Je li Josip Mišić protiv Rijeke trebao dobiti crveni karton?

U derbiju koji je Dinamo dobio 2:1 nad Rijekom, najviše je polemike izazvala scena iz 77. minute u kojoj je kapetan Dinama Josip Mišić u naguravanju prvo uhvatio igrača Rijeke Justasa Lasickasa za lice, a zatim ga i odgurnuo odnosno udario — i pritom dobio tek žuti karton. Taj trenutak nije bio samo jedna od uobičajenih spornih situacija u direktnoj utakmici; bio je katalizator za novu raspravu o kriterijima suđenja, ulozi VAR-a i odugovlačenom problemu povjerenja u hrvatsko suđenje.

Videozapise incidenta gledali su navijači i novinari, trener Rijeke javno je ustvrdio da je riječ o izravnom isključenju, a internetske ankete i osude na društvenim mrežama brzo su potvrdile da javno mišljenje nije na strani suca Igora Pajača koji je Mišiću pokazao samo žuti karton.

Prvo treba jasno reći što se dogodilo na terenu: tijekom gužve u 77. minuti Mišić je najprije u fizičkom duelu uhvatio protivnika rukom za lice, što je potom eskaliralo u guranje i udarac koji su igrači Rijeke i gledatelji protumačili kao namjeran udarac prema licu. Lasickas je završio na travnjaku.

Sudac je odmah iz džepa izvukao žuti karton, VAR soba nije intervenirala, a incident je nakon utakmice postao glavna tema medijskih analiza i izjava trenera. Video materijali koje su prenijeli mediji pokazuju upravo ono što mnogi opisuju kao previše grub zahvat od strane Mišića.

Kako procijeniti startere za kaznu prema pravilima nogometa? Prema Zakonu o igri (Law 12 — Fouls and Misconduct), namjerni udarac ili bilo koji oblik nasilnog ponašanja prema suparniku klasificira se kao “violent conduct” i kažnjava se izravnim crvenim kartonom, čak i ako se događa izvan igre za loptu. Ako je kontakt bio namjeran i dovoljno jak da ugrozi protivnika, tada pravilo nalaže isključenje.

U praksi, interpretacija namjere i intenziteta često je subjektivna i ovisi o prizoru koji sudac i VAR operateri zabilježe. U ovom slučaju mnogi promatrači i trener Rijeke smatraju da je kriterij za crveni karton bio ispunjen: radnja je bila usmjerena prema licu, imala je agresivan karakter i mogla je uzrokovati povredu.

S druge strane, branitelji suđenja ističu nekoliko elemenata koji su, po njima, utjecali na odluku: u gužvi je bilo puno kontakata i poteza, sudac je procijenio ukupnu dinamiku incidenta te je možda vidio djelomičnu isprovociranost ili uzvratnu reakciju koja mu je sugerirala sankciju žutim kartonom kao proporcionalnu.

VAR suci, koji su po pravilima zaduženi da interveniraju samo u slučajevima “jasne i očite pogreške”, očito nisu našli dovoljno jasnih razloga da preinače odluku. Taj standard (jasne i očite pogreške) često znači da u sumnjivim slučajevima originalna odluka ostaje na snazi. Međutim, razlika između “sumnjivo” i “jasno nasilno” ostaje upravo ono mjesto gdje gledatelji i klupske reakcije najčešće imaju drugačiji osjećaj nego sudac.

Reakcija nakon utakmice bila je brza i oštra. Trener Rijeke Victor Sanchez izravno je rekao da je Mišić napravio više razloga za žute kartone, pa čak i za izravan crveni, te je izrazio čuđenje nad kriterijem VAR sobe koja nije intervenirala. Javne ankete i komentari u medijima potvrdili su podijeljeno, ali intenzivno javno mnijenje — mnogi su tvrdili da je razlog za crveni karton bio jasan i da se odluka ne uklapa u standarde dosljednosti koje očekuju od suđenja u vrhunskim natjecanjima. S druge strane, Dinamovi izvori i dio neutralnih analitičara skretali su pozornost na potrebu objektivnog gledanja snimaka iz svih kutova i na važnost profesionalne procjene suca.

U ovom sporu posebno je važan kontekst: u hrvatskom nogometu postoji akumulirano nepovjerenje u suđenje, koje se stvara godinama kroz niz spornih odluka, trenutno neujednačene primjene pravila i političke tenzije oko najvećih klubova. Kada se u takvom okruženju dogodi incident u korist ili protiv velikih klubova, percepcija pristranosti brzo postane dominantna.

U ovom slučaju Dinamo, kao klupski gigant koji često nosi stigmu povlaštenosti u očima kritičara, nije mogao izbjeći optužbe da koristi i sudačke odluke u svoju korist — čak i kada odluka možda ima opravdanje iz pravnog kuta. To ne opravdava agresivno ponašanje igrača, ali objašnjava zašto javna reakcija u ovakvim slučajevima eksplodira.

Postoji i institucionalni aspekt: VAR je tehnologija uvedena da smanji greške i poveća transparentnost, ali ona ovisi o ljudima koji je operiraju. Ako VAR ne intervenira u situacijama gdje javnost i neki stručnjaci vide jasno nasilje, onda sama uloga VAR-a gubi kredibilitet.

Zato je transparentnost ključna — od objave razloga za neintervenciju do mogućnosti naknadne disciplinske obrade. Nogometni savezi u drugim zemljama tu praksu već proširuju: ponekad komisije naknadno analiziraju događaje i izriču sankcije iako sudac nije pokazao crveni karton. U Hrvatskoj bi takav pristup, uz jasne javne obrazloške, mogao umanjiti osjećaj nepravednosti.

Kako dalje? Postoje tri praktična smjera koji bi ublažili ovakve kontroverze. Prvo, dosljednija komunikacija: natjecateljske komisije i HNS moraju pojasniti kriterije i, gdje je potrebno, objasniti javno odluke VAR-a. Drugo, dosljednost sankcija: u slučajevima očitog nasilnog ponašanja bez isključenja, treba razmotriti naknadne disciplinske mjere kako bi se poslalo jasno poručivanje da takvo ponašanje neće ostati bez posljedica. I treće, edukacija i standardizacija: suci i VAR-operateri trebaju stalnu obuku i jedinstvene protokole za situacije s kontaktom u gužvi, kako bi se smanjile razlike u interpretaciji.