Ove silvestarske noći počinjemo se kronološki prisjećati najvećih uspjeha hrvatske rukometne reprezentacije od osamostaljenja Lijepe naše, to jest, svih svjetskih prvenstava na kojima su Kauboji stigli do finala. Povod je jasan – nadolazeći Mundijal koji je na rasporedu od 13. do 31. siječnja u četiri egipatska grada (Kairo, New Administrative Capital, Borg El Arab i 6th of October City). Povodom toga, svakih nekoliko dana do početka nove svjetske smotre prisjetit ćemo se po jednog SP-a na kojemu su hrvatski reprezentativci stigli do samoga kraja. Danas je na rasporedu prvi Mundijal na kojemu su naši nastupili, i odmah otišli do finalnog dvoboja – Svjetsko prvenstvo na Islandu 1995. godine.
Islandu su prednjačili mediteransko zlato i europsko srebro
Godinu ranije, hrvatska rukometna reprezentacija predstavila se svijetu. Na prvom Europskom prvenstvu u Portugalu, „Kauboji prije Kauboja“ s tri su pobjede i dva poraza osigurali polufinale zajedno s Rusijom, a ispred budućih krvnika Francuza. U polufinalnom susretu ipak su prejaki bili tada izrazito moćni Šveđani, no unatoč tomu su Ćavar, Puc, Saračević, Smajlagić i društvo donijeli Hrvatskoj medalju s debitantskog Europskog prvenstva (Danska 24:23). Bila je to, ustvari, druga medalja ako bismo gledali sva velika natjecanja, uključujući i Mediteranske igre. Godine 1993. osvojeno je zlato u francuskom Languedoc-Roussillonu.
Snaga hrvatskog rukometa bila je svima dobro poznata
Imala je mlada hrvatska reprezentacija jaku pozadinu uoči svog prvog Svjetskog prvenstva na dalekom Islandu 1995. godine. Svi svjetski zaljubljenici u rukomet bili su upoznati sa snagom hrvatskog rukometa, koji je veliku ulogu igrao i u reprezentaciji bivše države. Međutim, potpuno se kristalizirao početkom 1990-ih kada je Zagreb osvojio dva naslova prvaka Europe (1992., 1993.), a muška reprezentacija zlato, srebro i broncu na velikim natjecanjima u razdoblju od 1993. do 1995. godine s mladim Zdravkom Zovkom na klupi.
Francuska postala „nova Rumunjska“
Posljednje desetljeće 20. stoljeća bilo je iznimno zanimljivo u pogledu odnosa snaga u svjetskome muškome rukometu. Očekivalo se uzdizanje nekadašnje velesile Rumunjske poput feniksa iz pepela, pogotovo nakon osvojene bronce na SP-u 1990. u Čehoslovačkoj. Međutim, najbolja reprezentacija iz 70-ih nije opravdala očekivanja te su u budućnosti češće izbivali s velikih natjecanja, nego što su osiguravali plasmane. Njih je zamijenila jedna nadolazeća velesila, Francuska, koja do 1993. godine nikada nije ušla među četiri najbolje momčadi na nekom mundijalu.
Hrvatska se ugurala uz Rusiju i Švedsku
Raspadom Sovjetskog Saveza, nije se znalo hoće li njihovim putem nastaviti „nova“ Rusija. Rusi su „potukli“ sva očekivanja bivajući, uz Švedsku, najveća rukometna sila 1990-ih. I naravno, među njih ugurala se jedna mala Hrvatska, za koju nitko nije znao kojeg je potencijala. Samo oni nestručni i površni pratitelji rukometne igre mogu ustvrditi da je zlato na Olimpijskim igrama u Atlanti (ujedno i prvo zlato za Hrvatsku na OI) bilo veliko iznenađenje, jedno od najvećih u povijesti ovog sporta. Ako nisu gledali Hrvate u godinama koje su prethodile tim Igrama, onda im se takav rezultat može činiti iznenađenjem.
Velike promjene u odnosu na Portugal ’94.
Zdravko Zovko imao je podosta problema sa slaganjem momčadi uoči odlaska na Island. Ta se momčad, naposljetku, podosta razlikovala od one koju je Zovko vodio u Portugal. Nije mogao računati na usluge Franovića, Gudelja, Jelčića, Kljaića, Obrvana i Peribonija, koji je godinu ranije završio reprezentativnu karijeru. S druge strane pak, Alvaro Načinović vratio se u reprezentaciju nakon izbivanja na europskoj smotri, a Valter Matošević i Slavko Goluža dobili su priliku prvi put okusiti igranje na najvećoj svjetskoj pozornici, nakon nekoliko godina priprema za to. Bilo je i nekoliko debitanata, poput onih mladih Jovića i Loserta, koji je tada imao tek 18, ali i Borisa Jarka, koji je je bio povremeni jugoslavenski reprezentativac, a tek je s 31 godinom debitirao za Hrvatsku.
