Ivan Čupić bio je jedan od miljenika navijača rukometne reprezentacije, ali i navijača klubova u kojima je nastupao. Omaleno desno krilo koje se nakon oproštaja Mirze Džombe i Vedrana Zrnića promaknulo u nezamjenjivi dio slagalice poznate kao Hrvatska rukometna reprezentacija. Bio je tu uvijek kada je trebalo, zabio je velik broj važnih golova i radilo se o igraču na kojeg uvijek možete računati. I dalje se bavi rukometom, ali oprostio se od reprezentacije 2018. godine i posvetio klupskoj karijeri. Puno zanimljivih i lijepih poteza vežemo uz popularnog Čupka, kao i anegdota od kojih je najzanimljivija ona nesvakidašnja kada je vjenčanim prstenom zakačio ogradu te ostao bez većeg dijela prstenjaka lijeve ruke. Iako je ljevak, ova ozljeda nije utjecala na njegov nastavak igračke karijere te se na parketu to nije ni primjećivalo. Jedino je morao propustiti važne Olimpijske igre 2018. godine u Pekingu zbog iste ozlijede. No, i bez tog velikog turnira, u svojoj karijeri za Hrvatsku je nastupio čak 137 puta i zabio impresivnih 511 golova.
Klubovi za koje je nastupao
Ivan Čupić rođen je 27. ožujka 1986. godine u Metkoviću koji je poznat kao grad iz kojeg su ponikli neki od naših najboljih igrača. Upravo je u rukometnom klubu iz rodnog grada započeo svoju profesionalnu karijeru 2002. godine. U klubu je proveo tri godine i osvojio jedan hrvatski kup.
Iz Metkovića 2005. godine seli u Zagreb, točnije u RK Medveščak. Iako je igrao u najvišem rangu hrvatskog rukometa, nije s Medveščakom ostvario značajnije uspjehe osim što je 2007. zaradio novi transfer, ovaj put u Španjolsku, u klub SD Octavia iz Viga. Tamo je proveo samo jednu godinu te se vraća u slovensko Gorenje. S Gorenjem je 2008. osvojio prvu titulu slovenskog prvaka, ali tu sezonu mu je, kao što smo rekli, obilježila bizarna ozljeda u kojoj je ostao bez prstenjaka lijeve ruke.
Nakon dvije godine u Gorenju, 2010. Čupić seli u Njemačku, u veliki Rhein Neckar Lowen. Zanimljivo, i tamo je proveo dvije godine no bez osvajanja titule u nekom od natjecanja u kojima je Lowen sudjelovao.
2012. godine potpisuje za poljski Vive Targi Kielce i u četiri godine provedene tamo osvojio je isto toliko domaćih prvenstava i kupova, a po prvi puta je osvojio najjače rukometno klupsko natjecanje – Ligu prvaka 2016. godine.
Nakon te epske sezone seli u Vardar gdje igra i danas. S Vardarom je osvojio četiri prvenstva Makedonije, tri kupa, tri naslova prvaka SEHA lige i čak dvije Lige prvaka. U onom drugom osvajanju Lige prvaka, zadnjoj sekundi je zabio pobjednički gol protiv PSG-a u zadnjoj sekundi i tako donio svom klubu titulu.
Reprezentacija
Ivan Čupić za Hrvatsku debitirao je 2005. godine kada je osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu za mlađe od 19 godina te srebrnu medalju na Mediteranskim igrama. Prvo odličje sa seniorskom reprezentacijom Hrvatske osvojio je 2008. godine na Europskom prvenstvu u Norveškoj gdje je Hrvatska završila na drugom mjestu.
2009. godine dio je reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj i osvaja još jednu srebrnu medalju. Na ovom natjecanju je “eksplodirao” u reprezentativnom dresu te je bio drugi strijelac prvenstva sa 66 zabijenih golova. Ispred njega bio je samo neuništivi Kiril Lazarov s nestvarnih 92 gola. Čupić je u izgubljenom finalu protiv Francuske bio najbolji pojedinac Hrvatske i zabio je 6 golova iz isto toliko pokušaja. Na kraju je dobio i veliko priznanje kada je uvršten u idealnu ekipu prvenstva.
