Davis Cup je osnovan 1900. godine od strane četiri teniska saveza: Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske i Australije. Inicijalno nazvan “International Lawn Tennis Challenge”, kasnije je promijenio ime u “Davis Cup” 1945. godine kako bi se odalo priznanje američkom tenisaču Dwightu Davisu, koji je bio pokrovitelj prvog natjecanja.
Davis Cup je tijekom godina doživio nekoliko promjena u formatu i pravilima, uključujući uvođenje Svjetske skupine i raznih razina regionalnih kvalifikacija. Međutim, njegova temeljna svrha ostala je ista – promicanje tenisa na međunarodnoj razini i pružanje prilike reprezentacijama da se natječu za prestižni naslov Davis Cupa.
U nastavku saznajte što je Davis Cup, koji su Davis Cup pobjednici i još mnogo toga o jednom od najlegendarnijih natjecanja u svijetu sporta.
Što je Davis Cup?
Od svog prvog povijesnog izdanja 1900. godine, kad su se u Bostonu za Davis Cup borile reprezentacije SAD-a i Britanskog otočja, ovo je natjecanje doživjelo mnoge promjene i globalnu ekspanziju. Sve do 1972. godine aktualni pobjednik Davis Cupa mogao je samo jednom pobjedom obraniti naslov jer je automatski bio finalist sljedeće godine, a suparnika je dobivao kroz sustav Challenge Rounda. Struktura Davis Cupa, koji je pobjedom Hrvatske 2018. godine otišao u povijest, sa Svjetskom skupinom od 16 reprezentacija i podjelom ostalih u četiri kvalitativne skupine po zonama (Euro-afričku, Američku i Azijsko-oceanijsku), ustanovljena je 1981. godine.
Davis Cup u 2024. godini
Prijašnji sustav Svjetske skupine, koji je uključivao 16 najboljih reprezentacija, zamijenjen je novim jednotjednim finalnim turnirom na jednom mjestu, održanim krajem studenog. Na početku novog finalnog turnira sudjelovalo je 18 reprezentacija, podijeljenih u šest skupina po tri. Pobjednici skupina, kao i dvije najbolje drugoplasirane reprezentacije, izborile bi plasman u četvrtfinale. Svi mečevi su igrani u formatu s dva pojedinačna meča i jednim dvobojem parova.
Sada se to promijenilo pa na završnici sudjeluje 16 reprezentacija koje su podijeljene u četiri skupine po četiri. Dvoje finalista iz prethodne godine direktno se kvalificiraju za finalni turnir kao i dvije reprezentacije koje dobiju “wildcard”, dok se preostalih 12 mjesta popunjava putem kvalifikacijskih mečeva u kojima sudjeluju 24 reprezentacije. Ti se kvalifikacijski mečevi igraju početkom veljače, a za pobjedu su i dalje potrebna tri boda, zadržavajući dosadašnji format od dva pojedinačna meča u petak i nedjelju te subotnji meč parova.
Reprezentacije koje završe između 5. i 16. mjesta na finalnom turniru sljedeće će godine igrati kvalifikacije za nastup na finalnom turniru, dok će 17. i 18. momčad biti premještene u zonsko natjecanje, koje ostaje dio strukture novog natjecanja.
Najuspješnije nacije u povijesti Davis Cupa
Najuspješnije nacije u povijesti Davis Cupa su:
- Sjedinjene Američke Države: Američka muška teniska reprezentacija je osvojila Davis Cup čak 32 puta. Njihova dominacija seže od ranog 20. stoljeća pa sve do suvremenih vremena.
- Australija: Australija je također vrlo uspješna teniska nacija s 28 osvojenih naslova Davis Cupa. Njihovi najveći uspjesi datiraju iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.
- Velika Britanija: Britanska teniska reprezentacija osvojila je Davis Cup 10 puta. Među njihovim najpoznatijim pobjedama je ona iz 2015. godine kada su prekinuli dugotrajni post osvojivši naslov nakon 79 godina.