+5 protiv aktualnih svjetskih prvaka na poluvremenu
Nezgodnu je skupinu dobila momčad Zdravka Zovka, s jakom Rusijom, nezgodnom Češkom i nepredvidivom Slovenijom (bili su tu još Kuba i Maroko). Krenulo je jako teško protiv susjeda Slovenaca (26:24), a nastavilo se lakše protiv Maroka (33:21). Uslijedio je, potom, poraz od Češke (22:23), no straha za plasman u drugi krug nije bilo, budući da su u novom formatu natjecanja s 24 momčadi, čak četiri iz svake skupine prolazili dalje. Međutim, pobjeda nad tada aktualnim svjetskim prvacima i europskim doprvacima, Rusima od 25:20, pokazala je svu raskoš talenta hrvatske družine. Posebice je bilo čarobno prvo poluvrijeme, nakon kojeg su naši rukometaši ostavili Lavrova, Torgovanova, Dušebajeva i ekipu na +5 (14:9). Protiv Kube u posljednjem kolu uslijedilo je malo opuštanje, no izvučena je pobjeda koja je naposljetku iznosila 31:27.
| POZICIJA | MOMČAD | UTAKMICE | POBJEDE | REMIJI | PORAZI | GOL-RAZLIKA | BODOVI |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | HRVATSKA | 5 | 4 | 0 | 1 | +21 | 8 |
| 2. | Rusija | 5 | 4 | 0 | 1 | +16 | 8 |
| 3. | Češka | 5 | 4 | 0 | 1 | +10 | 8 |
| 4. | Kuba | 5 | 2 | 0 | 3 | +4 | 4 |
| 5. | Slovenija | 5 | 1 | 0 | 4 | +5 | 2 |
| 6. | Maroko | 5 | 0 | 0 | 5 | -56 | 0 |
Čekao je neugodan i čvrsti Tunis
Osvojeno prvo mjesto u skupini B garantiralo je nešto slabijeg protivnika u osmini finala, no došao je uvijek neugodan i čvrsti Tunis. Tunižani su u svojoj grupi ostvarili upravo ono što im je trebalo za prolaz, porazili su daleko najslabiju momčad skupine, SAD (24:17), a četvrto mjesto osigurali su slavljem nad Mađarskom (25:24), u izravnom okršaju za odlazak u osminu finala i susret s Hrvatskom.
Šola se pokazao svijetu
Tunižani su se od početka postavili izuzetno čvrsto i agresivno, a gotovo čitava utakmica igrala se gol za gol. Nakon 60 minuta velike borbe rezultat je bio 18:18, a niti nakon dva produžetka semafor nije pokazivao prednost niti jednoj momčadi (25:25). Tada je svijet spoznao moć 26-godišnjeg Vlade Šole koji je „skinuo“ dva peterca rukometašima Tunisa u raspucavanju te se time prometnuo u hrvatskog junaka. Slijedio je okršaj s još jednom afričkom reprezentacijom – Egiptom.
Pregaženi Egipat za novi susret s dužnicima Šveđanima
Egipćani su kao i danas, i to vrijeme smatrani najvećom afričkom rukometnom silom. Od 1987. do 1994. godine dvaput su osvojili Afričko prvenstvo, dvaput su bili viceprvaci i jednom trećeplasirani. Hrvatska ih je u četvrtfinalnom dvoboju, jednostavno – pregazila. S +14 (30:16) izboren je polufinalni ogled sa svjetskom velesilom, Švedskom, kojima smo ostali dužni za poraz u polufinalu EP-a godinu ranije…
Povijesno finale u debitantskom nastupu
Koliko su hrvatski rukometaši bili „nabrijani“ govori podatak da su imali nestvarnih 16:7 prilikom odlaska na odmor protiv Šveđana! Skandinavci nisu znali što ih je snašlo, no ipak su uspjeli smanjiti zaostatak na konačnih -3 (28:25). Hrvatska je time osigurala povijesno finale u svom debitantskom nastupu na svjetskoj smotri. U posljednjoj utakmici turnira u Reykjaviku čekali su Francuzi s Jacksonom Richardsonom.
