Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Košarka

KK ZAGREB Vrhunac kluba značio je i početak kraja

Priča o mukotrpnom putu k vrhu, kratkom ostajanju ondje i brzom padu u provaliju

Pozadina: Pixabay / Montaža: hrsport.hr

Da nikad nije postojao gospodin po imenu Boško Božić, za prijatelje i neprijatelje poznatiji kao Pepsi, ovu priču koja je pred vama ne bih niti pisao. Jednostavno, ne bih imao materijala, a niti volje pisati o nekom klubu koji je bio, tek, prolazna karika u životima košarkaških fanova u Hrvatskoj. Međutim, Košarkaški klub Zagreb nije kolektiv sklon izbjegavanju, jer je svojedobno činio jako lijepu hrvatsku košarkašku priču. Dobro, možda ne bajkovitu u tolikoj mjeri kao Cibona 1980-ih ili Jugoplastika, današnji Split, na prijelazu iz 80-e u 90-e, no iznimno lijepu na svoj način, rekli bismo – malograđansku. Ovo je priča o mukotrpnom putu prema vrhu, kratkom ostajanju ondje i brzom padu u provaliju iz koje se ovaj klub iz Trnskog više nije izdigao.

Sve je krenulo sa svjetskim zlatom ’70.

Od 10. do 24. svibnja 1970. godine pažnja čitavog košarkaškog svijeta bila je usmjerena prema Jugoslaviji, točnije, prema Karlovcu, Splitu, Ljubljani, Sarajevu i Skopju. Tih pet gradova ugostilo je šesto Svjetsko prvenstvo, i prvo van granica Južne Amerike. Nije tajna bila da će jugoslavenska reprezentacija probati uzeti zlato, budući da su prethodna dva Mundijala završili odmah iza pobjednika, Brazila 1963. i SSSR-a 1967. godine. Kako je turnir odmicao prema svom kraju, tako je rasla pažnja hrvatske i, općenito, jugoslavenske javnosti. Italija, Brazil, Čehoslovačka i Urugvaj padali su poput „krušaka“, a pobjeda nad Amerikancima donijela je jugo-košarci najveći dotadašnji uspjeh – svjetsko zlato, te naznačila početak jedne nove, još bolje ere, zlatne ere, u kojoj će se jugoslavenska selekcija pet puta penjati na vrh Europe, još dvaput na vrh svijeta te jednom postati i olimpijski prvak.

Počeci u Sigetu

Generaciju koju su činili Krešo Ćosić, Ratomir Tvrdić, Damir Šolman, Vinko Jelovac, Ivo Daneu, Nikola Plećaš, Petar Skansi, izbornik Ranko Žeravica i ostali, budnim okom pratili su pripadnici mlađih generacija. Među njima i 18-godišnji Boško Božić Pepsi, kao i neki njegovi vršnjaci koji su, potaknuti strašnom popularnošću jugoslavenske košarke koja je tada dosegla svoj vrhunac, odlučili osnovati klub u svom zagrebačkom kvartu na južnoj strani rijeke Save, u Sigetu, u dijelu grada koji nije niti postojao kojih dvadesetak godina ranije. Isprva cjelokupna situacija oko novoga kluba, koji je i nazvan KK Siget, nije se doimala pretjerano ozbiljnom. Sigećani su igrali gradsku ligu bilježivši solidne rezultate, a onda je sam Pepsi četiri godine kasnije odlučio preuzeti „nadobudne“ dečke te nešto učiniti od njih. Budući da se niti on sam nije ubijao od naročitog posla te ispočetka nije bio ambiciozan, odlučio je uzeti stvari u svoje ruke tako što je pošao mijenjati druge, ujedno mijenjajući i sebe. Klub je napokon lagano krenuo prema gore…

Razvoj Novog Zagreba doprinio odazivu u novi klub

Kako je sam naziv vrlo često velik dio klupskog identiteta, tako je i bilo u slučaju KK Sigeta. U prvim godinama doimao se kao kvartovski klub za koji nisu bili zainteresirani dečki izvan Sigeta. Međutim, i to je bilo dovoljno da se stvori veći odaziv od očekivanog, a tome je doprinio i urbanistički razvoj Novog Zagreba, dijela glavnog hrvatskoga grada koji je izgrađen nakon Drugog svjetskog rata. Tijekom 1960-ih na području Sigeta izgrađeno je šest stambenih zgrada, kao i šest nebodera, te blizu 30 obiteljskih kuća. U brojnim tim domovima obitavali su zaljubljenici u košarku koji će pomoći u razvitku tek nastalog kluba.