- Francuska: Francuska je također značajna sila u Davis Cupu, s 10 osvojenih naslova. Njihovi najveći uspjesi dolaze iz različitih razdoblja povijesti natjecanja.
- Švedska: Švedska teniska reprezentacija osvojila je Davis Cup sedam puta s tim da posljednji datira iz 1998. godine kada su na krilima Magnusa Normana i Magnusa Gustafssona došli do titule pobjedom od 4-1 u finalu protiv Italije. To im je ujedno bilo i posljednje finale.
Osim ovih nacija, još nekoliko zemalja ostvarilo je značajne rezultate u Davis Cupu, ali ove pet nacija izdvajaju se kao najuspješnije u povijesti ovog natjecanja.
Davis Cup uspjesi Hrvatske
Hrvatska Davis Cup reprezentacija je dosad osvojila dva naslova prvaka te je među samo 11 nacija koje su više od jednom dizale pehar namijenjen najboljima. Najveći uspjeh reprezentacije ostvaren je 2005. godine, kada je postala tek 12. reprezentacija u povijesti i prvi ne-nositelj koji je osvojio Davisov kup. Bio je to jedan od najvećih hrvatskih sportskih uspjeha te godine.
Finalni susret igrao se u glavnom gradu Slovačke u Bratislavi od 2. – 4. prosinca 2005, a za finale su bili nominirani sljedeći tenisači:
- Hrvatska: Mario Ančić, Goran Ivanišević, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić; trener: Nikola Pilić
- Slovačka: Karol Beck, Karol Kučera, Dominik Hrbatý, Michal Mertiňák; trener: Miroslav Mečíř
Ljubičić je u 1. kolu lako, s 3-0 u setovima, dobio Karola Kučeru, no nakon toga Ančić u tijesna četiri seta gubi od Dominika Hrbatyja. U subotu su Ljubičić i Ančić u parovima sa 7:6 6:3 7:6 pobijedili moćan slovački par Hrbaty/Mertinak.
Uslijedila je nedjelja i bilo je za očekivati kako će pobjednik biti odlučen već u prvom meču u kojem je Ljubičić igrao protiv Hrbatyja, no Slovak prekida Ivanov niz od 11 uzastopnih pobjeda u pojedinačnoj konkurenciji Davis Cupa i slavi sa 4:6 6:3 6:4 3:6 6:4 za izjednačenje na 2-2. U konačnici je tituli pobjednika odlučivao meč između Maria Ančića i Michala Mertinaka u kojem Splićanin nije dozvolio nikakvo iznenađenje te je slavio sa 7:6 6:3 6:4 za veliko hrvatsko slavlje u slovačkoj prijestolnici.
Hrvatska je ostala na korak do naslova prvaka 2016. godine kada su u završni dan ušli s vodstvom od 2-1 protiv Argentine te je Marin Čilić imao vodstvo od 2-0 u setovima protiv Juana Manuela Del Potro, no onda “Delpo” osvaja tri seta u nizu i uspijeva izboriti odlučujući peti meč. U njoj je Federico Delbonis počistio Ivu Karlovića s 3-0 u setovima za konačno slavlje Argentine.
Dvije godine kasnije, Hrvatska je ponovno slavila. Finale Davis Cupa 2018. godine odigralo se između Francuske i Hrvatske u Lilleu od 23. do 25. studenog, a Hrvatska je slavila rezultatom 3-1.
Prvog dana finala, Borna Ćorić je pobijedio Jeremyja Chardyja s 3-0 u setovima, dok je istim rezultatom Marin Čilić bio bolji od Jo-Wilfrieda Tsonge. U subotu je francuski par sastavljen od Pierre-Hugues Herberta i Nicolasa Mahuta s 3-1 u setovima svladao Ivana Dodiga i Matu Pavića pa su tako domaćini ostali u igri za naslov.
Ipak, već prvi meč u nedjelju je odlučio pitanje pobjednika. Borna Ćorić je porazio Lucasa Pouillea rezultatom 7:6 6:3 6:3 te je tako okrunio sjajnu sezonu u tom natjecanju osiguravši Hrvatskoj naslov prvaka.