Francuzima prvo momčadsko zlato u povijesti njihove zemlje!
Bio je to početak jednog velikog rivalstva, vjerojatno i najvećeg u povijesti reprezentativnog rukometa. Susreli smo se s njima godinu ranije u Portugalu u skupini, bilo je +2 za Brončane, kako su ih tada prozvali. Te 1995. godine, nakon finalnog susreta s našom reprezentacijom, prozvani su Luđacima, prvenstveno zbog izuzetno zanimljivih frizura koje su nosili u finalu. Momčad predvođena MVP-jem turnira, Jacksonom Richardsonom, Denisom Lathoudom i Stephaneom Stoecklinom, bila je, ipak, prejaka za naše dečke, od kojih su napadački raspoloženi bili tek Zvonimir Bilić na poziciji desnog vanjskog te Patrik Ćavar koji je bio ubojit s lijevoga krila. Francuzi su uspjeli zaustaviti na drugoj strani Irfana Smajlagića, koji je proglašen za najbolje desno krilo Svjetskog prvenstva. Krajnji rezultat 19:23 dao nam je do znanja da ćemo u narednom razdoblju gledati izrazito rukomet u kojemu će dominirati obrane u međusobnim susretima ovih dviju momčadi. Zanimljivo je da je to bilo prvo francusko zlato u momčadskim sportovima u povijesti. I baš protiv Hrvatske…
Hrvatska reprezentacija na SP-u 1995. godine: Goran Perkovac, Irfan Smajlagić, Alvaro Načinović, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Patrik Ćavar, Ratko Tomljanović, Vlado Šola, Valter Matošević, Zvonimir Bilić, Slavko Goluža, Božidar Jović, Venio Losert, Boris Jarak, Tomislav Farkaš, Mirza Šarić. Izbornik: Zdravko Zovko
Konačni poredak
| POZICIJA | MOMČAD |
|---|---|
| 1. | Francuska |
| 2. | HRVATSKA |
| 3. | Švedska |
| 4. | Njemačka |
| 5. | Rusija |
| 6. | Egipat |
| 7. | Švicarska |
| 8. | Češka |
| 9. | Bjelorusija |
| 10. | Rumunjska |
| 11. | Španjolska |
| 12. | Južna Koreja |
| 13. | Kuba |
| 14. | Island |
| 15. | Tunis |
| 16. | Alžir |
| 17. | Mađarska |
| 18. | Slovenija |
| 19. | Danska |
| 20. | Kuvajt |
| 21. | SAD |
| 22. | Maroko |
| 23. | Japan |
| 24. | Brazil |
All-star momčad turnira
| POZICIJA | RUKOMETAŠ | MOMČAD |
|---|---|---|
| Vratar | Andreas Thiel | Njemačka |
| Lijevo krilo | Erik Hajas | Švedska |
| Lijevi vanjski | Talant Dušebajev | Rusija |
| Srednji vanjski | Jackson Richardson* | Francuska |
| Desni vanjski | Yoon Kyung-Shin | Južna Koreja |
| Desno krilo | IRFAN SMAJLAGIĆ | HRVATSKA |
| Pivot | Geir Sveinsson | Island |
10 najboljih strijelaca
| POZICIJA | RUKOMETAŠ | GOLOVI |
|---|---|---|
| 1. | Yoon Kyung-Shin (Južna Koreja) | 86 |
| 2. | Dmitri Filipow (Rusija) | 69 |
| 3. | Michail Jakimowitsch (Bjelorusija) | 57 |
| 4. | Marc Baumgartner (Švicarska) | 56 |
| 5. | Erik Hajas (Švedska) | 55 |
| 6. | Carlos Perez (Kuba) | 49 |
| 7. | Stephane Stoecklin (Francuska) | 48 |
| 8. | IRFAN SMAJLAGIĆ (HRVATSKA) | 47 |
| 9. | Sameh Abd Elwareth (Egipat) | 46 |
| 10. | Andrei Paraschtschenko (Bjelorusija) | 45 |
Top 3 najbolja vratara
| POZICIJA | VRATAR | POSTOTAK OBRANA |
|---|---|---|
| 1. | Tomas Svensson (Švedska) | 47% |
| 2. | VALTER MATOŠEVIĆ (HRVATSKA) | 44% |
| 3. | Andreas Thiel (Njemačka) | 42% |
Podrška svima pogođenima potresom!
Petrinja, Sisak i sva okolna mjesta – uz vas smo!
