Teški i kišni dan nadvio se nad Zagrebom. Tamni oblaci dovukli su kišu pa je moj sugovornik ranije završio s treningom. Nino Serdarušić, uvijek nasmješen i pozitivan prvi se pojavio na dogovoreno mjesto. Na profesionalnim turnirima je od 2014. godine. Od tada pa do danas osvojio je nekoliko Futures turnira, a 192. pozicija iz 2018. godine je najbolja pozicija na ATP ljestvici svjetskih tenisača. Proteklih tjedana Nino ponovno pokazuje sjajnu formu. Skrenuo je pozornost na sebe s nekoliko sjajnih pobjeda. Sve je zapravo krenulo s dobrim igrama na Challengeru u Splitu pobjedom protiv Belgijca, Kimmera Copejansa, petog nositelja. Sjajnim izvedbama nastavio je i u Rimu kada je iz kvalifikacija došao do četvrtfinala. Na putu do četvrtfinala izbacio je i Damira Džumhura iz BiH. Raduje nas što će igrati na predstojećem Zagreb Openu. Uz kavu smo razgovarali o životu i teniskim temama, ali i kako je počela njegova teniska priča.
“Starija braća su trenirala tenis u Umagu. Ja sam krenuo njihovim stopama kao najmlađi, mislim od svoje četvrte ili pete godine. Ali sam paralelno igrao i nogomet do svoje devete godine. Dođe trenutak kada se morate opredijeliti za neki od ta dva sporta. Odabrao sam tenis jer sam bio bolji u tenisu, imao sam veću perspektivu. U petom razredu osnovne škole napuštamo Umag i selimo se u Zagreb zbog boljih uvjeta školovanja i treniranja. Ne samo mene već i braće, Zagreb nam daje više mogućnosti.”
Svaki profesionalni sportaš koji krene u svoju profesionalnu karijeru, u djetinjstvu je imao svog nekog idola. Idoli su ti koji su u nama pomjerali granice i tjerali nas da igramo poput njih. Osobno sam imao nekoliko idola koje sam volio gledati. Tko je bio tvoj idol? Ili idoli, ako si ih imao više?
“Moji idoli su bili Juan Carlos Ferrero i Andy Roddick. Ferrera sam volio jako, gledao sam ga u Umagu svake godine i uživao sam u njegovim izvedbama. A Roddick jer je bio osebujan, poseban, temperamentan. Imao je te neke svoje poteze koje pamtim poput onog čuvenog potezanja majice na ramenu i slično. To si bili moji igrači koje sam volio gledati.”
“Zbog slike s Rogerom Federerom sam mogao upasti u probleme”
Što je nama prosječnim ljudima želja, vama je to stil života. Govorimo naravno o putovanjima. Kao junior ste počeli putovati po svijetu na turnire i kretao si se među tenisačicama i tenisačima. Je li ti ostalo u sjećanju neka specifična anegdota s tih turnira?
“Grand Slam turniri su uvijek nešto posebno za svakog igrača. Tenis se zapravo i igra zbog GS turnira jer se na njima ispisuje povijest. Zapravo se na njima i sakupi ponajviše tih anegdota i lijepih sjećanja. Sjećam se svog prvog juniorskog Australian Opena. Po prvi puta nastupam na Australian Openu. Nisam uopće bio upoznat s protokolima, a ponajmanje da je u loungeu zabranjeno fotografiranje. Međutim tamo je bio Roger Federer koji je taman došao s meča. Ja sam ušao u razgovor s njime i fotografirao se s njime, odmah su se zaštitari sjatili. Federeru je bilo drago što sam to napravio pa su se zaštitari povukli.”
Profesionalni turniri po Dalmaciji iz Croatian Tennis Pro Tournaments serije su iza nas. Odigrao si zaista nekoliko sjajnih mečeva. Kako ti gledaš na svoje nastupe?
“Možda smo očekivali bolje rezultate u singleu i u doubleu, zapravo naravno da su rezultati mogli biti bolji, ali dižemo nivo igre iz tjedna u tjedan. Međutim, svaki turnir, svaki meč su nove prilike za učenje. Sve je to nova lekcija koju trebamo proći. Ali kada se podvuče crta, dobro je bilo.”
“Sve ovisi o podršci i mogućnostima obitelji”
Već si neko vrijeme u profesionalnim vodama. Vidiš kako svijet funkcionira, putuješ, upoznaješ razne ljude, kolege iz svoje profesije. Može li se uopće povući paralela što znači biti profesionalni tenisač u Hrvatskoj ili negdje u zapadnoj Europi?