Premještaj u Trnsko

Kako je ime važan čimbenik u postojanju bilo kojeg kolektiva na svijetu, tako je bilo i u slučaju KK Sigeta. Upravo zbog toga, 1976. godine promijenjeno je ime kluba u KK Novi Zagreb, pozivajući time mlade iz obližnjih kvartova, kao što su Kajzerica, Utrina, Dugave, Travno, Zapruđe i Sopot. Promjena naziva mladoga kluba urodila je plodom, a osim imena, ubrzo je promijenjena i lokacija. Klub više nije imao svoje sjedište u Sigetu, nego je 1982. godine prešao u susjedno Trnsko, u kojemu je izgrađena nova dvorana. Ta je sportska dvorana ubrzo postala iznimno popularna tijekom i nakon održavanja Univerzijade 1987. godine.

Hit južnog dijela grada

Od sredine 1980-ih uslijedilo je početak ubrzanog rezultatskog „dizanja“ KK Novi Zagreb. Godine 1985., kada je Cibona bila apsolutni hit Europe osvojivši prvi naslov kontinentalnog prvaka, Novi Zagreb bio je hit južnog Zagreba. Ušli su tada u 1.B ligu, drugi rang jugoslavenske klupske košarke, te su odmah u prvoj sezoni ostvarivali vrlo dobre rezultate odlično se noseći sa svima. U svojoj debitantskoj sezoni u, praktički, drugoj ligi, osvojili su sedmo mjesto (od 12 momčadi), s omjerom 9-13, imajući isti učinak kao Maribor, vukovarsko Borovo i Spartak iz Subotice.

Povećani broj klubova podigao razinu lige

U narednoj se sezoni liga proširila na 14 klubova, dobivši na dodatnoj kvaliteti, s čime su se Mravi, kako su se već tada zvali zbog velike upornosti u postizanju progresivnih rezultata, nešto teže nosili. Trebalo se prilagoditi na neke nove klubove, pa su sezonu 1986./87. završili na desetoj poziciji (omjer 12-14). Nije to, ustvari, bio ništa slabiji konačni plasman nego prethodne sezone, budući da su za petoplasiranim Borcem iz Čapljine zaostajali samo dvije pobjede. No, onda je slijedio kontinuirani, vidljivi, rast…

Povijesni ulazak u najviši rang

Sezona potom završena je na osmome mjestu s još boljim omjerom, 13-13, sa samo dvije pobjede manje od četvrtog Zrenjanina, današnjeg Proletera. Međutim, ono što je uslijedilo u sezoni 1988./89. uzdiglo je Novi Zagreb do statusa četvrtoga najboljega hrvatskoga kluba, poslije Jugoplastike, Cibone i Zadra. Osvojivši drugo mjesto u 1.B ligi, osigurali su doigravanje za ulazak u elitni rang jugoslavenske klupske košarke. Preko turnira na kojem su uz njih nastupili još i Šibenka te Vojvodina, Mravi su prvi put u klupskoj povijesti osigurali ulazak u 1.A jugo-ligu!

POZICIJAKLUBOMJER
1.Sloboda Dita Tuzla21-5
2.NOVI ZAGREB20-6
3.Servo Mihalj Zrenjanin19-7
4.Čelik Zenica18-8
5.NAP Novi Sad14-12
6.Kvarner Rijeka15-11
7.Spartak Subotica13-13
8.Maribor 8712-14
9.Borovo11-15
10.Slavonka Osijek11-15
11.Željezničar Sarajevo10-16
12.Merx Celje10-16
13.Igman7-19
14.Borac Čapljina1-25

