„Ne možete nas dobiti i prije nego što počne utakmica“, riječi su, pa ne bismo pogriješili kad bismo rekli najbolje europske igračice, Ćamile Mičijević upućene bahatim Dancima koji su broncu postavili oko svojih vratova i prije nego što je sat otkucao u 15:30. Hrvatska je brončana, i to ne u muškom rukometu ili vaterpolu, nego u ženskom rukometu! Nikad prije nismo imali reprezentativne medaljašice, sve do pandemijske 2020. godine, najgore u svjetskoj povijesti unazad gotovo osam desetljeća, ali najljepše u povijesti hrvatskog rukometa. Nakon Kauboja koji su u siječnju igrali europsko finale i osvojili srebro, do kolajne su stigle i Kraljice šoka. Apsolutne kraljice hrvatskog sporta!
Potpuno zaslužena bronca
Ostaviti trostruke olimpijske i europske prvakinje na čak 17 minuta bez pogotka na njihovom terenu u njihovom Herningu, mogu samo ekipe koje su među najboljima na svijetu. Tako je, hrvatska ženska reprezentacija trenutno je jedna od najboljih na svijetu jer odigrati osam jakih utakmica u 16 dana te izgubiti samo dvije, ne može „potrefiti“ ekipu koja ima sreće, koja je spletom okolnosti dolazila do takvih rezultata. Sasvim zaslužena je ova bronca zlatnog sjaja, koliko god otrcano zvučilo. Jedino su Norveška i Francuska slavile protiv Kraljica šoka, a te će se dvije selekcije od 18 sati boriti za naslov. To je najveći dokaz koliko je ova medalja zaslužena.
Idealan početak
No, vratimo se na početak koji je bio furiozan. Bilo je bitno da izabranice Nenada Šoštarića u susret uđu rasterećene, bez straha od protivnica s druge strane, kao što je bio slučaj u petak protiv Francuske u polufinalnome meču. Krenulo je idealno. S početnih 3:0 dalo se do znanja Dankinjama da preko puta njih ne stoji „miki maus“ ekipa, jer takvi sastavi nemaju što raditi posljednjeg dana iscrpljujućeg turnira. Nakon toga dogodio se deja-vu od petka. Hrvatice nisu mogle probiti danski obrambeni bedem, zabivši samo jedan pogodak u 15 minuta. U tom su razdoblju Skandinavke pobjegle na -3. Naše su rukometašice već stizale takve zaostatke tijekom ove europske smotre…
Utakmica karijere Katarine Ježić
Najbolja pivotkinja Eura, Ana Debelić, morala se malo odmoriti odlaskom na klupu, a onda je na scenu stupila Katarina Ježić, kapetanica i najiskusnija među djevojkama koja je odigrala i najviše susreta za Hrvatsku, no ovaj će daleko najviše pamtiti. Mičijević i Milosavljević „hranile“ su je loptama koje je Katarina redovito spremala iza leđa najbolje vratarke svijeta, Sandre Toft, te njezine zamjene Althee Reinhardt. Serijom 4:0 hrvatske su rukometašice ponovno prešle u vodstvo u 25. minuti, nakon čega se igralo gol za gol, do rezultata 11:11 i odlaska na odmor.
Trostruke olimpijske i europske prvakinje 17 minuta bez gola!
Drugih 30 minuta bila je čista majstorija hrvatskih igračica kojima je odličan ulazak u tu dionicu i držanje, u najmanju ruku, rezultatskog egala do sredine poluvremena, garantirao povećanu nervozu protivnica u ključnim trenucima susreta. Upravo je tako i bilo. Sestre Posavec „letjele“ su terenom održavajući hrvatsku prednost, uz konstantne Debelić i Mičijević. U 41. minuti semafor u prelijepoj Jyske Bank Areni pokazivao je 18:18. Tada je krenula rapsodija u kojoj su prednjačile Katarina Ježić i Stela Posavec, a pratile su Krsnik, Šimara i Mamić. Punih 17 minuta Danska nije uspjela probiti majstoricu iz Ploču, fantastičnu Teu Pijević, koja je dvoboj za broncu završila na 15 obrana. U tom razdoblju naše su rukometašice postigle šest golova te otišle na nedostižnu prednost koja nam se činila nepojmljivom. Kao da smo u snu. Toliko puta smo se pitali u ovih 16 bajkovitih dana je li ovo san. Vrijeme je da se probudimo i shvatimo: Hrvatska ženska rukometna reprezentacija treća je u Europi!
Danci, kako vas je mogla pobijediti ekipa s jednim posto šanse za pobjedu?
Skandinavci često osjećaju potrebu uzdizati se iznad, tobože, slabijih nepotrebnim komentarima kojim pokušavaju umanjiti vrijednost. Ne znaju i još nisu shvatili da protiv inatljivih Hrvata takva formula ne prolazi. Štoviše, bude i kontradiktorna, što se tiče njih samih. Nenad Šoštarić nakon susreta uperio je „otrovnu strelicu“, s razlogom, u danskog izbornika Jespera Jensena zbog njegovih krajnje nepotrebnih izjava uoči utakmice u kojima je „pokopao“ naše djevojke:
„Imali smo strašnu motivaciju, zbog danskog izbornika koji je kao „ekspert“ rekao, da ne budem bezobrazan, da imamo jedan posto šanse u današnjoj utakmici.“
E pa Danci, uživajte u produljenju posta bez medalje, koji traje dugih sedam godina, što je strašno mnogo za reprezentaciju koje su se svi plašili tijekom 90-ih i prve polovice 2000-ih.
Povratak u surovu realnost
A, što reći za hrvatske junakinje. Većina se vraća u surovu hrvatsku realnost u kojoj je svaki dan borba za preživljavanje. Primjerice, Josipu Mamić u njezinom Bjelovaru čeka – štrajk. Mjesecima nije dobila svoj honorar (ne plaću!) te nije jedina u kriznoj financijskoj situaciji od hrvatskih rukometašica. I onda nju i njoj slične usporedite s Francuskinjama, Norvežankama ili Dankinjama koje imaju prihode i do 10 000 eura mjesečno ili više u svojim klubovima. Hrvatske su reprezentativke dokazale čitavoj Europi da novac nije uvijek ključni element prilikom postizanja vrhunskih rezultata. Ima nešto i u trudu, zalaganju i besparici, koja je ponekad glavni motivator da se izvučeš iz trenutne situacije. Sve u svemu, svaka čast Kraljicama šoka koje sutra oko 13 sati slijeću u zagrebačku zračnu luku. Eh, da pandemija ne hara svijetom, kakav bi im se doček spremio…
HRVATSKA – Danska 25:19 (11:11)
HRVATSKA: Bešen, Pijević (15); P. Posavec 2, Krsnik 2(2), S. Posavec 5(2), Mičijević 3, Milosavljević 1, L. Kalaus, D. Kalaus, Ježić 5, Japundža, Šimara 1, Debelić 4, Mamić 2, Vidak, Blažević. Izbornik: Nenad Šoštarić.
Danska: Toft (3), Reinhardt (6+2); Pedersen 3, M. Hansen, A. M. Hansen 4, Heindahl 1, Haugsted, Tranborg 4, Lund, An. Hansen, Jorgensen 1, Bidstrup 2, Jensen, Burgaard 1, Hojlund 2, Iversen 1. Izbornik: Jesper Jensen.
Tijek rezultata (svakih pet minuta): 3:0, 4:3, 4:6, 5:7, 8:7, 11:11 // 15:13, 18:17, 20:18, 21:18, 23:18, 25:19
