Stigao je i taj dan. Napustio nas je Miroslav Blažević, popularni “Ćiro” kojeg su voljele brojne generacije nogometnih zaljubljenika na Balkanu. Danas je riječ “legenda” prečesto upotrebljivana, postala je pravi kliše, no “Ćiro” je apsolutno zaslužio ovakav atribut još za svoga života. Sada je postao legenda u pravom smislu te riječi. Znate kako se kaže: Heroji se pamte, ali legende ne umiru.
‘Neka ostane’
Kao izbornik odveo je “Vatrene” do prve od tri svjetske medalje, u Francuskoj 1998. godine. On uz teren, nerijetko sa svojim trademarkeom u ustima, cigaretom, a današnji izbornik, 32 godine mlađi Zlatko Dalić na tribinama francuskih stadiona. Iako ih je nogometna reprezentacija povezivala već na počecima stvaranja kolosalnih uspjeha, prvi kontakt imali su pet godina nakon Mundijala, u Varteksu…
Dalić je tada bio sportski direktor ovoga kluba. Nakon razdoblja malo slabijih rezultata, klupu je napustio Dražen Besek, a zajedno s njim trebao je otići i današnji izbornik “Vatrenih”. Situaciju je primirio “trener na dolasku”, Miroslav Blažević. Jednom prilikom u intervjuu za Večernji list, Dalić se prisjetio tog vremena:
Do tada sam Blaževića poznavao samo iz medija, iz javnog života, no nismo imali baš nikakav kontakt. Čak sam i kao navijač reprezentacije bio na utakmicama grupne faze Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Uprava Varteksa, Nevenko Herjavec i Davor Daraboš, smijenila je Dražena Beseka i pregovarala s ‘Ćirom’ Blaževićem, a ja kao sportski direktor nisam imao utjecaja na to. Čak sam i ja, zajedno s Besekom, trebao biti smijenjen, uz obrazloženje kako sam kao sportski direktor bio uz dotadašnjeg trenera i štitio ga. Koji mjesec poslije ‘Ćiro’ mi je ispričao kako me zapravo sačuvao u klubu rekavši upravi: ‘Ako je on (Dalić) stajao uz njega (Beseka), onda će stajati i uz mene. Neka ostane.’
‘Nije se libio govoriti o svojoj bolesti’
Ubrzo nakon što su se upoznala dvojica trenera koja su hrvatsku nogometnu reprezentaciju katapultirala u nogometna nebesa trima odličjima sa svjetskih prvenstava, naredne godine, “Ćiro” je saznao da boluje od raka prostate, zloćudnog tumora koji će ga koštati života 19 godina kasnije. Blažević se uputio u Innsbruck na operaciju. Dalić nastavlja priču:
‘Ćiro’ je tada morao izostati s treninga, ja sam preuzeo momčad, i vodio je uz njegovu pomoć. Tada je isprva pomoćni trener u Varteksu bio Orehovec, no kako je Međimurje tražilo trenera za prvu momčad, mi smo Orehovca pustili u Čakovec, pa sam ja preuzeo i funkciju pomoćnog trenera. Meni je to odgovaralo. A ‘Ćiro’, kada se spremao za operaciju, bio je optimist, uvijek pozitivan, i nije se libio govoriti o svojoj bolesti. U Austriju je išao kao borac. Naravno, prva misao bila mu je da ozdravi, ali ga je i dalje držala želja za trenerskim poslom. I u tako teškim trenucima držao ga je poriv za povratkom na klupu.
Trenerska suradnja Miroslava Blaževića i Zlatka Dalića prekinuta je koncem sezone 2004./05., kada je “Trener svih trenera” prihvatio poziv Hajduka i napustio ulogu trenera Varteksa koju je preuzeo njegov prvi pomoćnik, Dalić. No, česta komunikacija trajala je godinama kasnije. Sve do današnjeg, ranojutarnjeg odlaska “Ćire”. Zlatku je mnogo značilo što je tijekom Mundijala u Rusiji, još dok je Blažević imao kudikamo više snage i dok bolest nije uzela maha, uvijek imao svog “mentora”, kako ga voli nazivati, na brzom biranju.
