Na današnji dan davne 1936. godine rodio se veliki Dražan Jerković, napadač uz kojega se veže toliko individualnih uspjeha: najbolji strijelac u Dinamovoj povijesti, najbolji strijelac prvog Europskog prvenstva 1960., najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1962.,… S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebro na spomenutom premijernom Euru 1960. u Francuskoj, a do tog srebra ondašnja reprezentacija ne bi niti došla da Jerković nije postigao dva vrlo važna pogotka domaćinima u polufinalnoj pobjedi 5:4, i to u razmaku od samo jedne minute.
Jedini izbornik u povijesti sa stopostotnim učinkom s dvjema reprezentacijama
Nešto mlađi ljubitelji nogometa pamte ga kao prvog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, što je tada, te 1990. godine, bio vrlo logičan potez od vrhuške HNS-a. Naime, Dražan je još kao 20-godišnjak nastupio u onoj utakmici Hrvatske i Indonezije, susretu koji su mnogi u tadašnjoj Jugoslaviji kritizirali i nastojali zabraniti. Upravo je Jerković 34 godine kasnije dobio priliku biti na klupi u trenucima stvaranja nečeg velikog, jedinstvenog, a nešto kasnije i iznimno moćnoga – kulta “Vatrenih”.
Jerković je vrlo vjerojatno jedini izbornik u povijesti nogometne igre koji je na klupama dvije različite reprezentacije zadržao stopostotan učinak. Tako je, svojedobno je obnašao dužnost izbornika i reprezentacije Jugoslavije. Bilo je to 1978. godine, a s druge strane terena našla se reprezentacija Grčke (4:1). Dakle, po jedna utakmica na svakoj izborničkoj klupi.
Bio je strašan napadač, izuzetnih fizičkih sposobnosti, a pamte se njegove famozne škarice. U 11 godina provedenih u prvoj ekipi Dinama, postigao je 300 pogodaka (prema nekim podacima 322), čime je najbolji strijelac “Modrih” u njihovoj povijesti. Pri kraju boravka u njegovom Zagrebu, u klubu za koji je živio, kružile su glasine da se ističe kao preveliki Hrvat, a te su se glasine potvrdile početkom 70-ih, onda kada je odrađivao prvi trenerski posao u životu, pogađate – na klupi Dinama. U jeku izljeva domoljubnih osjećaja, Dražan je morao napustiti Hrvatsku na nekoliko godina trenirajući Austriju Klagenfurt i Villacher. Nikada se više nije vratio u Dinamo. Mislimo na onaj zagrebački, budući da je vodio vinkovački jednu sezonu.
Dražan Jerković umro je rano, u 72. godini, s amputacijom noge i prevelikom tugom. Došli su ga tih dana posjetiti mnogi poznanici, a posebno se istaknuo susret s tadašnjim predsjednikom HNS-a, Vlatkom Markovićem, koji mu je nekada bio poput brata, no međusobni odnosi zahladili su početkom 2000-ih. Bilo je tu suza, smijeha, znali su da se više neće vidjeti na ovome svijetu. Pet godina kasnije, vjerujemo, dogodio se ponovni susret, ali na onome svijetu…
