Osnovni stilovi hrvanja i hrvanje kao sport

Hrvanje je borilački sport u kojem se dva protivnika natječu koristeći različite tehnike zahvata, bacanja, i držanja kako bi nadvladali jedan drugoga. Cilj je oboriti protivnika na tlo i zadržati ga u kontroliranom položaju, često s ciljem osvajanja bodova ili pinanja (držanja protivnika na tlu s obje lopatice dodirujući podlogu), a mi ćemo danas odgovoriti na pitanje koji su osnovni stilovi hrvanja.

Povijest hrvanja

Hrvanje je jedan od najstarijih sportova u ljudskoj povijesti. Njegovi počeci sežu tisućama godina unazad i prisutni su u mnogim starim kulturama.

1. Drevna Mezopotamija i Egipat: Hrvanje se spominje u tekstovima i prikazano je na reljefima i slikama iz drevne Mezopotamije i Egipta, datirajući unatrag do 3000. godine prije nove ere. Egipatski hramovi i grobnice prikazuju scene hrvanja koje ilustriraju različite tehnike koje su slične današnjim stilovima hrvanja.
2. Antička Grčka: Hrvanje je bilo središnji dio antičkih Olimpijskih igara koje su započele 776. godine prije nove ere. Grčko hrvanje (pale) uključivalo je tehniku koja je naglašavala snagu, tehniku i strategiju. Pobjednik je bio borac koji bi prvi bacio protivnika tri puta.
3. Rimsko Carstvo: Rimljani su preuzeli grčke tehnike hrvanja, modificirali ih i stvorili grčko-rimsko hrvanje koje se i danas prakticira. Ovaj stil naglašava gornji dio tijela i zabranjuje zahvate ispod pojasa.

Razvoj hrvanja kroz povijest

• Srednji vijek: Hrvanje je bilo popularno u srednjovjekovnoj Europi, gdje je postalo dio viteških treninga i borbi. Svaka regija imala je svoje jedinstvene stilove i tehnike.
• 19. stoljeće: Moderna povijest hrvanja započinje u 19. stoljeću kada su razvijeni različiti stilovi hrvanja kao što su slobodni stil i grčko-rimski stil. Uvođenje formalnih pravila i organizacija natjecanja doprinijelo je standardizaciji sporta.
• Olimpijske igre: Hrvanje je postalo dio modernih Olimpijskih igara 1896. godine u Ateni, s grčko-rimskim stilom kao jedinom disciplinom. Hrvanje slobodnim stilom dodano je na Olimpijske igre 1904. godine.

Stilovi hrvanja

Danas se hrvanje prakticira diljem svijeta i uključuje različite stilove, kao što su:

1. Hrvanje slobodnim stilom: Stil hrvanja koji dopušta upotrebu zahvata na cijelom tijelu, uključujući noge. Popularan je diljem svijeta i uključuje brojne tehničke zahvate i bacanja.
2. Hrvanje grčko-rimskim stilom: Stil koji dopušta zahvate samo iznad pojasa. Naglašava snagu gornjeg dijela tijela i tehniku.
3. Folkstyle hrvanje: Američki stil hrvanja koji se prakticira na školskim i sveučilišnim razinama u Sjedinjenim Američkim Državama.
4. Judo i Sambo: Japanska i ruska borilačka umjetnost koja uključuje elemente hrvanja s dodatnim tehnikama bacanja i grapplinga.

Grčko-rimski stil hrvanja

Grčko-rimski stil hrvanja jedan je od dva dominantna stila hrvanja priznata na međunarodnim natjecanjima, uključujući Olimpijske igre. Ovaj stil naglašava upotrebu gornjeg dijela tijela i zabranjuje zahvate ispod pojasa. Borci koriste različite tehnike zahvata, bacanja i držanja kako bi nadvladali protivnika, a glavni cilj je postići kontrolu nad protivnikom i oboriti ga na leđa. Istaknuti hrvatski hrvač ovim stilom bio je Božo Starčević.

