Hrvatska rukometna reprezentacija doživjela je najteži poraz na ovom Svjetskom prvenstvu čime je potvrđeno kako nam trenutno nije mjesto među najboljim reprezentacijama svijeta. Nadali smo se, priželjkivali, bili nerealni, ali sportsko-domoljubno nastrojeni, no nije pomoglo. Jednostavno, u Egiptu nismo gledali one Kauboje koje mi znamo, koji su nas razveseljavali u ovo doba prošle godine kao rijetko kada u Austriji i Švedskoj. Večeras smo u drugom poluvremenu izgledali jako smiješno, a cjelokupan dojam nije bio puno bolji tijekom prvenstva. Ispali smo, potpuno zasluženo.
Holm i Mensah Larsen nerješive enigme
Sada bismo se najradije vratili na početak dvoboja dok smo imali, kako se tada činilo, ugodnih +2 te smo već polagano maštali kako ćemo slaviti oko 22 sata. Horvat je odlično krenuo u meč, kao i Mamić izvana, no Danci nisu dopustili bijeg na više od tih +2. Nakon 15-ak minuta ravnopravne igre, branitelji naslova upalili su motore. Jacob Holm, kao i Mads Mensah Larsen bili su nerješiva enigma za hrvatsku obranu, dok je sa sedam metara i sa svoje lijeve strane „trpao“ mladi Emil Jakobsen. Nije Danskoj smetao niti izostanak Mikkela Hansena, kao niti ostanak na klupi mladog wunderkinda, Mathiasa Gidsela. Ima i Hrvatska svog wunderkinda, ime mu je Ivan Martinović i u razdoblju od sljedećih nekoliko godina prerast će u ponajboljeg rukometaša svijeta. To je pokazao i danas nevjerojatnom hrabrošću kada nitko drugi nije imao mu*a potegnuti. Kao da ima 30+ godina, a ne tek 22. Svaka čast, Ivane!
Napadačka brzina nije isto što i obrambena
Na Martinovićevoj napadačkoj hrabrosti nismo mogli opstati, budući da je obrana „curila“ na sve strane. Pokušavao je Mandić biti isturen u 5+1 obrani, no bio je prelagan plijen za iskusne Holma i Mensah Larsena. Sada smo imali idealnu priliku vidjeti što znači napadačka brzina, a što obrambena. Ta dva pojma uvelike se razlikuju. U 18. minuti Danci su stigli u prednost (7:8) koju više nisu ispuštali.
Superiorni Danci na +14
Zaostatak od -2 (15:17) na poluvremenu sugerirao je nastavak nadanja kako možemo iskoristiti „katarski poklon“, ali nakon samo osam minuta te su nade potpuno nestale. Serijom 6:0, Danska je otišla na nedostižnih +8 te je sve izgledalo da nam se sprema potpuni debakl. Ušli smo im u „mlin“, kako se to voli reći, te je slijedio gol za golom, bez ikakve poštede. Podosta njih, ponovno, na prazan gol ili iz kontri, dok je napad bio potpuno bezidejan. U nekoliko navrata imali su Danci i +14, no kao da su se malo smilovali nad slabim Kaubojima, koji su tada bili potpuno izvan utakmice, u razmišljanjima tko zna kakvim, samo ne rukometnim.
Drugi najteži poraz u službenim utakmicama
Ako bismo se vratili samo tri tjedna u prošlost, možemo se upitati: Koga smo mi to gledali u Poreču? Ova Hrvatska u Egiptu i ona iz susreta sa Španjolcima nije ista. Imena i prezimena jesu, no ne i sami igrači, koji su strahovito podbacili. Kao da su na putu za Afriku ostavili svoja prava lica i svoju kvalitetu. Jer znamo da vrijede. Između ostaloga, to pokazuju u vrhunskim europskim klubovima u kojima igraju. Ako ćemo se izvlačiti na crijevnu virozu, zaražene, ozlijeđene, onda se moramo ozbiljno pogledati u ogledalo. Zar nisu i Danci imali istih, pa i težih problema s virozom? Bojimo se i pomisliti na što bi ovo večeras izgledalo da je Hansen bio spreman, ili barem polu-spreman, bio bi to pravi masakr. I ovako je bio. Večerašnji poraz od Danske najteži je u povijesti hrvatske reprezentacije na SP-ima, srušivši neslavan rekord iz Japana 1997. kada je Rusija bila kobna s 20:31. Rusija nam je tih godina bila prava „crna mačka“, pa je tako protiv njih upisan i najveći poraz u službenim utakmicama, na EP-u 1998. u Italiji (14:29). Tako je večerašnja sramota dospjela na drugo mjesto najtežih poraza Kauboja u povijesti (izjednačeno s porazom od SR Jugoslavije na EP-u 2002. u Švedskoj, 22:34).
