Malo je teško iz današnje perspektive shvatiti koliku su ulogu u svijetu nogometa nekad imali hrvatski treneri. Istina, i danas imamo sjajne stručnjake, no pitanje je kad će se sljedeći put dogoditi da neki hrvatski nogometni trener digne „na noge” budućeg višestrukog europskog prvaka. Upravo je to učinio dvojac Zlatko Čajkovski – Branko Zebec minhenskom Bayernu krajem 1960-ih. Neki drugi njemački klubovi imali su primat u njemačkom nogometu, poput Kolna i Nurnberga, a onda se Čajkovski pojavio na klupi budućeg bavarskog velikana 1963. godine te ga pripremao za dolazak Zebeca i potpuni procvat. Osvojio je domaći kup i Kup pobjednika kupova 1967. godine, a nakon njega Zebec je osigurao Bayernu prvi prvenstveni naslov nakon 37 godina čekanja.
„Kad je osvojio dvostruku krunu 1969., to je bio početak Bayerna”
Branko Zebec bio je iznimni genij, a njegova jedinstvena priča bila je iznimno tragična. Zebec je 1969. vodio Bayern Munchen do njegove prve titule u Bundesligi (igra se od 1963. godine) i ponovio identičan podvig mimo svih prognoza s Hamburgom deset godina kasnije. Značajno je utjecao na karijere brojnih superzvijezda, a Paul Breitner, jedan od samo četiri nogometaša u povijesti koji su zabili u dvama finalima Svjetskog prvenstva, opisuje ga kao najboljeg trenera s kojim je radio.
Zebec je bio čvrsta i složena osoba koja je sebe nazivala diktatorom, a ipak se borila s vlastitim problemima. Ismijavali su ga što je jednom prilikom zaspao na klupi tijekom utakmice, a na konferencijama za novinare pojavljivao se pijan, često dajući bizarne izjave. Njegov doprinos uspostavljanju Bayerna kao glavne sile u europskom nogometu ne može se precijeniti, ali njegova karijera, ali i njegov život, prerano su završili zbog očajničke ovisnosti o alkoholu.
Oni koji se sjećaju Zebeca njeguju njegove pozitivne strane, gledajući u prošlost. Uzmimo velikoga golmana Bayerna, Seppa Maiera i njegovu izjavu:
Kad je Bayern 1969. osvojio ligu i kup, to je bio početak današnjega kluba. Zebecov udio u tome bio je ogroman. Položio je temelje i odigrao važnu ulogu u pretvaranju Bayerna u vrhunski klub. Bio je najbolji taktičar.
„Tiki-taka prije svoga vremena”
Taj dvostruki trijumf 1968. i 1969. godine bio je, u najmanju ruku, neočekivan. Bayern se tada nije smatrao vrhunskim klubom. Nisu se ozbiljno natjecali za naslov prvaka Njemačke od svog prvog državnog naslova 1932. godine u eri prije Bundeslige. Nakon što je predsjednik Wilhelm Neudecker u ljeto 1968. imenovao mladog Hrvata koji obećava za trenera, sve se brzo promijenilo.
Tada kao 39-godišnjaka, Zebeca je preporučio njegov prethodnik, Zlatko Čajkovski. Njih dvojica bili su ključni igrači Jugoslavije 1950-ih (kombinirano su imali 120 nastupa za reprezentaciju), a Čajkovski je cijenio njegovo vodstvo, još od vremena igračkih dana. Zebec je bio kapetan Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1958. godine (poraz u četvrtfinalu od Zapadne Njemačke 0:1).
Neudecker je vjerovao da je potrebna snažna osobnost glavnog trenera da bi Bayern postao pobjednička momčad, ali čak je i on bio zapanjen Zebecovom odlučnošću. Promjene su bile brze. Zebec je počeo primjenjivati strpljiv napadački stil koji je veteran Kickera, Raimund Hinko opisao kao “tiki-taku prije svog vremena”. Pronašao je najbolju poziciju za Hans-Georga Schwarzenbecka pretvorivši lijevog beka u jednog od najboljih središnjih braniča na svijetu, a uz njega je sazrijevao i Franz Beckenbauer.