Osnovne karakteristike grčko-rimskog hrvanja:

• Zabrana zahvata ispod pojasa: U grčko-rimskom hrvanju natjecatelji smiju koristiti samo ruke i gornji dio tijela za izvođenje zahvata i bacanja. Noge se ne smiju koristiti za napade ili obrane.
• Tehnike bacanja: Ovaj stil je poznat po spektakularnim bacanjima, kao što su suplex i različite vrste prebacivanja preko ramena. Tehnike su dizajnirane da podignu protivnika u zrak i bace ga na leđa.
• Naglasak na snagu gornjeg dijela tijela: Zbog ograničenja zahvata, borci razvijaju izuzetnu snagu u rukama, ramenima i torzu.
• Strategija i kontrola: Borci moraju biti vrlo tehnički potkovani i strateški razmišljati kako bi ostvarili prednost nad protivnikom bez upotrebe nogu.

Slobodni stil hrvanja

Slobodni stil hrvanja drugi je glavni stil hrvanja priznat na međunarodnim natjecanjima. Ovaj stil omogućava upotrebu cijelog tijela, uključujući noge, za izvođenje zahvata i bacanja. To čini slobodni stil hrvanja dinamičnijim i omogućava širi spektar tehnika.

Osnovne karakteristike slobodnog stila hrvanja:

• Dozvoljeni zahvati ispod pojasa: U slobodnom stilu hrvanja borci smiju koristiti noge za napade i obrane, što uključuje zahvate, hvatanje i bacanja.
• Raznolike tehnike: Borci koriste kombinacije gornjeg i donjeg dijela tijela za izvođenje različitih zahvata. Tehnike uključuju double leg takedown, single leg takedown, ankle picks i razne vrste bacanja.
• Fleksibilnost i brzina: Slobodni stil hrvanja često uključuje brže promjene pozicija i veći naglasak na brzini i agilnosti.
• Bodovanje: Bodovni sustav u slobodnom stilu nagrađuje različite tehnike, uključujući uspješna bacanja, zadržavanja i kontrolu protivnika.

Glavne razlike između grčko-rimskog i slobodnog stila hrvanja

Korištenje nogu:

• Grčko-rimski stil: Zabranjeno je koristiti noge za napade ili obrane.
• Slobodni stil: Dopušteno je koristiti noge, što omogućava širi spektar tehnika i strategija.

Tehnike:

• Grčko-rimski stil: Fokusira se na bacanja i zahvate gornjeg dijela tijela.
• Slobodni stil: Omogućava korištenje cijelog tijela za izvođenje zahvata, uključujući mnoge tehnike koje se oslanjaju na upotrebu nogu.

Taktika i strategija:

• Grčko-rimski stil: Više naglašava snagu i tehniku gornjeg dijela tijela.
• Slobodni stil: Naglašava fleksibilnost, brzinu i kombinaciju tehnika iz gornjeg i donjeg dijela tijela.

Dinamičnost borbe:

• Grčko-rimski stil: Borbe su često više statične s fokusom na kontrolu protivnika.
• Slobodni stil: Borbe su dinamičnije s bržim izmjenama pozicija i raznovrsnim tehnikama.

Oba stila hrvanja imaju svoje jedinstvene izazove i zahtijevaju različite setove vještina. Dok grčko-rimski stil naglašava snagu i tehniku gornjeg dijela tijela, slobodni stil pruža veći spektar mogućnosti korištenjem cijelog tijela.

Zaključak

Hrvanje je drevni sport s bogatom poviješću i globalnom prisutnošću. Od svojih korijena u drevnim civilizacijama do modernih Olimpijskih igara, hrvanje je ostalo popularno zbog svoje kombinacije fizičke snage, tehničke vještine i strategije. Bez obzira na stil, ovaj sport nastavlja biti važan dio sportskog i kulturnog naslijeđa mnogih naroda diljem svijeta.