Primitivci pljuju po Červaru
Uistinu, prava je šteta što je Lino Červar ovako otpraćen iz hrvatske reprezentacije. Kao gubitnik, a zaslužio je potpuno drukčiji tretman. Očito smo brzo zaboravili sva odličja s njim na klupi, svjetsko zlato 2003. i olimpijsko 2004., kao i svjetska srebra 2005. i 2009. te europska 2008., 2010. i 2020. godine. Oni koji će reći kako je za te uspjehe stostruko više od njega svojedobno bio zaslužan Irfan Smajlagić, ili na terenu Balić i Metličić, grdno se vara. On je podigao ekipu iz pepela nakon razočaranja u Švedskoj 2002. godine. U reprezentaciju je uveo Vorija, Lackoviću dao neograničene mogućnosti kakve nije imao pod Josipom Milkovićem. Od osrednjih rukometaša napravio je svjetski poznate ličnosti. Onaj tko kaže da mu je hrvatska reprezentacija jedina svjetla točka karijere, taj se također grdno vara te ne poznaje Červarovu trenersku povijest prije famozne 2003. godine. S umaškim rukometašima još kao mlad stručnjak dospio je iz pete jugo-lige u prvu, u sam vrh tadašnje države nakon čega je Umag nastavio istim putem. Zbog Červara je Umag stalni prvoligaš. Tijekom 1990-ih preuzeo je Italiju te s njima napravio čuda. Vodio ih je na jedina dva velika natjecanja u njihovoj povijesti, na SP-u 1997. te na domaćem EP-u 1998., ostvarivši jako dobre rezultate. Dospio je čak i u finale Mediteranskih igara 1997. godine, gdje je tijesno, minimalnim zaostatkom, poražen upravo od – Hrvatske. Lino je trenersko čudo, no vrijeme ga je pregazilo. Razum je govorio kako je dosta, no srce je htjelo još, što je trenerima koji uđu u osmo desetljeće života, jako teško izvedivo. Zato, odajmo mu priznanje, zanemarimo takozvane „stručnjake“ koji su se našli pljuvati po njemu, unatoč tomu što dva tjedna godišnje prate rukomet. Sada je potrebna homogenizacija ekipe, što je s Červarom trenutno, nažalost, nemoguće. Kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre je za samo 40 dana, a put Pariza Duvnjaka i društvo vodit će netko drugi.
HRVATSKA – Danska 26:38 (15:17)
HRVATSKA: Pešić (8), Šego (3); Marić 6, Duvnjak 1, Horvat 2, Kević, Karačić 5, Štrlek, Čupić 3 (2), Musa, Mamić 2, Šebetić 1, Brozović, Mandić 1, Jaganjac 2, Martinović 3. Izbornik: Lino Červar
Danska: N. Landin (5), Möller 1 (9); M. Landin, Jakobsen 8 (6), Zachariassen 4, Saugstrup 3, Möllgaard, Mensah Larsen 3, Olsen, J. Hansen 3, Andersson 2, Nielsen 5, Holm 6, Gidsel, Hald Jensen, Christiansen 3. Izbornik: Nikolaj Jakobsen
Tijek rezultata (svakih pet minuta): 2:1, 5:4, 6:6, 7:9, 11:13, 15:17 // 15:20, 16:25, 18:29, 19:32, 23:36, 26:38
Rezultati trećega kola skupine II
| UTAKMICA | REZULTAT | NAJEFIKASNIJI IGRAČI |
|---|---|---|
| Bahrein – Japan | 25:29 | Ahmed 5 / Yoshino 9 |
| Argentina – Katar | 25:26 | Pizarro 7 / Marzo 8 |
| Danska – HRVATSKA | 38:26 | Jakobsen 8 / Marić 6 |
Poredak skupine II
| POZICIJA | MOMČAD | UTAKMICE | POBJEDE | REMIJI | PORAZI | GOL-RAZLIKA | BODOVI |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Danska (Q) | 5 | 5 | 0 | 0 | +53 | 10 |
| 2. | Katar (Q) | 5 | 3 | 0 | 2 | -3 | 6 |
| 3. | Argentina | 5 | 3 | 0 | 2 | -1 | 6 |
| 4. | HRVATSKA | 5 | 2 | 1 | 2 | -4 | 5 |
| 5. | Japan | 5 | 1 | 1 | 3 | -9 | 3 |
| 6. | Bahrein | 5 | 0 | 0 | 5 | -36 | 0 |