Izvukao najbolje iz Gerda Mullera
Za Zebeca je obrana bila važnija od napada. Međutim, puno je ulagao u ofenzivu te je uspio izvući ono najbolje iz Gerda Mullera koji je brzo postao „kralj šesnaesterca”. Nedavno preminuli velikan svjetskog nogometa pod Zebecovim vodstvom pretvorio se u stroj za pogotke, postigavši 30 golova u 30 utakmica Bundeslige tijekom sezone 1968./69. Novi način igre rezultirao je vrlo uvjerljivim osvajanjem naslova, jer je Bayern završio s osam bodova ispred Aachena.
Bilo je to pravo iznenađenje, nevjerojatno postignuto korištenjem samo 13 igrača u cijeloj sezoni,
rekao je Raimund Hinko.
Nakon odlaska iz Bayerna u ljeto 1970. godine, Zebec je nastavio s jako dobrim rezultatima i u drugim klubovima, poput Stuttgarta, Hajduka, Eintracht Braunschweiga te pogotovo HSV-a. Međutim, problemi s alkoholom postajali su sve veći. Oni bliski Zebecu u očaju su svjedočili raspadu njegovog života i karijere. Njegovi talenti bili su rasprostranjeni, bio je sjajan šahist, a volio je i matematiku i fiziku. Bio je sposoban pobijediti protivnike, ali nije mogao pobijediti alkoholizam.
Zebec nije pao bez borbe, naravno. U ljeto 1981. pridružio se Borussiji Dortmund, pretvorivši ih u izvanredno organiziran sastav i povevši prilično prosječnu ekipu do šestog mjesta i kvalifikacija za Kup UEFA. Navijači su ga zavoljeli, ali klub mu nije odlučio produžiti jednogodišnji ugovor. Stalni problemi izvan terena bili su previše ozbiljni da bi se mogli zanemariti.
Najvažnija osoba u karijeri Felixa Magatha
Zebec je napustio svoj posljednji njemački klub, Eintracht Frankfurt, u listopadu 1983. godine. Tijekom poraza od Herthe iz Berlina prespavao je veći dio utakmice. Frankfurt je morao djelovati brzo tako što ga je maknuo iz kluba. Kako bi spriječili skandal na konferenciji za novinare nakon dvoboja, zamotali su Zebeca u tepih i prošvercali ga sa stadiona pored novinara. Nitko nije uspio primijetiti kada je tepih stavljen u autobus. Bio je to groteskni i katastrofalni odlazak iz nogometa čovjeka kojega je genijalnost mogla odvesti na sam vrh. Imao je, istini za volju, još jednu kratkotrajnu avanturu na klupi zagrebačkog Dinama koja je potrajala 15 utakmica od travnja do listopada 1984. godine (pet pobjeda, četiri remija i šest poraza). Ne treba zaboraviti da je Zebec bio taj koji je „Modre” 1967. godine doveo do finala KVG-a, a protiv Leedsa ekipu je vodio Ivica Horvat. Taj uspjeh otvorio mu je vrata Bayerna…
Nije tajna da je Zebec ostavio veliki utisak na brojne sjajne nogometaše i kasnije trenere, a među njima je i Felix Magath, sjajni veznjak kojeg je hrvatski stručnjak vodio u HSV-u. Magath je i sam postao težak i zahtjevan trener. Osvojio je dva naslova u Bundesligi s Bayernom i vodio „staromodni” Wolfsburg do njihovog senzacionalnog trijumfa u ligi 2009. godine.
Zebec je bio najvažnija osoba u mojoj karijeri i njegove ideje su definitivno bile temelj za moj rad kao trenera,
kaže Magath kojemu je posljednji angažman bio u Shandong Lunengu 2017. godine.
Poput Branka, težio sam razvijanju momčadi kroz težak rad i predanost te sam uvijek nastojao osobno poboljšavati igrače.
Nažalost, Zebec nije bio svjedok Magathove nove karijere. Umro je na današnji dan 1988. u 59. godini života, poražen od jedinog neprijatelja kojeg se ikad bojao.
Za još više “Pogleda u prošlost” odite na sljedeću poveznicu: POGLED U PROŠLOST