Hrvatska se u finale vratila 2021. godine. Tada su najprije u grupnoj fazi svladali Australiju i Mađarsku prije nego što su u četvrtfinalu bili bolji od Italije s 2-1 te od Srbije u polufinalu istim rezultatom. Ipak, do naslova nisu mogli jer je Rusija s Daniilom Medvedevom i Andreyem Rublevom bila prejaka za Marina Čilića i Bornu Goju pa je finale okončano s 2-0 za rusku federaciju.
Davis Cup pobjednici i sva finala
Year | Winner | Score | Runner-up | Location |
2023 | Italy (ITA) | 2-0 | Australia (AUS) | Malaga, Spain |
2022 | Canada (CAN) | 2-0 | Australia (AUS) | Malaga, Spain |
2021 | Russian Tennis Federation (RTF) | 2-0 | Croatia(CRO) | Madrid, Innsbruck, Turin |
2019 | Spain(ESP) | 2-0 | Canada (CAN) | Madrid, Spain |
2018 | Croatia(CRO) | 3 – 1 | France(FRA) | Lille, France |
2017 | France(FRA) | 3 – 2 | Belgium (BEL) | Lille, France |
2016 | Argentina(ARG) | 3 – 2 | Croatia(CRO) | Zagreb, Croatia |
2015 | Great Britain (GBR) | 3 – 1 | Belgium (BEL) | Ghent, Belgium |
2014 | Switzerland (SUI) | 3 – 1 | France(FRA) | Lille, France |
2013 | Czech Republic(CZE) | 3 – 2 | Serbia (SRB) | Belgrade, Serbia |
2012 | Czech Republic (CZE) | 3 – 2 | Spain(ESP) | Prague, Czech Republic |
2011 | Spain (ESP) | 3 – 1 | Argentina(ARG) | Sevilla, Spain |
2010 | Serbia (SRB) | 3 – 2 | France(FRA) | Belgrade, Serbia |
2009 | Spain (ESP) | 5 – 0 | Czech Republic (CZE) | Barcelona, Spain |
2008 | Spain (ESP) | 3 – 1 | Argentina(ARG) | Mar del Plata , Argentina |
2007 | USA (USA) | 4 – 1 | Russia (RUS) | Oregon, USA |
2006 | Russia (RUS) | 3 – 2 | Argentina(ARG) | Moscow, Russia |
2005 | Croatia (CRO) | 3 – 2 | Slovakia (SVK) | Bratislava, Slovak Republic |
2004 | Spain (ESP) | 3 – 2 | USA (USA) | Seville, Spain |
2003 | Australia (AUS) | 3 – 1 | Spain(ESP) | Melbourne, Australia |
2002 | Russia (RUS) | 3 – 2 | France(FRA) | Paris, France |
2001 | France (FRA) | 3 – 2 | Australia (AUS) | Melbourne, Australia |
2000 | Spain (ESP) | 3 – 1 | Australia (AUS) | Barcelona, Spain |
1999 | Australia (AUS) | 3 – 2 | France(FRA) | Nice, France |
1998 | France (FRA) | 4 – 1 | Italy (ITA) | Milan, Italy |
1997 | Sweden (SWE) | 5 – 0 | USA (USA) | Gothenburg, Sweden |
1996 | Sweden (SWE) | 3 – 2 | Sweden (SWE) | Molmo, Sweden |
1995 | USA (USA) | 3 – 2 | Russia (RUS) | Moscow, Russia |
1994 | Sweden (SWE) | 4 – 1 | Russia (RUS) | Moscow, Russia |
1993 | Germany (GER) | 4 – 1 | Australia (AUS) | Dusseldorf, Germany |
1992 | USA (USA) | 3 – 1 | Switzerland (SUI) | Fort Worth, Texas, USA |
1991 | France (FRA) | 3 – 1 | USA (USA) | Lyon, France |
1990 | USA (USA) | 3 – 2 | Australia (AUS) | St Petersburg, FL, USA |
