Bili smo na kavi s Emirom Alitijem, direktorom ITF Zagreb Ladies Opena koji će se održati od 25. travnja do 2. svibnja na teniskom centru Maksimir. Na turniru će biti i igračice iz Top 100. Emir koji je i sam bio profesionalni igrač predstavio nam je ovogodišnji turnir, ali i dao nam je uvid u samu organizaciju. Kako je došlo na ideju ovoga turnira? Što to znači za tenis? Koji su sve problemi i prepreke u organizaciji? Ali i kako je on postao direktor ovog velikog turnira? Sve su to pitanja na koja će nam Emir Aliti odgovoriti, približiti nam ovaj veliki turnir i dati pravi uvid u odnose i samu organizaciju.
Znamo da Zagreb Ladies Open unazad nekoliko godina privlači pozornost domaće i svjetske sportske javnosti. Uvijek rado viđen turnir s domaćim i stranim vrhunskim tenisačicama jedini je koji se održava u Zagrebu. Koliko se zapravo dugo održava i koliko je zapravo jak?
“Zagreb Ladies Open je ITF turnir koji se održava 12. godinu u Gradu Zagrebu na teniskom centru Maksimir. Krenuo je s nagradnim fondom od 25.000 $. Prošle godine smo imali problema u organizaciji, jedan od rijetkih turnira koji se uopće održao. Ove godine nagradni fond smo podigli na 60. 000 $ i očekujemo jak turnir. Od ITF-a smo dobili informaciju da je ovo jedan od najjačih turnira od “60-ice” (60.000 $) ikada održanih.”
Duga tradicija je iza turnira, 12 godina nije malo. Kada se zapravo krenulo s ovim projektom i tko je inicijator ideje?
“Moj otac je zapravo začetnik cijele ideje, Jonuz Aliti. On je pokrenuo 2001. godine Challenger u Zagrebu i od tada se održava. Imali smo pauzu za vrijeme recesije u svijetu, ali i u HR. Bilo je teško pronaći sponzore, gotovo nemoguće. On više nije u projektu tako da sam ja preuzeo odgovornost i tradiciju na sebe.“
“S Goranom Beloševićem organiziram i Challenger za tenisače”
Da bi se tradicija održala potrebno je i skupiti znanje, iskustvo u radu, iskustvo u organiziranju…
“Da, ali imali smo mi organizacije ITF Futures turnira po cijeloj Hrvatskoj, tu su bili turniri u Osijeku i Zagrebu. Krenulo je na Šalati s muškim Futuresima. Sve ove organizacije koje sam naveo dovele su do toga da osim Zagreb Ladies Opena, organiziramo i muški Challenger Open u Zagrebu nagradnog fonda 52.000 $. Ovaj turnir organiziram u suradnji s Goranom Beloševićem, bivšim tenisačem i mojim prijateljem. Ovim potezom vraćamo muški tenis ponovno u Zagreb.”
Da bi se organizirao turnir osim rada i truda potrebno je puno promišljanja. Mi zapravo ne znamo koliko je teško organizirati neki manji turnir, a kamoli ovako velike projekte. Što je s potporom?
“Najveća potpora i podrška nam svake godine dolazi iz Grada Zagreba. Evo njima zaista idu sve naše velike zahvale jer Grad Zagreb je prijatelj sporta i istinski prijatelj tenisa. Bez potpore Grada Zagreba i ustanove Upravljanja sportskim objektima ovaj turnir ne bi bio moguć niti jedne godine. Osim Grada Zagreba, imamo još i 30-ak sponzora koji nam omogućuju da se iznova vraćamo svake godine jači i bolji.”
“Ženski tenis je sve bolji i atraktiviniji!”
Svjedoci smo održavanja jakih i odličnih teniskih turnira u Hrvatskoj, ali svi su za tenisače. Challengeri u Splitu i Zadru su za tenisače, ITF u Šibeniku za tenisače, Istarska rivijera za tenisače… Mislite li da je malo ženskih turnira u Hrvatskoj?