Godinu nakon s reprezentacijom putuje u Austriju na Europsko prvenstvo te treći put zaredom osvaja srebro. Hrvatska je još jednom u finalu bila slabija od Francuske, a u toj utakmici Zrnić je predvodio Hrvatsku s pozicije desnog krila te je zabio 7 golova što na kraju ipak nije bilo dovoljno.
2012. godine Ivan Čupić s Hrvatskom osvaja čak dvije bronce. Prva je došla na Europskom prvenstvu u Srbiji gdje je Hrvatska nakon ispadanja u polufinalu pobijedila Španjolsku u borbi za treće mjesto, a Ivan je zajedno s Blaženkom Lackovićem bio najraspoloženiji te su oboje zabili po sedam golova. Druga bronca došla je na Olimpijskim igrama u Londonu gdje je u polufinalu od Hrvatske jača bila opet Francuska, a za broncu je Hrvatska slavila protiv Mađarske. Opet je u utakmici za broncu najraspoloženiji bio upravo Čupić zabivši 8 golova. Također još jednom je uvršten u idealni tim natjecanja.
2013. godine Svjetsko prvenstvo se igralo u Španjolskoj, a Hrvatska i Čupić osvajaju brončanu medalju. Ovaj put je Danska izbacila Hrvatsku u polufinalu, a nimalo neočekivano, u utakmici za brončanu medalju, Čupić je uz Duvnjaka zabio najviše golova na utakmici, čak 8. Uz to, ponovno je Čupić bio drugi strijelac natjecanja s 50 golova, a od njega je imao više samo Anders Eggert iz Danske koji je zabio 55 golova.
2016. godine u Poljskoj se igralo Europsko prvenstvo i ovdje je Ivan Čupić osvojio svoju zadnju medalju u dresu reprezentacije. Bio je jedan od istaknutijih igrača u razbijanju Poljske u jednoj od najpoznatijih utakmica reprezentacije ikad u kojoj nam je trebala pobjeda od najmanje 11 golova razlike. Unatoč svim očekivanjima, Hrvatska je u toj utakmici slavila rezultatom 37:23 i plasirala se u polufinale izbacivši domaćine Poljake i Francuze. Nažalost u polufinalu je bolja bila Španjolska, a u utakmici za treće mjesto Hrvatska je nadigrala Norvešku. U toj utakmici prednost na desnom krilu dobio je Zlatko Horvat koji je tu priliku sjajno iskoristio zabivši 8 golova.
Igrao je Čupić za Hrvatsku još dvije godine, ali više se nijednom nije popeo na tron nekog velikog natjecanja. Kao što smo rekli, nakon Europskog prvenstva 2018. godine koje je održano u Hrvatskoj oprostio se od reprezentacije. Na tom prvenstvu Hrvatska je ispala prerano, već u drugom krugu te se za peto mjesto borila s Češkom i pobijedila uz 10 golova Horvata. U to doba, Zlatko Horvat je već bio neko vrijeme prvi izbor na desnom krilu, a Čupić je utakmice počinjao na klupi. Kao i većina rukometnih legendi u Hrvatskoj, Ivan Čupić nije dobio neki poseban oproštaj te je povlačenje iz reprezentacije proteklo relativno tiho.
U posljednjih par godina Čupićeve reprezentativne karijere, dosta je kritika sjedalo na njegov račun iako je oduvijek bio jedan od miljenika reprezentacije te može se reći da u Hrvatskoj doista postoji problem kada se radi o igračima koji kraći period nisu na svojoj standardnoj visini zadatka. Stvara se ogroman pritisak i očekuje se previše iako je svima jasno da igrači daju svoj maksimum za reprezentaciju. Nešto se po tom pitanju treba poduzeti jer nakon ovoliko osvojenih odličja, legende to nisu zaslužile.