Na Silvestrovo smo se kronološki počeli prisjećati najvećih uspjeha hrvatske muške rukometne reprezentacije od osamostaljenja Lijepe naše, to jest, svih svjetskih prvenstava na kojima su Kauboji stigli do finala. Povod je jasan – nadolazeći Mundijal koji je na rasporedu od 13. do 31. siječnja u četiri egipatska grada (Kairo, New Administrative Capital, Borg El Arab i 6th of October City). Povodom toga, svakih nekoliko dana do početka nove svjetske smotre prisjetit ćemo se po jednog SP-a na kojemu su hrvatski reprezentativci stigli do samoga kraja. Danas je na rasporedu Mundijal na kojemu smo očarali svijet posebnim, nadahnutim rukometom. Tada smo u roku od godinu dana dospjeli od posljednjeg mjesta na EP-u do zlata na SP-u. Naravno, riječ je o – Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine.
Dotaknuli dno u Švedskoj 2002.
Nevjerojatan je podatak da je hrvatska rukometna reprezentacija od 1993. do 1996. godine, dakle, na prvih pet velikih natjecanja na kojima je nastupila osvojila čak četiri medalje (mediteransko zlato 1993., europsku broncu 1994., svjetsko srebro 1995., olimpijsko zlato 1996.). No, nakon toga uslijedio je rezultatski pad u trajanju od šest godina. Osvojena su 13. (1997.), deseta (1999.) i deveta mjesta (2001.) na svjetskim prvenstvima. Odnosno, osma (1998.), šesta (2000.) i 16. mjesta (2002.) na europskim prvenstvima, a u Sydney 2000. godine se nije niti otišlo na obranu olimpijskog zlata. Dobro, u tom razdoblju osvojena su dva zlata na MI (1997. i 2001.), no to ipak spada u kategoriju manje praćenih i nešto slabijih natjecanja. S osvojenom posljednjom pozicijom na Euru u Švedskoj 2002. godine dotaknulo se dno…
Vremena kad je Izrael bio bolje plasiran
Istina, skupina nije bila lagana. Čekali su svjetski prvaci Francuzi, uz uvijek neugodnu Njemačku i SR Jugoslaviju. Nakon dva podosta uvjerljiva poraza od dvije potonje momčadi (-5 i -12), izgubljena je svaka nada u prolazak u drugi krug. Iz današnje perspektive, nevjerojatno, pomalo znanstveno-fantastično zvuči da su Ukrajina, Švicarska, pa čak i Izrael bili bolje plasirani na konačnoj tablici EP-a u Švedskoj. Zapravo, bilo koja momčad koja se pojavila izvukla je deblji kraj. Bilo je jasno: Josip Milković morao je otići s klupe, a naslijedilo ga je dobro poznato lice hrvatskog rukometa, 51-godišnji Lino Červar.
Na vrijeme stvoren sustav
Daleko od toga da je Milković bio jedini, ili jedan od najvećih krivaca što smo dospjeli na tako niske grane svjetskog rukometa. Treba uzeti u obzir da je nekoliko izbornika nastojalo izvući hrvatsku reprezentaciju iz „mulja“. Bili su tu Josip Glavaš, Ilija Puljević, Zdravko Zovko, pa čak i veliki Nenad Kljaić, „Kljun“ koji nas je doveo do olimpijskog zlata u Atlanti. Nikoga od njih ne smijemo smatrati krivcem, a jednom je zgodom bivši predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza, Željko Kavran, objasnio što nije štimalo tih godina:
„Olimpijsko zlato u Atlanti osvojili smo s igračima starima preko 30 godina. Odjednom smo se našli u problemu, bez rukometaša koji bi se mogli ubaciti u reprezentaciju i nismo imali što drugo za napraviti nego složiti sustav stvaranja mladih igrača, koji postoji i danas i koji nikad ne smije nestati. Oni koji su iz Portugala donijeli zlato, osim nešto starijih Jovića, Goluže i Matoševića, svi su prošli taj sustav natjecanja u mlađim dobnim skupinama.“
Rođena neka nova Hrvatska
Tako se Lino, poučen ranijim pogreškama ključnih ljudi Saveza, oslonio na mlade, nadolazeće igrače, velike talente hrvatskog rukometa, koje je samo trebalo preusmjeriti na pravi put. U reprezentaciju je gurnuo Igora Vorija kao svojevrsnu mladu alternativu Božidaru Joviću, koji se približavao kraju igračke karijere. Balića (23) i Lackovića (22) gurnuo je u prvi plan, majstore koji su u nadolazećim godinama s Perom Metličićem tvorili jednu od najubojitijih vanjskih linija u povijesti rukometa. S brzim krilima, Džombom, Špremom i Kalebom, iskusnim vratarima, Matoševićem i Šolom, te obrambenim „zidovima“, Dominikovićem i Špoljarićem, rađala se neka nova Hrvatska.