“Naravno, stvarno je malo. Razlog je zbog interesa i praćenja sporta uopće. Za muške sportove je uvijek jači interes nego za ženski. Tako je i za tenis, obično ljudi kažu da je atraktivniji i gledaniji, ali to nije baš tako. Mislim da se danas ženski tenis igra na vrhunskoj razini, kvalitetan je i atraktivan, a to je jedan od razloga zašto nismo htjeli prekinuti tradiciju. Što više, prepoznali smo trend interesa za ženski tenis i povisili nagradni fond. Šteta je naravno da zbog pandemije neće biti gledatelja niti ove godine kao ni prošle. Ženski tenis je gledan sport, ženskog tenisa nedostaje i u Zagrebu, a ovo je najveći ženski profesionalni turnir i probat ćemo nastaviti tu tradiciju i dalje.”
Kod nas je još uvijek uvriježeno mišljenje da je ženski sport manje vrijedan. Ali medalje, primjerice, na Olimpijskim igrama imaju isti sjaj i gledaju se jednako u ukupnom zbroju medalja za pojedinu državu sudionicu. Svi oni koji se podsmjehuju zaboravljaju kako je teško doći do te medalje i kako je uopće teško biti profesionalna sportašica. Prisustvovao sam nekim treninzima vrhunskih sportašica i sportaša. Treninzi su bili stvarno teški i rekli bismo brutalni, bilo je i povraćanja po terenu, treba to izdržati.
“Kao bivši profesionalni tenisač, mogu vam reći barem što se tenisa tiče, da je minimalno dnevno do četiri sata tenisa, na to moramo dodati i kondicijski dio. Osim toga trening sa sportskim psihologom pa i varijacije meditacije ili yoge. Tako da se to praktički nabere na skoro osam sati dnevno. To je puno radno vrijeme.”
Kada pogledate unazad i usporedite prijašnje organizacije Zagreb Ladies Opena s ovime vidi se skok, napredak. Što mislite, ima li prostora za napredak ovog turnira? Može li on prerasti u nešto veće?
“Naša je ideja napraviti što veći jači turnir. Mi isto učimo iz godine u godinu, iz organizacije u organizaciju. Dobivamo povratne informacije od svih teniskih stručnjaka, gledatelja, medija, ali i samih natjecateljica. Mi što god da radimo želimo da to bude na najvišoj profesionalnoj razini tako i ovaj turnir. Nama je cilj da turnir bude uspješniji od prethodnog, a kamo će nas to odvesti, to će budućnost pokazati.”
Gledajući po sebi, kada nešto ne stižem, nabere mi se obaveza i probijam rokove, onda sam pod velikim pritiskom. Onda ne spavam, uznemirim se, ali to nije ništa u odnosu na ovako veliki projekt. Organizacija turnira i sav taj trud sigurno sa sobom donosi i pritisak. Ima li neprospavanih noći?
“Uh, ima jako puno neprespavanih noći. Puno je i dana bez radnog vremena. Kada se trudite da sve bude organizirano po najvišim standardima onda se zna raditi i do duboko u noć, pa i cijelu noć. Pritisak čini svoje pogotovo kako se turnir bliži svome početku. Organizacija ovako nečega velikog ne pita za san niti odmor. Ali nagrada je za to sve velika, ljubav prema tenisu i svemu onome što taj sport sa sobom nosi. I kada volite to što radite, a pogotovo kada znate zašto to radite, onda umor se niti ne osjeti.”
Rekli ste da pritisak čini svoje, sigurno ima teških dana. Sigurno ima trenutaka kada sve što dotaknete ne funkcionira, što Vas izbaci iz takta?
“Pa gledam da me ništa ne izbaci iz takta. Okružim se ljudima i osobljem na turniru koji razumiju tenis, koji su bili ili jesu u tenisu samim time izbjegnemo bilo kakve probleme koji bi mogli utjecati na neki loš ili negativan ishod. Evo na primjer na players desku ove sezone imamo osobu, našu tenisačicu, koja je prošle godine osvojila parove, Silviju Njirić. Ona je zadužena za tenisačice, za njihove zahtjeve na i oko terena kao što su ručnici, voda, loptice…prije Silvije je to bila Anđa Karanušić. Znači trudimo se imati na raspolaganju nekoga tko dobro razumije materiju. Uglavnom, slažemo tim ljudi oko sebe koji su stručni u svome području, samim time umanjujemo šansu za neuspjeh a povećavamo za uspjeh.”
