Za malo starije sportske zaljubljenike s područja “Bisera Jadrana”, Dubrovnika grada, Boris Ćirić-Bagarić nije nepoznanica. Jedan od najvećih igrača u povijesti malonogometnoga kluba Square, čovjek s 234 zabijena gola za klub koji je svoje najslavnije dane proživio baš kada je Boris bio u momčadi, krajem 90-ih (dvaput doprvaci Hrvatske i jednom pobjednici Kupa). Kratko je bio dio hrvatske futsal reprezentacije, a 20-ak godina kasnije svoj debi u reprezentaciji doživjela je i njegova kći, Lucija. Ali nije riječ o malom nogometu…
Nadarena 19-godišnja Dubrovčanka jedna je od najtalentiranijih tenisačica u Hrvatskoj – ne bismo pogriješili niti da tvrdimo “u Europi”. Jer, Lucija Ćirić-Bagarić trenutno je 258. igračica na svjetskoj WTA ljestvici, a bolji renking od tinejdžerki ima tek 20-ak djevojaka u cijelom svijetu, među kojima je i Petra Marčinko. No, krenimo od početka. A taj početak nije uključivao tenis u priču – balet je bio prva Lucijina “ljubav”…
– Nakon nekoliko sati baleta na koji me mama prvi put odvela, kao djevojčicu koja je voljela plesati, tata me sa šest godina odveo na teniske terene i tu je krenula ljubav prema tenisu – balet više nije imao šanse. Kako je tata igrao za malonogometni klub Square te za hrvatsku malonogometnu reprezentaciju 1998. godine, ugledala sam se na njega što se tiče želje za vrhunskim sportom i iskoristila sportske gene da krenem prema profesionalnom tenisu.
– Već od malena sam dobro igrala i počela igrati turnire te sam samo nastavila jer je odlično išlo i znala sam da je to to! Nakon nekoliko godina, kako bi imala što bolje uvjete za treniranje, cijela obitelj preselila se u Zagreb. Točno se sjećam trenutka kad je tata rekao ‘selimo u Zagreb’. To je bila prva prekretnica u mojoj karijeri i veliki ulog moje obitelji koji se isplatio – nakon toga moja karijera krenula je putem profesionalnog tenisa.
Početni teniski putevi vratili su protagonisticu naše priče u južnije krajeve.
– Moj prvi teniski turnir bio je u Kaštelima. Sjećam se da je bio kategorija do osam godina. Vjerujem da sam bila silno uzbuđena oko njega, ne samo ja nego i roditelji, da se više niti ne sjećam rezultata niti kako sam igrala, ali znam da je to za mene bio veliki dan. Nakon toga sam krenula dalje na turnire i zaljubila sam se u tenis koji je danas prva i posljednja stvar na koju pomislim u danu.
Nije lako balansirati tenis i školu. Kako Lucija u tome danas uspijeva?
– Završavam Dopisnu školu, ostalo mi je još nekoliko ispita. Iako bi voljela da to ide bržim tempom, problem su stalna putovanja i često se dogodi i kad sam to malo u Zagrebu da baš u to vrijeme nema termina za predmete i ispite koji su meni ostali. Za sad sam fokusirana na tenis i sve moje snage su usmjerene na uspjeh u profesionalnoj teniskoj karijeri, tako da o fakultetu trenutno ne razmišljam.
‘Smanjenje distrakcija van terena kao pun pogodak’
Prije malo više od godinu dana započeo je strelovit Lucijin uspon teniskim horizontima. U rujnu 2022. došla je do svog prvog seniorskog finala, na ITF turniru u bugarskoj Varni, nakon čega je upisala još sedam finala u samo 12 mjeseci! Četiri turnira osvojila je u međuvremenu i skočila preko 600 mjesta na WTA ljestvici.
– Dobro treniram cijelo vrijeme i pripremali smo se za igru na ovakvoj visokoj razini već duže vrijeme. U Estoniji, na prvom turniru “dvadesetpetice” (ITF 25.000 $, op. a.) na kojem sam došla do finala dogodio se iskorak i odskočna daska najviše za moje samopouzdanje. Nakon toga sve je išlo – iz meča u meč osjećala sam se odlično na terenu. Pojačala sam izdržljivost na terenu, što je rezultat dobre kondicijske forme zahvaljujući treneru Kristijanu Blaževiću, dok sam s trenerom Damjanom Peterlinom najviše brusila svoj stil igre, onaj koji sam razvila i koji volim igrati – napadački tenis. Smanjenje distrakcija izvan terena poput vremena provedenog na mobitelu, do provođenja više vremena uz opuštanje, knjige i druženje na turnirima s prijateljicama. Sve se to u kompletu pokazalo kao pun pogodak i dobitna kombinacija.
Lucija je osvojila tri ITF turnira nagradnog fonda 15.000 $ i još jedan od 25.000 $. Najdraži?
– “Dvadesetpetica” u Danskoj. Ipak je to razina više i to je bio jedan dokaz meni da mogu igrati s mnogo bolje rangiranim curama i pritom napraviti vrhunski rezultat.