Sjajan otpor Jugoplastici u Splitu

Dakle, 19 godina trebalo je Pepsiju i ekipi da klub, koji je ispočetka bio na kvartovskoj razini i igrao gradsku ligu, dovede do elitnog društva jugoslavenske košarke, do prvenstva koje je tada bilo među najjačima na svijetu, prvenstva u kojemu je harala ekipa koja je tada bila najbolja ne-američka ekipa na svijetu, i koja bi imala svašta za kazati i u NBA ligi. Košarkaši Novog Zagreba dobili su veliku priliku suprotstaviti se Žutima, suprotstaviti se Kukoču, Rađi, Saviću, Nagliću, Naumoskom, Perasoviću, Sretenoviću, Tabaku i ostalima. Osjetili su na svojoj koži u Trnskom što znači igrati protiv europskog prvaka, izgubivši dosta glatko s -29 (80:109). Međutim, u Splitu konačni rezultat izgledao je mnogo ljepše, ustvari, prekrasno, jer izgubiti sa samo 11 koševa razlike (73:84) od Jugoplastike u to vrijeme nije bila mala stvar. Primjerice, na Gripama te sezone u prvenstvu jedino je bolje prošla sarajevska Bosna (-9). Svi ostali doživljavali su katastrofe. Tako je viceprvak Crvena Zvezda izgubila s pomalo nestvarnih -48 (75:123), Cibona s -22 (88:109), a Partizan su ostavili na -21 (85:106).

Nezaboravne drame protiv Bosne

Novozagrebaši su svoju dotada najslavniju sezonu završili na devetoj poziciji upisavši osam pobjeda iz 22 utakmice. Posebno će se pamtiti dvostruko slavlje protiv Bosne, koja je uspjela te sezone svladati Jugoplastiku u Sarajevu (62:59). Oba slavlja bila su vrlo slatka, zbog velike rezultatske neizvjesnosti. U glavnom hrvatskom gradu ogled je završio 75:74, a u glavnom bosanskohercegovačkom završilo je 80:79 za košarkaše Novog Zagreba. Osim Bosne, još su pali i: dvaput Smelt Olimpija, dvaput Zorka Šabac, po jednom Zadar te Sloboda Dita Tuzla.

POZICIJAKLUBOMJER
1.Jugoplastika19-3
2.Crvena Zvezda17-5
3.Zadar13-9
4.Cibona13-9
5.Vojvodina12-10
6.Bosna12-10
7.Smelt Olimpija10-12
8.Partizan9-13
9.NOVI ZAGREB8-14
10.IMT Beograd7-15
11.Sloboda Dita Tuzla7-15
12.Zorka Šabac5-17

Pokušaj dovođenja etabliranih košarkaša

Unatoč devetome mjestu od 12 klubova, Novi Zagreb nije sačuvao prvoligaški status, pokušavajući se vratiti na veliku scenu kroz jednu drugačiju prizmu, na jedan drugačiji način. Za glavnog sponzora Pepsi je doveo Oveco, te je time pokušao namamiti još investitora u klub koji se podigao na jednu novu razinu. Išao je i prema dovođenju poznatih imena, kao što je bio Zoran Čutura, dugogodišnje bek/krilo Cibone, no, kao što je i sam Čutura rekao jednom prilikom, Cibosi su ga htjeli zadržati pod svaku cijenu, te čak i nakon što je potpisao ugovor za Mrave, nisu ga pustili. Također, Pepsi je htio dovesti čak i Želimira Obradovića, danas jednog od najpriznatijih košarkaških trenera u Europi koji je tada branio boje Partizana, kao i Milenka Savovića. No, rat je pokvario Pepsijev plan, a navedena dvojica 1991. godine okončali su košarkaške karijere.

Polako se mijenjala klupska politika

Ratne 1992. godine, dakle 22 godine nakon osnivanja kluba, promijenjeno je ime u ono najjednostavnije, najpamtljivije – KK Zagreb. Mravi su nastavili djelovati u skladu sa svojim nadimkom, marljivo gradeći vlastitu momčad, punu mladih talenata. Po tome su zagrebaši i bili prepoznatljivi dugi niz godina, a Pepsi je tijekom 90-ih krenuo u malo drugačijem smjeru. Nastojao je u klub dovesti Željka Poljaka, Gorana Sobina i Dražena Anzulovića, ali Split i Cibona, kao uspješniji i popularniji klubovi, uvijek su se „ubacivali“ ispred kluba iz Trnskog. Kao što je i očito, Božić Pepsi tada je promijenio klupsku politiku, stvarajući miks mladosti i iskustva, umjesto dotadašnjeg potpunog oslanjanja na mlade igrače ponikle u klubu. Novostvorena politika bit će pokretač za najsjajnije razdoblje u povijesti kluba, ali i za potpuni raspad…

