Renato Sulić možda je i najbolji pivot kojeg je Hrvatska ikad imala. Kroz svoju klupsku karijeru iz godine u godinu je igrao na najvišoj mogućoj razini što su rezultati i pokazivali. Najviše je pokazao u mađarskom Veszpremu gdje je osvojio zavidan broj trofeja i bio toliko dobar da su Mađari činili sve u svojoj moći kako bi ga vrbovali da igra za njihovu reprezentaciju. U tome ipak nisu uspjeli, ali nitko ih ne krivi što su pokušali jer prerano se Sulić oprostio od reprezentacije Hrvatske. Ili da budemo precizniji, reprezentacija se oprostila od njega. Za Hrvatsku igrao je od 2001. do 2008. godine kada je došlo do nesuglasica sa savezom te poziv za iduće okupljanje nije dobio, a nismo sigurni ni da bi ga prihvatio da jest. Renato je nastavio izuzetno naporno raditi na svojoj karijeri u klubovima u kojima je igrao, a dvije godine nakon svađe te kada je Lino Červar otišao, a došao Slavko Goluža, dobio je poziv i novu šansu u reprezentaciji. Iz nekog svim nepoznatog razloga, iako je igrao u životnoj formi i bio daleko najbolja opcija koju smo imali, minutažu je dobivao na kapaljku. Kasnije su se pojavili neki mlađi igrači i Sulić se povukao iz reprezentacije. Nakon što sedam dugih godina nakon toga nije dobio poziv, Željko Babić je pokušao dovesti Renata nazad u reprezentaciju, no dobio je negativni odgovor. Renato je rekao kako je za njega reprezentativna karijera odavno završila. Ogromna je šteta bila vidjeti kako se tretiralo igrača njegovog kalibra, a itekako bi nam dobro došao ovakav borac kroz dugi niz prvenstava gdje nam je baš takav igrač falio. Kakav je Renato Sulić borac dokazuje i činjenica da je 2008. godine jedva preživio prometnu nesreću, točnije, na prelasku preko ceste udario ga je automobil te je odbačen u betonski zid uz prometnicu. Preživio je plućni infarkt a lijeva noga mu je bila teško ozlijeđena. Nakon operacije koljena i velike borbe te znatnog gubitka kilaže, Renato se u potpunosti oporavio i unatoč svim očekivanjima, vratio rukometu bolji no ikad.
Klubovi u kojima je nastupao
Renato Sulić rodio se 12. studenog 1979. godine u Rijeci. Kao junior svoju rukometnu karijeru počeo je u rukometnom klubu Trsat, a nastavio ju u Zametu u koji dolazi 1995. godine. Prve godine profesionalne karijere također mu se vrte oko Zameta, a u svojoj prvoj sezoni sa seniorskom ekipom, klub ga je posudio u rukometni klub Pećine, a Zamet osvaja prvo mjesto u drugoj hrvatskoj ligi te osigurava napredak u prvu. Do 1998. godine bio je u Zametu te je osvojio treće i peto mjesto s klubom.
1998. godine odlazi u jaki Metković Jambo gdje je proveo samo jednu sezonu. Sezona nije bila pretjerano uspješna te se Renato odlučio još jednom vratiti u svoj matični klub, kojem je ime tada bilo Zamet Crotek. U dvije sezone u Zamet Croteku igrao je u prvoj hrvatskoj ligi te s klubom ostvario četvrto i sedmo mjesto.
Svojim igrama pokazivao je da zaslužuje više od sedmog mjesta te je njegov talent prepoznao rukometni klub Zagreb koji je ujedno i najjači hrvatski klub. 2001. godine potpisao je ugovor s tim klubom i u tri sezone koliko je igrao tamo osvojio je tri prvenstva Hrvatske i dva kupa. Zaradio je u tom periodu i poziv za Hrvatsku reprezentaciju a sve što je s njom postigao je povijest.
2004. godine prerastao je i okvire hrvatske rukometne lige te po prvi puta prelazi u mađarski Veszprem. Ovo je prvi od dva slučaja u kojima je nastupao za taj klub i proveo je u njemu samo jednu sezonu. U toj sezoni osvojio je mađarsko prvenstvo i kup.
2005. godine ponovno nastupa u Hrvatskoj, točnije ovaj put za Agram Medveščak. Još jednom je u klubu proveo samo jednu sezonu te odlazi u Sloveniju. Tamo je potpisao za Celje. U Celju je osvojio tri domaća prvenstva i jedan kup. U periodu dok je bio igrač Celja doživio je prometnu nesreću o kojoj smo ranije pisali i njegova karijera je dovedena u pitanje. Budući da se uspješno vratio sportu, 2009. godine za njegove usluge još je jednom zainteresiran mađarski Veszprem.
Renato je tako još jednom završio u klubu u kojem je već igrao i svoje najzapaženije partije pružio je u ovom klubu. U Veszpremu je proveo i najduži period svoje karijere, čak devet godina. U osam od svojih devet godina u klubu, dominirali su domaćim prvenstvom te pokupili i osam titula. Uz to, osvojili su i mađarski kup u svakoj sezoni u kojoj je Renato bio član kluba. Veszprem je bio i dva puta nadomak osvajanja EHF Lige prvaka no Renato ipak nije osjetio u svojoj karijeri kako je podići trofej tog natjecanja. Također, još je dva puta bio i sudionik Final Foura, odnosno polufinala tog natjecanja. Veszprem je osvojio i dvije titule prvaka regionalne SEHA lige u sezonama 2014./15. i 2015./16. Nakon sezone 2017./18. trener Veszprema Ljubo Vranješ više nije računao na Renata, ali iako je imao 38 godina u tom trenutku, Sulić je odlučio otići u Poljsku. Dodajmo i da je 2016. godine svima pokazao svoju vrijednost kada je proglašen najboljim Europskim kružnim igračem po izboru EHF-a.
Klub u kojem je Renato proveo svoje zadnje dvije godine profesionalne karijere je Wisla iz Plocka. S Wislom je dva puta bio drugoplasiran u poljskoj ligi iza Kielcea, a isti klub nadigrao ih je i u finalu kupa 2019. godine. U svojoj 41. godini, Renato je objavio kraj karijere.
Reprezentacija
Za reprezentaciju je Sulić debitirao 2001. godine te je u njoj proveo sedam godina. U prvoj godini s reprezentacijom osvojio je Mediteranske igre u Tunisu.
2003. godine bio je član zlatne i najbolje rukometne generacije koju je Hrvatska ikad imala. Konstantnim sjajnim predstavama na tom prvenstvu u suradnji s Božidarom Jovićem s kojim je dijelio minutažu bio je jako važna karika reprezentacije koja je u finalu slavila protiv Njemačke za zlatnu medalju rezultatom 34:31.
Svoje treće i ujedno posljednje odličje s reprezentacijom osvaja u Norveškoj 2008. godine kada je Hrvatska pružala sjajne partije, ali je izgubila u finalu od Danske 24:20.
Za reprezentaciju je Renato Sulić upisao točno 100 nastupa i postigao 221 gol. Nama ostaje samo maštati kako bi reprezentacija izgledala sa Sulićem koji je upravo od svog prelaska u Veszprem 2009. godine postao apsolutno nezamjenjiva karika u svom klubu.