Kada pogledamo na Luciju i Petru Marčinko, pa njima dodamo 20-godišnju Antoniju Ružić (WTA – 268.), pa i godinu stariju Taru Wurth (WTA – 335.), ne bismo se trebali bojati za budućnost hrvatskog ženskog tenisa, za eru nakon Petre Martić i Donne Vekić. No, također upada u oči da je hrvatska ženska reprezentacija posljednji put u najvišem rangu Billie Jean King kupa, odnosno, Fed kupa, zaigrala 2004. godine. Još prije Lucijinog rođenja! Lucija je ove godine imala priliku debitirati u reprezentaciji, u borbi za doigravanje BJK kupa.
– Mislim da imamo dobru reprezentaciju. Sve mlađe igračice su izvrsne, sve smo dobre na svjetskom rankingu i vjerujem da možemo već sljedeće godine pokazati kvalitetu i igru na toj razini i ući u viši rang.
Želimo svu sreću u tom nastojanju. A kako je raditi s jedinom Hrvaticom-osvajačicom Grand Slama, dugogodišnjom izbornicom Hrvatske, Ivom Majoli?
– Stvarno mi je bla čast taj tjedan kad smo biti na Billie Jean King kupu. Iva Majoli je stručnjakinja u tenisu, kako sad u trenerskom, tako je bila i u igračkom smislu i mislim da imamo puno toga od nje naučiti i slušati savjete i što se tiče pojedinačne igre i što se tiče parova.
Lucija ima dobre temelje da u budućnosti dostigne visine starijih kolegica, Petre Martić i Donne Vekić. No, Lucija želi još više. Još dalje…
– Smatram da svojom igrom, trudom i radom mogu ući u sam svjetski teniski vrh. Dapače, cilj mi je biti prva tenisačica svijeta. To je vjerujem želja svih nas koje se profesionalno bavimo tenisom. Posljednjih mjeseci spuštam se na ljestvici vrlo brzo, od početka ljetne sezone do danas pomaknula sam se više od 200 mjesta. Vrlo sam zadovoljna svojom igrom u posljednjih nekoliko mjeseci i ponosna na sve što smo napravili – od odigranih finala, osvojenih turnira, prvog WTA nastupa i tamo odigranog četvrtfinala. Igrom u posljednjih par mjeseci pokazala sam, prvenstveno sebi, da mogu odlično igrati s igračicama koje su puno jače po renkingu ili ih čak i pobijediti. Vjerujem da novi dobri rezultati slijede jer se osjećam izvrsno na terenu i uživam u svojoj igri.
‘Sjajan doživljaj u Melbourneu’
Iako joj je tek 19, mlada Hrvatica vidjela je poveći dio svijeta. Koji grad joj se najviše dopao?
– Najdalje putovanje bilo mi je u Australiju gdje sam igrala juniorski Gland Slam, Australian Open. Meni se jako svidio Melbourne kao grad, koliko sam ga uspjela razgledati, a isto tako me se baš dojmio cijeli kompleks Grand Slama. Nažalost, nije mi baš uspješan bio turnir, te se nadam da će Australian Open biti prvi seniorski Grand Slam kojeg ćemo uhvatiti i da ću imati prilike uskoro zaigrati na seniorskom i ostvariti bolji rezultat.
Pretpostavljamo da se nađe vremena i za “turistički” obilazak…
– Što se duže zadržimo u turniru, što više dana igram, to manje uspijemo turistički razgledati grad, jer nam je sav fokus na nadolazećim mečevima. A ako turnir završimo ranije i imamo još koji dan do idućeg turnira i putovanja, svakako volimo provesti vrijeme u obilasku glavnih znamenitosti, otići u centar grada, obići muzeje, čak smo u Australiji bili u Akvariju. To je zbilja bio sjajan doživljaj, vidjeti uživo te sve vrste morskih životinja.
Sezona je na izmaku. Planovi za dalje?
– Nakon nekoliko dana odmora koje sam provela u rodnom Dubrovniku, trenutno smo u Zagrebu i intenzivno treniramo za završnicu sezone. Plan nam je odigrati još turnira i skupiti dodatne bodove za ulazak u Top 200 igračica svijeta.
Poput meteora Lucija grabi teniskim svemirom. Kakvom brzinom napreduje, ne sumnjamo da će ubrzo dospjeti među 200 najboljih tenisačica svijeta.
5 brz🎾p🎾teznih Lucije Ćirić-Bagarić
- Najdraži tenisač i tenisačica?
- Roger Federer – jako jednostavna tehnika i jako dobra igra / Arina Sabaljenka – želim igrati poput nje, sviđa mi se njezin agresivni stil igre.
- Najljepši grad u kojem si bila (izvan Hrvatske)?
- Melbourne. Zaista me osvojio svojom veličinom, lijepim centrom grada i fantastičnim Akvarijem.
- Najteži meč koji si odigrala?
- Polufinale posljednjeg turnira u Rumunjskoj, protivnica je bila odlična, a meč je trajao tri i pol sata. Svaki poen je dugo trajao i za svaki poen je bila velika borba.
- Najiritantnija vrsta tenisačica?
- “Pimplerice”, koje samo vraćaju loptu u teren.
- Najbolji savjet koji si dobila?
- Vjerovati u sebe! Puno puta sam dokazala sama sebi da se kroz lošu igru i pozitivan stav može okrenuti igra i dobiti meč.
