Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

hrsport.hr

Rukomet

Najbolje svjetsko lijevo krilo desetljeća na izmaku

1. prosinca 1988. godine rodio se Manuel Štrlek

Pozadina: Pixabay / Montaža: hr-rukomet.hr

Ako s nečim imamo naročite sreće u sportu, onda su to krilni igrači hrvatske rukometne reprezentacije. Ne pamtimo vremena kada su nam te pozicije bile deficitarne, u smislu kvalitete, znanja i golgeterskog učinka. Vladimir Jelčić, Patrik Ćavar, Irfan Smajlagić, Goran Šprem, Mirza Džomba, Vedran Zrnić, Nikša Kaleb, Ivan Čupić, Zlatko Horvat. Devetorica su to fenomenalnih rukometaša, koji su dugi niz godina branili boje hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima te na istim tim turnirima osvajali medalje uvelike doprinijevši tome. Međutim, na popisu nezaboravnih krilnih rukometaša Kauboja nedostaje jedno ime, ime koje bez problema može doći na listu najboljih bilo koje reprezentacije svijeta ili kluba. S posljednjom odigranom utakmicom (povratničkom!) protiv Mađarske u Osijeku prije nepunih mjesec dana u sklopu EHF EURO Kupa u kojoj je zabio šest pogodaka, dospio je na četvrto mjesto ljestvice najboljih strijelaca u povijesti reprezentacije, prestigavši rekordera po broju nastupa, Igora Vorija. Kada skoči pred protivnička vrata, vratari se osjećaju kao na „listi za odstrel“. Njegovo ime je – Štrlek Manuel.

Očevim stopama

Imao je Manuel vrlo dobru podlogu za započeti graditi svoj rukometni put. S osam godina ušao je u čarobni svijet rukometa u Dubravi, pod paskom svog oca Davorina, rukometnog trenera, koji je svojedobno vodio seniore Dubrave te je radio u mlađim dobnim kategorijama PPD Zagreba. Od tuda potječe Manuelova ljubav prema istom zanimanju, budući da je 2012. godine upisao Kineziološki fakultet kako bi nakon završetka igračke karijere nastavio očevim stopama.

Polufinale Kupa pobjednika kupova i dva četvrtfinala LP sa Zagrebom

Strašan potencijal je Manuel pokazivao u mlađim kategorijama te je u svom prvom klubu, Dubravi, ostao do trenutka kada je bilo potrebno napraviti pomak u karijeri, kada se više nije imalo potrebe čekati. S nepunih 18 godina preselio se u redove tadašnjeg RK Zagreb koji će ubrzo dobiti sponzorsko ime, Croatia Osiguranje Zagreb. U mnogostrukom hrvatskom prvaku ubrzo je debitirao za prvu momčad, s kojom je u narednih šest godina osvojio upravo toliko naslova državnog prvaka te kupova. Već prve sezone u profesionalnom rukometu, mladi Štrlek je sa Zagrebom stigao do polufinala Kupa pobjednika kupova, gdje su zaustavljeni od strane Ademar Leona, unatoč odlasku u Španjolsku s lijepih +6. Još valja izdvojiti dva četvrtfinala Lige prvaka (2009. i 2012.) kada je malo nedostajalo do Final Foura. Oba je puta s druge strane terena bio Kiel.

Teška ozljeda protiv Danske uoči domaćeg Mundijala

U tom razdoblju stigao je i poziv u reprezentaciju od Line Červara. Godine 2008. debitirao je za Kauboje u pripremnom razdoblju uoči Svjetskog prvenstva koje je održano na domaćem tlu, no dogodio se veliki peh. U prijateljskom susretu protiv Danske, koji je bio igran u Austriji dan prije Manuelovog 20. rođendana, Štrlek je doživio tešku ozljedu križnih ligamenata koljena.

“U sportu nema gledanja u prošlost, svaki dan je nova borba i dokazivanje, a cilj su pobjede i medalje.”

Gotovo pola godine je proveo van rukometnih parketa, što je automatski značilo i propuštanje domaćeg Mundijala. Koliko je Manuel mentalno jak pokazala je ova njegova izjava: „Sportaš ne bi smio negativno razmišljati i padati u depresije jer su porazi i pobjede sastavni dio naših života. U sportu nema gledanja u prošlost, svaki dan je nova borba i dokazivanje, a cilj su pobjede i medalje.“

Najbolje lijevo krilo na prvom turniru

Njegovu čvrstoću i želju za dokazivanjem te uspjehom dodatno pokazuju Štrlekove igre na njegovom prvom velikom natjecanju, na Europskom prvenstvu u Austriji naredne godine. S tek navršenom 21 godinom bio je jedan od predvodnika Kauboja na putu do finala, velikog finala na koje smo nakon toga morali čekati puno desetljeće. Kao nagradu za sjajne igre dobio je titulu najboljeg lijevoga krila čitavog turnira. Uz njega i Vori je bio izabran u idealnu sedmorku, s Jakovom Gojunom kao najboljim obrambenim igračem.