Hrvatska je imala nogometnih trenera koji su imali više uspjeha diljem Europe, poput Tomislava Ivića koji je vjerojatno najbolji hrvatski trener ikada, no nitko nije spojio uspjehe i karizmatičnost kao voljeni “Ćiro”. Kako je Tomo Globan napisao, “Što god rekao, što god napravio, ljudi su ga obožavali”. Takvi se rijetko rađaju.
Uistinu, neponovljivi – Miroslav “Ćiro” Blažević.
Kratka biografija ‘Trenera svih trenera’
- rođen: 09.02.1935. u Travniku (BiH)
- igrao je za tri današnja hrvatska prvoligaša – Dinamo, Lokomotivu i Rijeku, na poziciji desnoga krila
- u Rijeci ga je trenirao Luka Kaliterna, brat osnivača Hajduka, Fabjana
- trenerski / izbornički posao obavljao je u devet zemalja: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Švicarskoj, Kosovu, Francuskoj, Grčkoj, Iranu, Sloveniji, Kini
- Kao dijete dobio je nadimak “Ćiro” (po lutku iz predstave jednog trbuhozborca) koji je nakratko izgubio dolaskom u Dinamo kada su ga mnogi počeli zvati “Blaž”. Nadimak “Ćiro” bio je pogrdan, no brzo mu se vratio nakon što su ga u Zagrebu prepoznali neki poznanici iz rodnog Travnika.
Igračka karijera Miroslava Blaževića
- 1952. – 1954. Bratstvo Travnik (BiH)
- 1954. – 1955. Dinamo Zagreb (Hrv)
- 1955. – 1957. Lokomotiva Zagreb (Hrv) – 1x Druga jugoslavenska liga
- 1957. – 1959. Sarajevo (BiH) – 1x Druga jugoslavenska liga
- 1959. – 1963. Rijeka (Hrv)
- 1963. – 1965. Sion (Švi) – 1x Švicarski kup
- 1965. – 1966. Moutier (Švi)
Trenerska karijera Miroslava Blaževića
- 1968. – 1971. Vevey (Švi) – 1x Treća švicarska liga
- 1971. – 1976. Sion (Švi) – 1x Švicarski kup
- 1976. Švicarska
- 1976. – 1979. Lausanne-Sport (Švi)
- 1979. – 1980. Rijeka (Hrv)
- 1980. – 1983. Dinamo Zagreb (Hrv) – 1x Jugoslavensko prvenstvo, 1x Jugoslavenski kup
- 1983. – 1985. Grasshopper (Švi) – 1x Švicarsko prvenstvo
- 1985. Priština (Kos)
- 1985. – 1988. Dinamo Zagreb (Hrv)
- 1988. – 1991. Nantes (Fra)
- 1991. – 1992. PAOK (Grč)
- 1992. – 1994. Dinamo Zagreb (Hrv) – 1x Hrvatsko prvenstvo, 1x Hrvatski kup
- 1994. – 2000. Hrvatska – 1x svjetska bronca
- 2001. Iran
- 2002. Osijek (Hrv)
- 2002. – 2003. Dinamo Zagreb (Hrv) – 1x Hrvatsko prvenstvo, 1x Hrvatski superkup
- 2003. Mura (Slo)
- 2003. – 2005. Varteks (Hrv)
- 2005. Hajduk (Hrv) – 1x Hrvatski superkup
- 2005. – 2006. Neuchatel Xamax (Švi)
- 2006. – 2008. Zagreb (Hrv)
- 2008. – 2009. Bosna i Hercegovina
- 2009. – 2010. Šangaj Shenhua (Kin)
- 2010. – 2011. Kina U-23
- 2011. – 2012. Mes Kerman (Ira)
- 2012. – 2013. Zagreb (Hrv)
- 2014. Sloboda Tuzla (BiH) – 1x Druga BiH liga
- 2014. – 2015. Zadar (Hrv)