Blagi rezultatski pad Mrava

Oslobađanjem iz okova SFRJ-a, Hrvatska je, kako i u svim drugim sportovima, tako i u košarci dobila vlastitu ligu. Mravi su time dobili veću medijsku pozornost te mogućnost borbe za sam vrh. Međutim, svoju priliku uspijevali su iskoristiti neki drugi zagrebački klubovi iskočivši u prvi plan, kao što je senzacionalni viceprvak Hrvatske iz 1995. godine, Zrinjevac, koji je u to vrijeme igrao i finale Kupa te kvalifikacije za ulazak u Euroligu protiv Unicaje. I Benston, današnja Dubrava, ostvarivala je nešto bolje rezultate od Zagreba, no nije to pokolebalo Pepsija. Znao je da će dočekati novu priliku boriti se za vrh.

Sesarov odlazak u Cibonu uzburkao duhove u Trnskom

Možda je razlog u neostvarenju rezultatskih ciljeva ležao u klupskoj politici, koju bismo mogli usporediti s današnjom Dinamovom. Međutim, Dinamo i KK Zagreb dvije su različite priče. Usporedive su po stvaranju mladih igrača, njihovom razvitku te, naposljetku, prodaji, i to ponekad vrlo brzoj. Idealan je primjer Josip Sesar, jedan od najvećih mladih nada europske košarke tijekom 90-ih, a 1996. godine čak je bio i MVP europskog juniorskog prvenstva na kojemu je mladu reprezentaciju Hrvatske odveo sve do zlata. Sa samo 21 godinom ovaj rođeni Mostarac otišao je put Cibone, u čijem se dresu prijavio na NBA draft te bio izabran kao 47. pick od strane Seattle SuperSonicsa. Zagreb ga nije mogao zadržati. Zov novca bio je jači, zov onoga čega će kasnije jako puno nedostajati u klupskoj kasi zbog fatalnih pogrešaka.

Godina 1999. za zaborav

Upravo je prijelaz Sesara iz Zagreba u Cibonu utjecao na odlazak stvaratelja kluba. Pepsi je, iritiran nečistim poslovima koji su se vrtjeli oko tog transfera, nakon nepunih 30 godina napustio svoj klub. I dalje ga se moglo vidjeti na tribinama u Trnskom, no više se nije htio miješati u klupsku politiku. Te 1999. godine dobio je u ruke ključeve reprezentacije. Odveo ih je na EuroBasket u Francusku, no jedino uz značajniju pomoć Tonija Kukoča i Veljka Mršića, nije mogao puno toga napraviti. S 11. mjestom u džepu, vrlo je brzo otišao s pozicije izbornika. Ta 1999. godina, zasigurno mu nije ostala u najljepšem sjećanju…

Ulazak kapitala u klub

Tijekom 2000-ih Zagreb je funkcionirao vrlo dobro, i bez Pepsija „sa sobom“. Pliva je bila glavni sponzor košarkaša (uz Croatia Osiguranje), na čelu sa Željkom Čovićem, još je i pokojni Marijan Hanžeković bio u Upravnom odboru, zajedno s bivšim šefom HDZ-a i bivšim ministrom unutarnjih poslova, Tomislavom Karamarkom. Novca je bilo, dovodili su se igrači, a samim time su i rezultati bili bolji. Vrhunac dugogodišnjeg postojanja kluba dogodio se 2011. godine. KK Zagreb Croatia Osiguranje preuzeo je primat u hrvatskoj košarci…

Preko Zadra do finala prvenstva

Regularni dio sezone lige za prvaka domaćeg prvenstva okončali su na trećoj poziciji, što im je donijelo doigravanje i okršaj sa Zadrom. Već nakon prvog susreta u tada novoj Dvorani Krešimira Ćosića i pobjede od velikih +19, pripreme za finale mogle su početi. Uzvrat je donio još jednu pobjedu, a u velikom finalu ih je čekala Cedevita, klub u naglom usponu koji je zapalio zagrebačke poklonike u košarku. Oni su u polufinalu izbacili Cibonu s 2:1, čime su zaustavili dugogodišnji niz Cibosa u Euroligi, niz koji je trajao još od 90-ih čime su bili najkonstantniji europski klub.

