U posljednje vrijeme hrvatski tenis ne ostvaruje vrhunske rezultate na velikim turnirima. Karijera Marina Čilića, osvajača US Opena iz 2014. godine, nezaustavljivo pada prema ponoru, odlazi u onom smjeru koji je potpuno suprotan od mjesta gdje bi se Marin trebao i morao nalaziti. Pa imamo Bornu Ćorića, koji igra po principu „toplo-hladno“ već posljednjih četiri-pet godina. U ženskoj konkurenciji nikako ne možemo pronaći tenisačicu koja može dulje vrijeme ostati pri samom vrhu. Međutim, nipošto ne smijemo očajavati. Uz Ćorića, pred kojim još ima mnogo igračke karijere, tu su mlade uzdanice Donna Vekić i Ana Konjuh, ne smijemo zaboraviti niti naš prvi reket, Petru Martić, a posljednjih tjedana u prvom planu su parovi; vrhunski Nikola Mektić i Mate Pavić te „stara vina“ Ivan Dodig i Darija Jurak. Kad njima pridodamo, primjerice, talentiranu Janu Fett od koje se, možda, više očekivalo do 24. godine njenog života, Oleksandru Oliynykovu (30. na ITF ljestvici), Duje Ajdukovića te niz juniorki i juniora, onda shvatimo koliko je hrvatski tenis jak. No, tko su te mlade tenisačice i tenisači o kojima se rijetko kad piše i priča?
Primjerice, Petra Marčinko je 19. juniorka svijeta, a tek je u 16. godini života, godinu stariji Mili Poljičak je na 47. mjestu ITF ljestvice najboljih svjetskih juniora. U njihovom smjeru idu i Luka Mikrut, Dino Prižmić, Noa Krznarić, Antonia Ružić, Nora Knežević. Potonja 15-godišnjakinja Zagrepčanka zapela nam je za oko nakon vrlo dobrih nastupa na turnirima u Estoniji krajem prošlog i početkom ovog mjeseca. Na prvom juniorskom ITF turniru, onom u Tartuu, stigla je do polufinala, što joj je prvi takav plasman nakon osvojenog turnira u Mostaru u rujnu prošle godine.
„Puno više sam trenirala džudo i skijanje“
No, da ne brzamo, vratimo se na početak. Priča nam Nora tko je zaslužan za njezine prve teniske korake te otkriva da joj tenis nije oduvijek bio sport broj jedan.
– Kad sam imala četiri godine tata Kruno, kojem je tenis bio samo hobi i nikada ga nije ozbiljnije trenirao, prvi me put doveo na teniski teren. Međutim, tek s devet godina učlanila sam se u Teniski klub Medveščak i počela ozbiljnije trenirati s trenerom. Do tada sam puno više trenirala džudo natječući se diljem Hrvatske, a također sam se bavila i skijanjem. Tenis sam tada igrala, onako, usput. Sada nešto manje od godinu dana treniram u Teniskom klubu Top Spin u Zagrebu s novim trenerima i u novim uvjetima te sam jako zadovoljna s napretkom koji osjećam i vidim u svojoj igri.
Nakon prvih koraka u TK Medveščak, započela su i putovanja. Naravno, jedino zahvaljujući Norinom talentu.
– Prvi turnir izvan Hrvatske odigrala sam u Bosni i Hercegovini, točnije, u Širokom Brijegu na Tennis Europe U-12 natjecanjima kada sam imala 11 godina. Ne osjećam neku veliku razliku kada igram u inozemstvu u odnosu na turnire u Hrvatskoj. U prvom kolu turnira u Širokom pobijedila sam jednu Francuskinju, a drugo kolo sam izgubila od jedne Njemice – prisjeća se Nora koja je krajem veljače i početkom ožujka nastupila na dvama turnirima u Estoniji gdje je zabilježila sasvim solidne rezultate, četvrtfinale u Tallinnu i polufinale u Tartuu.
– Mislim da sam dva tjedna u Estoniji mogla odraditi bolje, pogotovo drugi turnir u Tallinnu. S druge strane, skupila sam dosta iskustva i odigrala nekoliko dobrih mečeva. Smatram da sam prvi turnir odigrala dosta solidno, ali sam u polufinalu imala problema s trbušnim zidom pa sam morala predati i singl i parove. I drugi turnir prošao je nakon toga stalno u osluškivanju same sebe da mi se ozljeda ne bi pogoršala. Do četvrtfinala sam odigrala prilično dobro, međutim, četvrtfinale, jednostavno, nisam odigrala na pravom nivou. Zadovoljna sam na kraju jer sam se vratila bez neke trajnije povrede te se mogu bez duže pauze pripremati za daljnje turnire.