Nastavak švedske agonije
No, tako nije izgledalo na početku portugalske avanture. Argentina nas je prizemljila te poslala u svijet deja-vua. Nastavila se švedska agonija, i to od protivnika koji je mnogo slabiji i od Njemačke, i od Francuske, i od SR Jugoslavije. Niti +6 15 minuta prije kraja nije bilo dovoljno za pobjedu, koja je djelomično bila upisana i uoči turnira. Zamišljali smo kako će lijepo biti ući u natjecanje s dvije pobjede, no obje su došle pod veliki upitnik.
Nakon 90 minuta krenula „neka nova Hrvatska“
Nakon početnog poraza od Argentine (29:30), slijedila je velika muka sa Saudijskom Arabijom, još slabijom momčadi. Minimalni zaostatak na odmoru nije ulijevao nadu da se stvari mogu popraviti, no onda je krenula potpuno drukčija igra izabranika Line Červara. Vidjelo im se na licima koliko se neizmjerno trude da bace „ljagu“ sa sebe zbog prvih sat i pol igre na turniru. Sa 17:8 „pregazili“ su Saudijce za sigurnu pobjedu. Sigurnu barem što se krajnjeg rezultata tiče (25:18).
Prvo slavlje nad olimpijskim prvacima, a potom i nad svjetskim
A onda je krenula rapsodija. Olimpijski prvaci Rusi nisu znali kako izaći na kraj s pokretljivom hrvatskom obranom, u kojoj su Džomba i Kaleb glumili „leteća“ krila, kradeći lopte iz napada u napad. Nakon što su pali olimpijski zlatni iz Sydneyja (28:26), bolje nisu prošli niti Francuzi, koji su brzinom pokušali dominirati, no nisu uspjeli (23:22). Nakon tog susreta i druge velike pobjede, sve zalihe snage su nestale, te se moralo u rezerve potegnuti po još. Mađari su u posljednjem kolu „pali“ nakon polubrzog centra i asistencije Ivana Balića za Metličića devet sekundi prije kraja (30:29). Tko bi rekao da će Pakleni, kako ih se tada zvalo, u drugi krug proći s četiri pobjede i kao prvoplasirani u teškoj skupini nakon onakvog otvaranja svjetske smotre. No, nisu se tu namjeravali zaustaviti…
| POZICIJA | MOMČAD | UTAKMICE | POBJEDE | REMIJI | PORAZI | GOL-RAZLIKA | BODOVI |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | HRVATSKA | 5 | 4 | 0 | 1 | +10 | 8 |
| 2. | Francuska | 5 | 4 | 0 | 1 | +44 | 8 |
| 3. | Rusija | 5 | 2 | 1 | 2 | 0 | 5 |
| 4. | Mađarska | 5 | 2 | 0 | 3 | +16 | 4 |
| 5. | Argentina | 5 | 1 | 1 | 3 | -29 | 3 |
| 6. | Saudijska Arabija | 5 | 1 | 0 | 4 | -41 | 2 |
Rezultat je trebao biti i uvjerljiviji
Za siguran prolazak u polufinale, prvo na nekom velikom natjecanju još od Atlante 1996., Paklenima su trebale dvije pobjede, protiv Egipta i Danske. Egipćani nam nikad nisu stvarali probleme, iako su stalno jedna od najboljih afričkih reprezentacija. Tako je i bilo tada, a taj dvoboj dao je ideju nekima u taboru hrvatske reprezentacije kako bi trebao glasiti budući prepoznatljivi nadimak momčadi. Pobjeda je i trebala biti veća (29:23), budući da posljednjih osam minuta Červarovi puleni nisu postigli pogodak. Već su bili u mislima na Danskoj…
Čudesni Šola
Nisu Danci u to vrijeme bili strašna velesila kao što su danas. Na SP 2003. stigli su kao deseti s posljednjeg Eura, a na OI 2000. te SP 2001. nisu se niti plasirali. Vlado Šola bio je nerješiva enigma za Skandinavce, a naročito ih je „uništavao“ u prvom dijelu. Do kraja susreta, koji je završio novom pobjedom Hrvatske (33:27), skupio je okruglih 20 obrana te nas je odveo u veliko polufinale na megdan Španjolskoj, na meč koji će pamtiti generacije i generacije…
