacija ne može zauvijek zatvarati oči
Aleksa Latković igra sezonu života. Zabija, asistira, vodi Varaždin i svakim tjednom pokazuje zrelost. Činjenica da ga reprezentacija Crne Gore još nije pozvala više govori o njihovom sustavu nego o njemu.
Mirko Vučinić ima pravo birati po svom ukusu, ali ako želi momčad koja diše energijom i hrabrošću, Latković je upravo takav profil igrača. Robert Prosinečki ga možda nije prepoznao na vrijeme, ali nova era crnogorskog nogometa mogla bi početi baš s ovakvim nogometašima.
– Naravno da bih volio zaigrati za reprezentaciju i da je to moja velika želja, kao uostalom vjerovatno svakom nogometašu. Imam li kvalitetu da doprinesem reprezentaciji i da zaslužim poziv, to trebaju procijeniti ljudi koji su zaduženi za to. Na meni je da nastavim trenirati, da se trudim, da pokušam ostati u formi u kojoj sam započeo sezonu – izjavio je Latković za Meridiansport.