1989 | Germany F. R. (FRG) | 3 – 2 | Sweden (SWE) | Stuttgart, Germany |
1988 | Germany F.R. (FGR) | 4 – 1 | Sweden (SWE) | Gothenburg, Sweden |
1987 | Sweden (SWE) | 5 – 0 | India (IND) | Gothenburg, Sweden |
1986 | Australia (AUS) | 3 – 2 | Sweden (SWE) | Melbourne, Australia |
1985 | Sweden (SWE) | 3 – 2 | Germany F.R. (FRG) | Munich, West Germany |
1984 | Sweden (SWE) | 4 – 1 | USA (USA) | Gothenburg, Sweden |
1983 | Australia (AUS) | 3 – 2 | Sweden (SWE) | Melbourne, Australia |
1982 | USA (USA) | 4 – 1 | France(FRA) | Grenoble, France |
1981 | USA (USA) | 3 – 1 | Argentina(ARG) | Cincinnati, Ohio, USA |
1980 | Czechoslovakia (TCH) | 4 – 1 | Italy (ITA) | Prague, Czechoslovakia |
1979 | USA (USA) | 5 – 0 | Italy (ITA) | San |
1978 | USA (USA) | 4 – 1 | Great Britain (GBR) | Rancho Mirage, CA, USA |
1977 | Australia (AUS) | 3 – 1 | Italy (ITA) | Sydney, Australia |
1976 | Italy (ITA) | 4 – 1 | Chile (CHI) | Santiago, Chile |
1975 | Sweden (SWE) | 3 – 2 | Czechoslovakia (TCH) | Stockholm, Sweden |
1974 | South Africa (RSA) | — | India (IND) | South Africa won by walkover |
1973 | Australia (AUS) | 5 – 0 | USA (USA) | Cleveland, Oh, USA |
1972 | USA (USA) | 3 – 2 | Romania (ROU) | Bucharest, Romania |
1971 | USA (USA) | 3 – 2 | Romania (ROU) | Charlotte,NC, USA |
1970 | USA (USA) | 5 – 0 | Germany F.R. (FRG) | Cleveland, Oh, USA |
1969 | USA (USA) | 5 – 0 | Romania (ROU) | Cleveland, Oh, USA |
1968 | USA (USA) | 4 – 1 | Australia (AUS) | Adelaide, Australia |
1967 | Australia (AUS) | 4 – 1 | Spain(ESP) | Brisbane, Australia |
1966 | Australia (AUS) | 4 – 1 | India (IND) | Melbourne, Australia |
1965 | Australia (AUS) | 4 – 1 | Spain(ESP) | Sydney, Australia |
1964 | Australia (AUS) | 3 – 2 | USA (USA) | Cleveland, Oh, USA |
1963 | USA (USA) | 3 – 2 | Australia (AUS) | Adelaide, Australia |
1962 | Australia (AUS) | 5 – 0 | Mexico (MEX) | Brisbane, Australia |
1961 | Australia (AUS) | 5 – 0 | Italy (ITA) | Melbourne, Australia |
1960 | Australia (AUS) | 4 – 1 | Italy (ITA) | Sydney, Australia |
1959 | Australia (AUS) | 3 – 2 | USA (USA) | Forest Hill, NY, USA |
1958 | USA (USA) | 3 – 2 | Australia (AUS) | Brisbane, Australia |
1957 | Australia (AUS) | 3 – 2 | USA (USA) | Melbourne, Australia |
1956 | Australia (AUS) | 5 – 0 | USA (USA) | Adelaide, Australia |
1955 | Australia (AUS) | 5 – 0 | USA (USA) | Forest Hill, NY, USA |
1954 | USA (USA) | 3 – 2 | Australia (AUS) | Sydney, Australia |
1953 | Australia (AUS) | 3 – 2 | USA (USA) | Melbourne, Australia |
1952 | Australia (AUS) | 4 – 1 | USA (USA) | Adelaide, Australia |
1951 | Australia (AUS) | 3 – 2 | USA (USA) | Sydney, Australia |
1950 | Australia (AUS) | 4 – 1 | USA (USA) | Forest Hill, NY, USA |