Glatko protiv Cedevite za povijesni uspjeh

Cedevitinu prednost domaćeg terena, Mravi su poništili već u prvoj utakmici svladavši ih s čak 15 poena razlike (73:58). U Draženovom domu, u koji se Zagreb premjestio nekoliko sezona prije, svladali su Cedevitu s deset koševa razlike (82:72), da bi prvi prvenstveni naslov u povijesti kluba potvrdili u posljednjoj, trećoj utakmici, pobijedivši s 89:85. Naglašavamo „prvenstveni“, jer je Zagreb u razdoblju od 2008 do 2011. godine čak triput osvajao Kup Krešimira Ćosića, svladavši u finalima dvaput Cibonu i jednom Zadar. Ostvario se Pepsijev san – Zagreb je od malog radničkoga kluba postao najbolja hrvatska košarkaška momčad! Osvajanjem prvenstva Hrvatske, Mravi su za sezonu 2011./12. osigurali euroligaški status!

Dvije pobjede u elitnom europskom društvu

Zagrebaši su ujesen 2011. godine stupili na najpraćeniju europsku košarkašku pozornicu. Ždrijeb im je dodijelio jaku skupinu (nikakvu drukčiju se nije ni moglo očekivati) s CSKA Moskvom, aktualnim prvakom Panathinaikosom, Unicajom, Žalgirisom i Brose Basketsom. Čak 13 euroligaških titula smjestilo se u skupinu s Mravima. Krenulo je katastrofom u Bambergu protiv, objektivno, najslabije ekipe uz hrvatskog prvaka. Već nakon 30 minuta bilo je, upravo, +30 za njemačku momčad, a drugo kolo donijelo je grčkog velikana Panathinaikosa u zagrebačku Arenu. Mirisalo je na novu katastrofu (-28 uoči posljednih deset minuta), no bivši NBA-ovac Sean May, s 23 poena i devet skokova spriječio je novi rezultatski potop. CSKA Moskva bila je brutalna u trećem kolu, „zgazivši“ Mrave s -42. Svako rezultatsko približavanje bilo je sjajno, a pobjeda senzacionalna. Tako su se dogodile dvije senzacije, protiv Žalgirisa doma (80:78) i Brosea također kod kuće (86:74). U potonjoj pobjedi briljirao je krilni centar Josh Heytvelt s 25 koševa i 12 skokova. Bile su to jedine dvije pobjede Zagreba u Euroligi, čime su prvu i jedinu sezonu u najvišem rangu europske košarke okončali na posljednjemu mjestu.

UTAKMICAREZULTATNAJEFIKASNIJI “MRAV”
Brose – ZAGREB96:65Simon 14
ZAGREB – Panathinaikos62:81May 23
ZAGREB – CSKA Moskva47:89Simon 15
Unicaja – ZAGREB99:85Kasun 23
ZAGREB – Žalgiris80:78Simon 22
ZAGREB – Brose86:74Heytvelt 25
Panathinaikos – ZAGREB94:76Mulaomerović 18
CSKA Moskva – ZAGREB87:74Simon 21
ZAGREB – Unicaja67:82Simon 16
Žalgiris – ZAGREB87:76Kasun 20
POZICIJAKLUBOMJER
1.CSKA Moskva10-0
2.Panathinaikos7-3
3.Unicaja4-6
4.Žalgiris4-6
————————–———-
5.Brose3-7
6.ZAGREB2-8

Teško se moglo financirati takvu momčad

Kao što ste i mogli očitati iz posljednjeg paragrafa, Zagrebovu momčad predvodili su Amerikanci, May i Heytvelt, sa Krunom Simonom koji je stasao u vrsnog šutera te Damirom Mulaomerovićem, koji je dominirao asistencijama, što je i jedino mogao s napunjenih 37 godina. Bila je to vrlo iskusna ekipa, ali i vrlo skupa koju se teško moglo financirati osvajajući posljednja mjesta u euroligaškim skupinama. Te sezone, 2011./12., sve je krenulo nizbrdo za KK Zagreb…

Greška je bila uspoređivati Zagreb s Cibonom

Nakon osvajanja prvenstvenog naslova 2011. godine, tadašnji dopredsjednik kluba, Tomislav Karamarko, izrekao je nekoliko sudbonosnih rečenica koje su mu se, jednostavno, obile o glavu. Neki su već tada, opravdano, zloslutno konstatirali kako će Zagreb teško preživjeti na duge staze s financijskom letvicom podignutom tako visoko:

„Čuo sam teoriju da KK Zagreb neće opstati ni do sljedećih izbora. Smatram ju stupidnom i zlonamjernom. Funkcije su u životu promjenjive, a odnos prema klubu ostaje. Uostalom, izborivši euroligaški status, Zagreb sada postaje obveza hrvatske košarke i grada, kao što je to godinama bila Cibona i držala vrlo visok standard.“

Velika Karamarkova pogreška bila je usporediti „svoj“ Zagreb s Cibonom koja je jedan od najvećih sportskih simbola grada, klub u kojem je jedan od najvećih europskih košarkaša ikada, Dražen Petrović, radio čuda promovirajući Cibonu u svijetu košarke kao rijetko tko ikada bilo koji drugi klub. Cibona, između ostaloga, posjeduje jaku političku pozadinu te ako zagusti pomoć će dobiti sa svih strana. Zagreb nikad nije bio klub takve razine…

Stari odlaze, mladi odlaze…

Bilo je nerealno očekivati da će takav relativno mali klub dostići jednu Cibonu po kvaliteti te biti jedan od stalnih učesnika Eurolige. Sljedećih godina uslijedio je rezultatski pad i odlasci velikog broja igrača. Popularnost je bila kratkog vijeka, a time i ostanci velikih talenata omladinskog pogona, poput Darija Šarića, Marija Hezonje i Dominika Mavre. Mlade se više nije moglo zadržati, a novca za stare nije bilo. Klub je tonuo u bezdan…

Posljednja pozicija u ligi 2018.

U narednim godinama još valja izdvojiti finala Kupa Krešimira Ćosića 2012. i 2014. godine, a u domaćem prvenstvu bolje omjere čak su stjecali klubovi poput Alkara i šibenskog Jollyja. Već 2012. godine slijedilo je prisilno ispadanje iz ABA lige, a klub je dno dotaknuo posljednjom pozicijom u domaćem prvenstvu u sezoni 2017./18. Klub koji je samo sedam godina ranije osvojio ligu, gubio je „nenormalnim“ koš-razlikama od Zadra doma (-50), Cedevite u gostima (-42), Škrljeva (?!) (-38), Šibenika (-34). Kraj ne da se nazirao, nego je bio tu.

S Mravima otišao i Pepsi

Nakon 48 godina postojanja, KK Zagreb prestao je djelovati 2018. godine. Teško je reći da su se vodili prljavi poslovi u samom klubu, neuspjeh i propast više bismo pripisali lošoj financijskoj politici kluba, koja je započela još dok je Pepsi vodio stvari u Trnskom tijekom 1990-ih. Polagano se odmicalo od klupske tradicije razvijanja mladih igrača te oslanjanja na njih, no Pepsi je shvatio kako se tom strategijom ne mogu postići veliki rezultati. Nakon njegovog odlaska iz kluba, situacija se otela kontroli, dovodili su se igrači, neki od njih i bivši NBA-ovci, koji se nisu mogli dugoročno plaćati. Zagreb je ulazio u porive modernog, kapitalističkog svijeta, no nije bio sposoban za to. Da su ostali svoji, ne bi, vjerojatno, nikad došli do ligaškog trofeja i tri Kupa, no opstali bi i još bismo ih gledali kako dijele, citiramo legendarnog Slavka Cvitkovića i njegove riječi s poznatog HRT-ovog košarkaškog foršpana, „radost loptanja pod obručima“. Ovako, u Trnskom pod obručima se raduju neki drugi klinci, koji nemaju veze sa Zagrebom, imajući na dresu grb Bosca, kluba osnovanog od strane salezijanaca, katoličkog reda. Nekoliko mjeseci nakon smrti KK Zagreba, umro je i njegov tvorac, Boško Božić Pepsi, u 67. godini. Nije mogao podnijeti u što se pretvorio njegov klub, njegovo životno djelo, koje je stvorio nadahnut svojim idolima iz djetinjstva: Ćosića, Šolmana, Skansija, Daneua. Nisu Mravi bili stvoreni za ovaj svijet…

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možda će vas zanimati

Košarka

Ništa od Mornara, Gnjidić ipak prihvatio Cibonu, potpisao i Vujović....