| POZICIJA | MOMČAD | UTAKMICE | POBJEDE | REMIJI | PORAZI | GOL-RAZLIKA | BODOVI |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | HRVATSKA | 3 | 3 | 0 | 0 | +14 | 6 |
| 2. | Rusija | 3 | 2 | 0 | 1 | +12 | 4 |
| 3. | Danska | 3 | 1 | 0 | 2 | -4 | 2 |
| 4. | Egipat | 3 | 0 | 0 | 3 | -22 | 0 |
Hrvatska gusjenica otpuzala u veliko finale
Iz dvoranica u Funchalu i Rio Maioru, naši su se rukometaši za završnicu turnira preselili u glavni portugalski grad, Lisabon, točnije, u velebnu dvoranu Pavilhao Atlantico, otvorenu samo pet godina ranije za potrebe Expa ’98. Nije krenulo najbolje, nervozno je tekla napadačka igra, kojom smo profitirali jedino uz određenu lucidnost vanjske linije. Španjolci, koji su lovili svoje prvo finale na SP-ima, prilikom odlaska na odmor imali su velikih +5 (9:14), no u drugom dijelu stvari se potpuno okreću, zapravo, izjednačavaju. U 50. minuti, Balić donosi vodstvo od 21:20, a odmah poslije njega i Džomba +2 u novoj kontri za ludilo na lisabonskim tribinama, gdje se smjestila pozamašna količina Hrvata opremljena raznim navijačkim obilježjima, ali i instrumentima. Do tri sekunde prije kraja 60. minute, bili smo u finalu, no onda Iker Romero s devet metara donosi Španjolskoj produžetke, napete produžetke, koji su se igrali još dodatnih 20 minuta. Kalebov gol 22 sekunde prije kraja 80. minute (?!) za 39:37 označio je povijesni prolazak u finale, mnogostruko slađi nego onaj osam godina ranije. Hrvatska „gusjenica“ okupirala je parket Pavilhao Atlantica te je otpuzala u veliko finale!
Nebeski Lacković za razrješenje svih dvojbi
Nijemci, predvođeni sjajnim čuvarem mreže Henningom Fritzem, MVP-jem turnira Christianom Schwarzerom (makar bi se dalo raspravljati je li zaslužio tu nagradu!), te „brkonjom“ na izborničkoj poziciji, Heinerom Brandom, čekali su u finalu, na posljednjoj stepenici do povijesnog zlata. Veliki dio finalnog dvoboja bio je rezultatski neizvjestan, no najčešće su Pakleni bili ti koji su vodili. Do 55. minute sigurno se držala prednost, a onda smo ušli u veliku nervozu. Kaleb je izgubio loptu u jednom pokušaju polukontre, no Balić, nasreću, vraća napad, dodaje Joviću koji vraća Hrvatsku u vodstvo – 30:29. Džomba u sljedećoj kontri zabija za +2 te je u tom trenutku naša poruka dragim Nijemcima glasila: Auf wiedersehen. Bilo je vremena do kraja za ispustiti vodstvo, no susret protiv Španjolske naučio nas je lekciju. Kad se Lacković nebeski dignuo minutu prije kraja za 33:30, znali smo: prvaci smo svijeta! Na krovu smo svijeta! S dna! Kao i polufinalni dvoboj, i finalni je pogotkom zaključio Nikša Kaleb, „metkovski metak“.
Hrvatska – Njemačka 34:31 (Džomba 8 / Baur 8)
Kauboji pred kojima bi i Prljavi Harry ustuknuo
Gledajući retrospektivno, bila su to dva najljepša, najbajkovitija, najčudesnija (ali i najčudnija!) tjedna u povijesti hrvatskog rukometa. Nisu bila savršena kao ona atenska 2004., ili patriotsko nadahnuta kao ona američka 1996., no bila su nezaboravna. Pa čak niti nama, mlađim zaljubljenicima u ovaj sport koji u to vrijeme nismo krenuli ni u osnovnu školu, no znali smo da se nešto događa, nešto veliko za hrvatski sport, za hrvatski narod.