1949 | USA (USA) | 4 – 1 | Australia (AUS) | Forest Hill, NY, USA |
1948 | USA (USA) | 5 – 0 | Australia (AUS) | Forest Hill, NY, USA |
1947 | USA (USA) | 4 – 1 | Australia (AUS) | Forest Hill, NY, USA |
1946 | USA (USA) | 5 – 0 | Australia (AUS) | Melbourne, Australia |
1939 | Australia (AUS) | 3 – 2 | USA (USA) | Haverford, PA, USA |
1938 | USA (USA) | 3 – 2 | Australia (AUS) | Philadelphia, PA, USA |
1937 | USA (USA) | 4 – 1 | Great Britain (GBR) | Wimbledon, London, England |
1936 | Great Britain (GBR) | 3 – 2 | Australia (AUS) | Wimbledon, London, England |
1935 | Great Britain (GBR) | 5 – 0 | USA (USA) | Wimbledon, London, England |
1934 | Great Britain (GBR) | 4 – 1 | USA (USA) | Wimbledon, London, England |
1933 | Great Britain (GBR) | 3 – 2 | France (FRA) | Paris, France |
1932 | France (FRA) | 3 – 2 | USA (USA) | Paris, France |
1931 | France (FRA) | 3 – 2 | Great Britain (GBR) | Paris, France |
1930 | France (FRA) | 4 – 1 | USA (USA) | Paris, France |
1929 | France (FRA) | 3 – 2 | USA (USA) | Paris, France |
1928 | France (FRA) | 4 – 1 | USA (USA) | Paris, France |
1927 | France (FRA) | 3 – 2 | USA (USA) | Philadelphia, PA, USA |
1926 | USA (USA) | 4 – 1 | France(FRA) | Philadelphia, PA, USA |
1925 | USA (USA) | 5 – 0 | France(FRA) | Philadelphia, PA, USA |
1924 | USA (USA) | 5 – 0 | Australia (AUS) | Philadelphia, PA, USA |
1923 | USA (USA) | 4 -1 | Australia (AUS) | Forest Hill, NY, USA |
1922 | USA (USA) | 4 – 1 | Australasia (ANZ) | Forest Hill, NY, USA |
1921 | USA (USA) | 5 – 0 | Japan (JPN) | Forest Hill, NY, USA |
1920 | USA (USA) | 5 – 0 | Australasia (ANZ) | Aukland, New Zealand |
1919 | Australasia (ANZ) | 4 – 1 | Great Britain (GBR) | Sydney, Australia |
1914 | Australasia (ANZ) | 3 – 2 | USA (USA) | Forest Hill, NY, USA |
1913 | USA (USA) | 3 – 2 | Great Britain (GBR) | Wimbledon, London, England |
1912 | British Isles (BRI) | 3 – 2 | Australasia (ANZ) | Melbourne, Australia |
1911 | Australasia (ANZ) | 5 – 0 | USA (USA) | Christchurch, New Zealand |
1909 | Australasia (ANZ) | 5 – 0 | USA (USA) | Sydney, Australia |
1908 | Australasia (ANZ) | 3 – 2 | USA (USA) | Melbourne, Australia |
1907 | Australasia (ANZ) | 3 – 2 | British Isles (BRI) | Wimbledon, London, England |
1906 | British Isles (BRI) | 5 – 0 | USA (USA) | Wimbledon, London, England |
1905 | British Isles (BRI) | 5 – 0 | USA (USA) | Wimbledon, London, England |
1904 | British Isles (BRI) | 5 – 0 | Belgium (BEL) | Wimbledon, London, England |
1903 | British Isles (BRI) | 4 – 1 | USA (USA) | Boston, MA, USA |
1902 | USA (USA) | 3 – 2 | British Isles (BRI) | Brooklyn, NY, USA |
1900 | USA (USA) | 3 – 0 | British Isles (BRI) | Boston, MA, USA |