“Iskreno, ne može se povući paralela nikako. Neusporedivo je lakše igračima iz Italije, Njemačke ili Francuske. Njihovi savezi funkcioniraju daleko bolje, njihove države puno više daju mogućnosti sportašima. Neke od ovih zemalja imaju i Grand Slam turnire iz kojih vuku velika sredstva kako bi pomogli razvoju tenisa. Svaki mjesec su u tim zemljama ITF turniri, Challenger turniri. Svaka zemlja se trudi da ih ima što više te se ponosi svojim tenisačicama i tenisačima. Ovdje u Hrvatskoj, na Balkanu, sve ovisi o pojedincu i njegovoj mogućnosti, mogućnosti njegovih roditelja i obitelji. Vidi se kod nas neki napredak. Naš teniski savez je počeo nešto dobro raditi pa se to i odražava na broj turnira u Hrvatskoj. Do prije par godina je bilo jako loše, zapravo nikakve pomoći nije bilo od njih. O uvjetima ne možemo nikako u istu rečenicu s, primjerice, Italijom ili Njemačkom. Infrastruktura kod nas je slabo ili nikako održavana.”
Jesu li i u kolikoj su mjeri turniri iz serije Croatian Tennis Pro Tournaments pomogli našim igračima?
“Naravno da su pomogli. Znate li koliko to nama znači kada ne moramo putovati i trošiti enormne novce na avionske karte i ostale velike putne troškove. Jer putni trošak nije samo avionska karta već i ostale popratne stvari. Ovi turniri su ujedno i jaki turniri. Turniri nam donose i bodove koji su mi najbitniji.”
“Deset dana sam bio zatvoren u sobi”
Živimo u nekom novom svijetu, svijetu u kojem je uvjetovana sloboda kretanja. Osim kretanja bilo je u nekim trenucima gotovo nemoguće i trenirati. Sada je malo lakše, ali i dalje su problemi vidljivi na svim razinama života. Vjerujem da niti tebi nije bilo lako. S kojim problemima se najviše susrećeš trenutno?
“Ova situacija s COVID-19 je stvarno napravila veliku štetu. Organizacijski je veliki problem jer na turnire možete povesti maksimalno jednu osobu. Onda tu su naravno i PCR testovi, potom razne rigorozne mjere na turnirima i u hotelima kojih se moramo pridržavati. Meni se dogodilo da sam morao deset dana biti u izolaciji na turniru u Antalyi. To su, recimo, zaista grozni trenuci bili za mene jer sam deset dana bio zatvoren u hotelskoj sobi. Znači, to je jedan veliki problem jer idete na turnir, a ne znate hoćete li ga igrati. To naravno odmah povlači i financijski aspekt problema. Jer u ovom mom slučaju igrač sam snosi sve troškove. ATP se još nije uključio kako bi možda bio potpora i amortizirao te probleme. Po turnirima vidim da čak 70% igrača putuju sami.”
ATP Challenger Zagreb Open kuca na vrata, a nama je drago da ćemo te imati priliku gledati na turniru. Na žalost, kako na Zagreb Ladies Openu, tako i na ovome muškom turniru neće biti publike. Ali uvijek postoji live stream preko stranica ATP-a i vjerujem da ćemo uživati u tvojim izvedbama. Jesi se nešto posebno pripremao za ovaj turnir?
“Jednako se i maksimalno pripremam za svaki turnir. Moj tim i ja maksimalno radimo na tenisu i kondiciji. Brat Filip mi je glavni trener, a drugi brat Tomislav je isto zadužen za neke moje treninge. Kondiciju sam radio s Barbarom Pazman, ali ona se seli van pa kondiciju radim s Ivanom Vukovićem, a tu je i moj nutricionist Luka Marasović.”
Kako izgleda jedan uobičajeni dan u tvom životu?
“Buđenje je u 06:00 h, a ponekad u 06:30 h. Kondicijski trening je prvi, s njime počinjem već u 08:00 h pa do 10:00 h. Onda odem doma malo odmor i onda se opet vratim jer počinje trening tenisa i na večer zadnji trening su istezanja. Nakon cjelodnevnih treninga već u 21:00 h sam gotov. Nije niti malo lako biti profesionalni sportaš. Kao što vidite, puno je rada i odricanja u našim životima.”
Zahvalio sam se našem sugovorniku na ugodnom razgovoru. Velika ljubav veže Serdarušića i tenis, a ona se pak očitava u strasti s kojom priča o tenisu. Vjerujemo da će nas ovaj 24-godišnji mladić uveseljavati svojim odličnim igrama i uspjesima. Igra mu raste iz turnira u turnir, a Zagreb Open će biti sjajna prilika za njega.
