1995. godine, Svjetskom prvenstvu u rukometu koje se održavalo u Islandu, Hrvatska se u fantastičnom svjetlu pokazala svijetu i osvojila je srebrnu medalju, izgubivši u finalu od Francuske u utakmici s izuzetno malo golova rezultatom 23:19. Bila je ovo najava da ovu generaciju čekaju velike stvari i očekivalo se potajno mnogo toga, ponajviše jer je već iduća godina bila olimpijska godina.
Olimpijske igre 1996. godine održavale su se u Atlanti. Velimir Kljaić još jednom je okupio reprezentativce u nadi da bi se mogao ostvariti neki zapaženi uspjeh za još uvijek poprilično novu reprezentaciju Hrvatske na svjetskoj rukometnoj sceni. Njegovi odabranici bili su: Patrik Ćavar, Valner Franković, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Velimir Jelčić, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Zoran Mikulić, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić i Vladimir Šujster.
Format natjecanja bio je takav da se igralo u dvije skupine od po šest ekipa gdje dvije prvoplasirane ekipe idu u polufinale. Hrvatska je bila u skupini s Kuvajtom, SAD-om, Švicarskom, Rusijom i Švedskom. Hrvatska je u tim susretima u skupini pobijedila Švicarsku 23:22, Kuvajt 31:22 i SAD rezultatom 35:27. Od poprilično jake Švedske, Hrvatska je izgubila poprilično uvjerljivo 27:18. Za prolazak dalje trebalo je u direktnoj borbi s aktualnim olimpijskim prvacima Rusijom izboriti pobjedu jer je Rusija prije te utakmice imala isto bodova kao Hrvatska, ali njena gol razlika bila je +32, a gol razlika Hrvatske +9. Dakle, u slučaju neriješenog rezultata, Rusija bi išla dalje jer je zabila čak 23 gola više od Hrvatske. Utakmica je bila jedna rovovska borba i egal se održavao do samog kraja. U zadnju minutu utakmice ušlo se pri rezultatu od 24:24 i Rusi su imali napad. Na našu žalost, dosuđen im je sedmerac 27 sekundi do kraja i realiziranjem istog, Hrvatska bi definitivno bila eliminirana s natjecanja. Tada je na scenu stupio naš vratar Valter Matošević koji je fantastičnom reakcijom uspio obraniti sedmerac Dmitriju Torgovanovu i osigurati Hrvatskoj zadnji napad za pobjedu. Hrvatska je strpljivo gradila napad i 5 sekundi do kraja lopta se odbila u ruke Božidara Jovića koji je uspio zabiti i osigurati Hrvatskoj povijesno polufinale Olimpijskih igara.
Za to vrijeme, u drugoj skupini natjecanja, Francuska i Španjolska izborile su prolaz u polufinale. Budući da je Francuska bila prvoplasirana u svojoj skupini, a Hrvatska druga u svojoj, ždrijeb je spojio ove dvije reprezentacije u polufinalu. Godinu i pol nakon što nam je Francuska uskratila čast osvajanja svjetske titule, dobili smo priliku za sportskom osvetom. Dobili i iskoristili. Hrvatska je senzacionalnom partijom nakon olimpijskih prvaka izbacila i aktualne svjetske prvake i na taj način osigurala najmanje srebrnu medalju na Olimpijadi. Rezultat je bio 24:20, a najraspoloženiji u našim redovima bio je Patrik Ćavar koji je postigao čak 8 pogodaka. U drugom polufinalu, Švedska je gotovo identično izbacila Španjolsku rezultatom 25:20 i to je značilo da će u finalu Hrvatska imati zadaću pobijediti ekipu koja ih je samo par dana ranije svladala s čak 9 golova razlike. Malo je reći da su Šveđani u toj utakmici bili ogromni favoriti. Hrvatska je ušla konkretnije u utakmicu i Švedska nije izgledala ni približno onako dominantno kako je to izgledalo u skupini. Prvo poluvrijeme tako je i okrunjeno vodstvom od 5 razlike za Hrvatsku, a rezultat na semaforu je glasio 16:11 jer je u zadnjim sekundama Perkovac fantastično nadskočio švedsku obranu i postavio taj rezultat odličnim udarcem u gornji lijevi kut gola.
U drugom poluvremenu Šveđani predvođeni nekim od najvećih legendi sporta Staffanom Olssonom i Magnusom Wislanderom (koji je proglašen i najboljim rukometašem 20. stoljeća) hvataju priključak i počinju izgledati na onu ekipu koja je i bila po svim naslovima glavni favorit za osvajanje zlatne medalje na Olimpijskim igrama. Tommy Svensson je počeo s lakoćom skidati udarce naših igrača obranivši i nekoliko zicera s krila, a znak za uzbunu bio je gol Pierrea Thorssona s krila na sjajnu asistenciju Olssona i potpuni rezultatski priključak 23:21. Uz to i prilikom šuta i zgoditka, Vladimir Jelčić je dobio isključenje od dvije minute i svi su se pomalo zabrinuli što se moglo vidjeti i na njihovim licima. Čak je komentator koji je tada prenosio utakmicu, Božo Sušec u trenu zavapio “sve što se loše moglo dogoditi u tom napadu – dogodilo se” i bio je u pravu. Hrvatska s igračem manje nije uspjela zabiti i Šveđani koji su još uvijek bili brojčano nadmoćni dolaze na samo 1 gol zaostatka, 23:22. Igralo se nekako gol za gol i u zadnju minutu se ušlo rezultatom od 26:24 za Hrvatsku, a loptu je imala Švedska. Brzom realizacijom Šveđani su se opet primaknuli na -1, sjajno je izvana zabio Staffan Olsson koji je zaobišao blok naše reprezentacije i iskusno poentirao. 45 sekundi do kraja, pri rezultatu 26:25, sve je ipak i dalje bilo u rukama naših igrača koji su imali posjed i pogodak u napadu bi gotovo pa garantirao zlatnu medalju. Lopta je strpljivo kružila i tražila se šansa za gol. Nakon brojnih križanja, jer Švedska je počela igrati divlju obranu u pokušaju da presiječe dodavanja naših, lopta je završila u rukama Irfana Smajlagića koji je krenuo kroz sredinu što je na liniji ostavilo samog Nenada Kljaića kojeg je Smajlagić uočio i tako je 27 sekundi do kraja Kljaić iz “stopostotne” prilike zabio za 27:25. Hrvatski reprezentativci već su se širokih osmijeha na licu počeli vraćati u obranu, ali je Velimir Kljaić to sve smirivao s klupe budući da je ostalo još nešto više od 20 sekundi do kraja. 13 sekundi prije kraja Slavko Goluža dobiva isključenje, a Magnus Wislander zabija za 27:26. U trenutku kada su naši igrači izvodili loptu s centra igrališta na semaforu je stajalo još samo 7 sekundi. Šveđani s igračem više pokušali su po cijelom terenu vijati naše igrače, ali Perkovac je pronašao samog Ćavara koji zabija stotinku nakon isteka vremena i gol se nije priznao što apsolutno nije bilo bitno jer Hrvatska je došla do svoje prve povijesne zlatne olimpijske medalje od osamostaljenja i na terenu smo mogli gledati sada već tradicionalnu hrvatsku gusjenicu.
U ovoj, jednoj od najljepših noći hrvatskog sporta, reprezentaciju su predvodili Perkovac, Smajlagić i Jović s po 6 golova, a Patrik Ćavar bio je najbolji strijelac turnira s 43 gola. Također, Ćavar i Smajlagić uvršteni su i u najbolji tim ovog natjecanja.