11 pogodaka u nezaboravnom slavlju protiv Poljaka

Možda još i bolje Europsko prvenstvo odigrao je 2016. godine. Tu europsku smotru ne moram niti detaljnije opisivati, budući da nam se urezalo u pamćenje zbog one maestralne pobjede nad Poljskom pred njihovih 15 tisuća navijača od 37:23. Bila je to, možda, i Manuelova najbolja utakmica u dresu Kauboja, u kojoj je ugradio fenomenalnih 11 pogodaka, čime je ponio epitet najefikasnijeg pojedinca. Ne treba zaboraviti niti odličnu predstavu na otvaranju turnira protiv Bjelorusije (27:21), kojoj je utrpao devet komada. Kao četvrti najbolji strijelac prvenstva (43 pogotka), uz jako veliki postotak efikasnosti (80 %), ponovio je doseg od šest godina ranije, te je po drugi put u karijeri ponio titulu najboljega lijevoga krila.

Rekordne tri titule najboljeg na svojoj poziciji

Povratak velikog natjecanja u Hrvatsku za Manuela je značio strašno mnogo. Ono SP 2009. godine morao je propustiti zbog teške ozljede te je zbog toga Euro 2018. dočekivao neprospavanih noći. Već na prvom susretu grupne faze protiv Srbije (32:22) dao je veliki doprinos ugradivši šest pogodaka, najviše na susretu uz Luku Stepančića. Kada je u drugom krugu zagustilo, kada je svaka sekunda bila od najvećeg značenja, Štrlek je držao Hrvatsku u igri. Na njegovim krilima izborena je pobjeda protiv Norveške (32:28) u drugom kolu drugoga kruga, a vječni rivali Francuzi u posljednjem kolu bili su – biti ili ne biti. Nažalost, osim Manuela nitko nije bio napadački raspoložen. Međutim, po završetku turnira i treći put je dobio nagradu za najboljeg igrača na svojoj poziciji, čime je postao prvi europski krilni rukometaš s tri takve titule u razmaku od osam godina.

Najdojmljivija utakmica života protiv Veszprema čije boje trenutno brani

Što se tiče klupske karijere, nakon lijepih dana među Zagrebašima, proživljavao je sjajne dane u Kielceu s kojim se popeo na vrh Europe 2016. godine, nakon možda i najboljeg finala LP ikad kada su protiv Veszprema napravili neviđeni preokret u drugom dijelu te naslov osigurali poslije raspucavanja sedmeraca. Kako je Manuel navikao dobivati trofeje za najboljeg igrača na lijevom krilu, takav slučaj bio je i tada. Ista stvar ponovila se i ove godine, za prošlosezonsku Ligu prvaka koja je još uvijek u tijeku. Bio je jedan od najzaslužnijih što je njegov Veszprem stigao na Final Four, gdje će tražiti skidanje kletve koja ih progoni na završnicama Lige prvaka. Manuel i društvo itekako su sposobni za to, no ne očekuje ih lagani zadatak, budući da im je ždrijeb u polufinalu dodijelio Duvnjakov Kiel.

Privatni razlozi presudili

Hrvatski rukomet na početku godine potresla je vijest kako Manuel Štrlek neće nastupiti na europskoj smotri. Čak je bilo i govora, i to od strane dopredsjednika HRS-a, Zorana Gopca, da su Manuelu vrata reprezentacije zauvijek zatvorena.

“Među nama nema tajni, ja sam 11 godina u tom timu, sve smo zajedno prošli, bili smo obitelj i ostajemo obitelj. Tu je kraj priče. Ne mislim da je smak svijeta propustiti jedno natjecanje.”

Međutim, Štrlek se još tijekom prvenstva opravdao privatnim razlozima zbog kojih je otkazao poziv izborniku Červara. Naime, u tom razdoblju mu se rodio sin Rio, te je više vremena htio provesti sa svojom suprugom Inom i petogodišnjom kćeri Zojom. Ovako je opisao tadašnju situaciju: „Razgovarao sam i s izbornikom, i s direktorom, i sa suigračem Vorijem, i s trenerom Horvatom, svima sam obrazložio razloge. Među nama nema tajni, ja sam 11 godina u tom timu, sve smo zajedno prošli, bili smo obitelj i ostajemo obitelj. Tu je kraj priče. Ne mislim da je smak svijeta propustiti jedno natjecanje.“

Kauboji opet jašu

To je bila potpuno legitimna odluka Manuela Štrleka. Ipak je obitelj ispred profesionalizma, i tako bi trebalo biti kod svakog sportaša. Mislili smo kako će nas izostanak važne karike na krilu iznimno oslabiti, no odličan je turnir odigrao David Mandić, pokazujući kako se ne moramo brinuti za budućnost. S trenutnom momčadi i još sa Štrlekom i Čupićem u sastavu za nadolazeći Mundijal u Egiptu, ne vidi nam se kraj. Kauboji opet jašu…

  

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možda će vas zanimati

Rukomet

Hrstić promašio priliku u posljednjim sekundama za izjednačenje