Zbog Balića, Šole, Džombe, Metličića, Goluže, Červara i ostalih počeli smo pratiti sport u našim najranijim danima, umjesto u slikovnicama, slova smo učili čitajući Sportske novosti i ostala sportska štiva te smo se tako divili ovim idolima.
Bez njih ne bismo bili ovo što jesmo, ne bismo u narednim godinama na konstantnoj bazi osvajali velike medalje. U Portugal su Pakleni otpraćeni mimo svjetala reflektora, slično kao i naše rukometašice nedavno u Dansku. Čak je i atmosfera bila narušena u odnosu mladih i starih unutar svlačionice, no sve nedaće zaboravljene su već nakon druge utakmice. Pakleni su sve više postajali Kauboji, kauboji pred kojima bi i Prljavi Harry ustuknuo…
„Portugalci“
Hrvatska reprezentacija na SP-u 2003. godine: Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Božidar Jović, Nikša Kaleb, Mario Kelentrić, Blaženko Lacković, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Renato Sulić, Tonči Valčić, Igor Vori, Vedran Zrnić. Izbornik: Lino Červar
Konačni poredak
| PLASMAN | REPREZENTACIJA |
|---|---|
| 1. | HRVATSKA |
| 2. | Njemačka |
| 3. | Francuska |
| 4. | Španjolska |
| 5. | Rusija |
| 6. | Mađarska |
| 7. | Island |
| 8. | SR Jugoslavija |
| 9. | Danska |
| 10. | Poljska |
| 11. | Slovenija |
| 12. | Portugal |
| 13. | Švedska |
| 14. | Tunis |
| 15. | Egipat |
| 16. | Katar |
| 17. | Argentina |
| 18. | Alžir |
| 19. | Saudijska Arabija |
| 20. | Kuvajt |
| 21. | Australija |
| 22. | Brazil |
| 23. | Maroko |
| 24. | Grenland |
All-star momčad turnira
| POZICIJA | RUKOMETAŠ | REPREZENTACIJA |
|---|---|---|
| Vratar | Henning Fritz | Njemačka |
| Lijevo krilo | Eduard Kokšarov | Rusija |
| Lijevi vanjski | Carlos Perez | Mađarska |
| Srednji vanjski | Enric Masip | Španjolska |
| Pivot | Christian Schwarzer* | Njemačka |
| Desni vanjski | Patrick Cazal | Francuska |
| Desno krilo | MIRZA DŽOMBA | HRVATSKA |
10 najboljih strijelaca
| PLASMAN | IGRAČ | GOLOVI |
|---|---|---|
| 1. | Carlos Perez (Mađ) | 64 |
| 2. | Hussein Zaky (Egi) | 61 |
| 3. | Olafur Stefansson (Isl) | 58 |
| 4. | Laszlo Nagy (Mađ) | 51 |
| 4. | Aleksej Rastvortsev (Rus) | 51 |
| 6. | Markus Baur (Nje) | 50 |
| 6. | Ivan Simonovič (Slo) | 50 |
| 8. | Stefan Kretzschmar (Nje) | 48 |
| 8. | Florian Kehrmann (Nje) | 48 |
| 10. | PETAR METLIČIĆ (HRV) | 46 |
10 najboljih vratara
| PLASMAN | VRATAR | BROJ OBRANA |
|---|---|---|
| 1. | Andrej Lavrov (Rus) | 109 (33.5%) |
| 2. | Henning Fritz (Nje) | 99 (38.7%) |
| 3. | Arpad Šterbik (Jug) | 97 (44.9%) |
| 4. | Jose Javier Hombrados (Špa) | 94 (47.5%) |
| 5. | Nandor Fazekas (Mađ) | 88 (38.1%) |
| 6. | VLADO ŠOLA (HRV) | 78 (39.8%) |
| 7. | Dejan Perić (Jug) | 71 (39.4%) |
| 8. | Slawomir Szmal (Polj) | 69 (44.5%) |
| 9. | Beno Lapajne (Slo) | 68 (36.2%) |
| 10. | Kasper Hvidt (Dan) | 68 (33%) |
Podrška svima pogođenima potresom!
Petrinja, Sisak i sva okolna mjesta – uz vas smo!