Ljepota ove pribaltičke zemlje ne može se, ipak, mjeriti s ljepotom Lijepe naše.
– Estonija mi nije ostavila baš najbolji dojam, vidjela sam dva grada; Tartu i Tallinn te je bilo prilično hladno i dosta zaleđeno. Ne kažem da je tamo loše, ali ipak mi se puno više sviđa ovdje kod nas, u Hrvatskoj.
„Najviše mi odgovara zemlja u kombinaciji s velikom vrućinom“
U svojoj mladoj karijeri 15-godišnja Nora osvojila je jedan ITF-ov turnir u pojedinačnoj konkurenciji, i to prošle godine u susjednoj nam BiH, točnije, u Mostaru.
– U Mostar sam išla na dva tjedna, to jest, na dva juniors ITF turnira za redom. Prvi turnir izgubila sam u prvom kolu singla, no osvojila sam turnir u parovima pa me je to malo ipak utješilo. Nisam imala nikakva očekivanja za sljedeći turnir. Drugi turnir koji sam osvojila igrala sam dosta dobro, nisam gledala previše unaprijed, nego sam igrala meč po meč. Uspjela sam dizati formu svaki sljedeći meč te sam na kraju bila vrlo zadovoljna načinom na koji sam odigrala taj turnir. Osjećaj je stvarno jako dobar, pogotovo taj trenutak kada osvojiš posljednji poen.
Podosta se ženski tenis promijenio posljednjih desetljeća. Nekada je bila gotovo pa normalna pojava da tinejdžerke osvajaju Grand Slamove. Tako su Martina Hingis i Monika Seleš već sa 16 godina podigle svoj prvi Grand Slam trofej, a Marija Šarapova, Serena Williams i Steffi Graf sa 17. Danas najveće turnire svijeta osvajaju neke iskusnije djevojke, što je plus za današnje talente, poput Nore Knežević koja bi u narednom razdoblju mogla konkurirati u seniorskom tenisu.
– Nisam još nastupala u seniorskoj konkurenciji, trenutno sam fokusirana na juniorske ITF turnire te imam još dosta posla. Moram još raditi na tehnici, ali i na fizičkoj i mentalnoj pripremi te se doista veselim nastupu na seniorskim turnirima – jasna je Nora te odmah ističe koja joj je teniska podloga najdraža.
– Zemlja, svakako, iako i na tvrdoj podlozi igram dobro i odgovara mi. Najviše mi odgovara zemlja u kombinaciji s velikom vrućinom, jednostavno volim igrati u takvim uvjetima.
„Uzor Federer“
Neki tenisači, kao i tenisačice, spletom okolnosti tijekom godina češće počinju nastupati u parovima, nego u pojedinačnoj konkurenciji. Poput Mate Pavića, koji je karijeru započeo natječući se u singlu, da bi potom promijenio „disciplinu“. No, mlada hrvatska tenisačica ima svoj cilj.
– Više volim igrati singl, cilj mi nije igrati parove u budućnosti. Na juniorskim ITF turnirima uz singl vrlo često igram i parove, idu mi dobro i zanimljivi su mi, ali su potpuno drugačiji od singla.
Nikako nismo mogli, a da ne pitamo za teniske uzore. Možda se odgovor krije među nešto starijim tenisačicama i tenisačima?
– Kod tenisača mi je teniski uzor Roger Federer. Kod tenisačica iskreno nemam baš uzora, ali volim gledati Naomi Osaku i Serenu Williams.
A koji joj je najdraži Grand Slam, ne treba niti pitati…
– Najveća želja mi je osvojiti Roland Garros, to mi je daleko najdraži turnir koji se igra na zemlji, meni najdražoj podlozi. Nadam se da ću jednoga dana tamo zaigrati.
Svim srcem i mi to želimo, no najvažnije je ići korak po korak. Vremena ima, kao i znanja i talenta. Tko zna, možda se baš Nora kroz šest-sedam godina pridruži starijim kolegicama, Donni Vekić i povratnici Ani Konjuh u branjenju hrvatskih boja diljem teniskog svijeta.
