Markku Kanerva i Pyry Soiri. Imena koja danas gotovo nikome u granicama “Lijepe naše” ama baš ništa ne znače. Riječ je o ljudima koji su budućnost hrvatske nogometne reprezentacije nesvjesno usmjerili prema bajci, prema razdoblju o kojem će se generacijama govoriti, a nadolazeći naraštaji sanjati njihovo ponavljanje. Da razjasnimo enigmu – gospodin Kanerva dugogodišnji je izbornik finske nogometne reprezentacije, dok je Pyry Soiri defanzivni veznjak Finske koji je svoj reprezentativni debi upisao na Rujevici, u susretu protiv Hrvatske, 6. listopada 2017. godine. Kanerva je Soirija ubacio u igru u 80. minuti, a ovaj se odužio pogotkom na ulasku u sudačku nadoknadu, golom koji je zapečatio sudbinu Ante Čačića na klupi “Vatrenih” i na isto mjesto doveo Zlatka Dalića.
Sedam godina kasnije, taj isti Zlatko Dalić donio nam je dvije svjetske medalje i srebro Lige nacija. A kako je sve počelo? Da ne ulazimo u priče o pozivu u noći sa 6. na 7. listopad i pitanje ljudi iz HNS-a: “Dala, jesi li spreman preuzeti reprezentaciju?” (početak priče vrijedne vrhunskog biopica), prava priča počela je 9. listopada 2017. godine, prije točno sedam godina. Priča koja je mogla vrlo lako završiti i prije negoli je počela…
7⃣ years ago, in its first match with @DalicZlatko at the helm, #Croatia defeated Ukraine (2:0) to reach 2018 @FIFAWorldCup play-offs…
…and the rest is history. 🥈🥉🥈 #OnThisDay
Andrej Kramarić scored both goals that night in Kyiv! 💥💥#OTD #Family #Vatreni❤️🔥 pic.twitter.com/MtjoPaRwRL
— HNS (@HNS_CFF) October 9, 2024Vida na beku? Mandžukić na krilu? Mitrović u prvih 11?
Remi kontra Finske uvelike je kompromitirao odlazak hrvatske reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Rusiju. Bilo je nužno pobijediti Ukrajinu u posljednjem kolu kvalifikacija, pred 60.000 gledatelja u plavom i žutom na Olimpijskom stadionu u Kijevu. Pritisak pobjede bio je i na njima. Da pojasnimo čitavu bodovnu “zavrzlamu” – ni Hrvatska, ni Ukrajina nisu bili u zavidnoj situaciji što se tiče osvojenih bodova. Potencijalni remi izbacio bi i jednu i drugu selekciju iz vlaka za Rusiju, iako bi “Vatreni” ostali na drugoj poziciji. No, u tom slučaju, Hrvatska bi ostala bez doigravanja za SP jer bi bila najslabija drugoplasirana reprezentacija u kvalifikacijama. Stoga, pobjeda je bila imperativ, kao i Ukrajincima.
Što se tiče određenih preinaka u odnosu na sastav Ante Čačića, novi izbornik Dalić odlučio je Luku Modrića postaviti bliže ukrajinskim vratima, dok je na poziciju desnog beka smjestio Domagoja Vidu, otvorivši Mateju Mitroviću mjesto u početnih 11, pored Dejana Lovrena. Ruku na srce, Vidu je Konopljanka pošteno namučio, dok je na kontra strani Šime Vrsaljko vukao boljke poput nedostatka samopouzdanja s nekih ranijih okupljanja. Bez obzira na bekovske probleme, “Vatreni” su, kako se to voli reći, imali inicijativu prvih desetak minuta. A onda smo češće pogledavali u nebesa nego na teren grandioznog zdanja u ukrajinskoj prijestolnici…
Konopljanka, Jarmolenko, pa opet Konopljanka. Sijevalo je sa svih strana – od ubačaja s krila do dalekometnih projektila. Nešto je Subašić skidao, negdje se Lovren pravovremeno našao, a ponekad su i Nebesa odigrala svoju ulogu. Trebalo je dočekati kraj prvog poluvremena. I dan-danas, sedam godina kasnije, “živo” nas zanima kako je tekao razgovor u hrvatskoj svlačionici, što je Dalić u trenirci rekao svojim igračima. U trenucima kada se Rusija činila tako daleko. Predaleko.
Ono što je Bokšić bio Ćiri, to je Kramarić Daliću
Tada izbornik radi zanimljivu rošadu. Isturenog Mandžukića, koji nije dobio previše prilika, šalje na krilo, dok Kramarića baca u vrh napada. Dobitna kombinacija! U 62. minuti, Modrić sjajno centrira Andreju koji u ravnini točke za izvođenje kaznenog udarca pogađa kut gola nemoćnog Pjatova za delirij u našoj domovini. Reakcija “Vatrenih” nakon postignutog pogotka bila je fenomenalna – odmah se jurnulo i po drugi, umjesto zatvaralo utakmicu, kao što je to bio slučaj s gore spomenutom Finskom na Rujevici.
Osam minuta nakon prvoga gola, “Krama” je zabio i drugi. Vrsaljko se u međuvremenu probudio, sa središta terena dugom loptom pronašao Rakitića, ovaj je maestralno fiksiranom nogom iz prve proslijedio nezgodnu loptu između zadnje linije Ukrajine i vratara Pjatova, gdje je još jednom bio Andrej Kramarić. “Ćiro” je imao Bokšića, a Dalić Kramarića. Zajednički nazivnik? Kao i one 1997. – Ukrajina.
Devet mjeseci ‘metamorfoze’
Nakon utakmice u Kijevu, koju danas gledamo kao povijesnu, Zlatko Dalić nije znao hoće li nastaviti voditi hrvatsku reprezentaciju:
Ja sam ovdje došao za ovu utakmicu i svoj posao sam napravio. Nadam se da sam barem malo pomogao i ako sam uspio, drago mi je. Za dalje ćemo vidjeti.
Vidjeli smo. I uživali. Kako i ne bi. U listopadu 2017. rijetko tko je vjerovao u prolazak “Vatrenih” na Mundijal. U srpnju 2018. gledali smo iste te “Vatrene” u finalu Svjetskog prvenstva.
Veliko hvala Daliću, ali i dvojcu s početka priče. Hvala Kanerva i Soiri!
09.10.2017., kvalifikacije za SP 2018., 10. kolo
Ukrajina – HRVATSKA 0:2 (62′ 70′ Kramarić)
KIJEV – Olimpijski stadion / Gledatelja: 60.200 / Glavni sudac: Felix Brych (Njemačka)
Ukrajina (4-3-3): Pjatov – Karavajev, Hačeridi, Rakitskij, Matvijenko – Garmaš (od 66. Kovalenko), Rotan (od 69. Sidorčuk), Stepanenko – Marlos (od 78. Besjedin), Jarmolenko, Konopljanka. Izbornik: Andrij Ševčenko
HRVATSKA (4-2-4): Subašić – Vida, Mitrović, Lovren, Vrsaljko (od 85. Pivarić) – Badelj, Rakitić – Kramarić (od 88. Pašalić), Modrić, Perišić, Mandžukić (od 90. Rog). Izbornik: Zlatko Dalić