“Idemo u smjeru turnir staviti i na višu razinu!”
HTS često ističe kako se turniri organiziraju kako bi pomogli našim tenisačicama, ali Zagreb Ladies Open je zaista jedan od rijetkih u Hrvatskoj. Prema Vašim saznanjima, postoji li naznake da bi se mogla ovakva uspješna priča mogla proširiti i na ostale gradove?
“Hrvatski teniski savez je jako bitna karika za organiziranje turnira. ITF kao krovna organizacija za turnire na međunarodnoj razini ne surađuje s organizatorima turnira direktno već sa savezima. Samim time mi kao organizatori ne možemo organizirati turnire bez HTS-a. Ova godina je rekordna godina što se tiče profesionalnih turnira u Hrvatskoj. Pazite, imamo 12 profesionalnih turnira u Hrvatskoj u dva mjeseca, to se nikada nije dogodilo. Ovo je dokaz da postoji interes i ovi će turniri možda pobuditi u nekome da pokušaju isto organizirati. Mi privatni organizatori i ulagači ipak ne bismo mogli ništa bez HTS-a. HTS je taj koji je nas spojio, ujedinio i poticao na organiziranje. A otkrit ću vam da već nakon ovog ciklusa kreću pripreme za novi. Kreću razgovori da se turnir stavi na veću razinu.”
Malo zapravo ljudi zna koliko je svega potrebno da bi se turnir organizirao i iduće godine. Na RG kažu da čim je gotovo muško finale kreće se u organizaciju za iduću godinu.
“Da, ali Roland Garros je Grand Slam pa je kod nas manji taj vremenski raspon, ali nije lagano niti nama. Puno je papirologije koju treba pripremiti, sponzore okupiti, moraju se napraviti projekcije budžeta. Gledajte, to je opsežan posao, delikatan, ipak trebate dobiti licencu i za iduću godinu. Ali za gledatelje je najbitnije da su turniri tu, kod nas, da imaju mogućnosti. Na nama je da organiziramo, a na ljubiteljima tenisa i gledateljima da uživaju.”
Osobno sam bio na turniru 2018. godine kada je Tereza Mrdeža osvojila u finalu protiv Paule Omraecheae i 2019. godine sam bio na turniru. Prošle godine dolazi do situacije s COVID-19, nema gledatelja. Mrdeža opet u finalu ali gubi od Ane Konjuh koja se vratila nakon operacije. Takvi mečevi i susreti jednostavno traže gledatelje na tribine. Na koji način ćete ove godine približiti turnir gledateljima?
“Niti ove godine neće biti gledatelja oko terena. Ove godine i igračice će imati pravo samo jednu osobu dovesti koja će moći biti uz njih na terenu. Međutim rješenje postoji, ITF će dovesti svoje ljude i postaviti kamere na sva četiri terena na kojima će se igrati mečevi. Na ITF stranici će biti omogućeni live stream prijenosi. A finalni meč 2. svibnja će biti u izravnom prijenosu HTV-a na Drugom programu.“
Postoji li još niz mjera i propisa kojih se treba pridržavati na turniru?
“ITF je jasan oko mjera kojih se moraju pridržavati igračice, igrači i osoblje. PCR test je obavezan, moraju potpisati izjavu o odgovornosti vezanu za COVID-19. Prije ulaska na teniski centar mjeri se temperatura svima, dezinficiranje svlačionica. Posebni uvjeti za ručnike. Loptice nakon meča idu u karantenu. Znači, puno je tih još dodatnih stvari koje se moraju odraditi i napraviti kako treba.”
Sve je to u cilju sigurnosti svih sudionica i sudionika, ali što Vama još dodatno otežava organizaciju u ovim teškim uvjetima. Hvala Vam što ste podijelili s nama sve vezano za organizaciju turnira, ali i sam turnir. Zahvalni smo što još uvijek postoje entuzijasti poput Vas koji unatoč svim nevoljama i preprekama ne odustaju od ideja i realizacije ovakvih prelijepih projekata. U ime redakcije hrsport.hr , želimo Vam još puno ovako uspješno organiziranih turnira.
Riječ autora
Bilo bi idealno kada ne bi postojao neki određeni jaz i ljubomora što je drugi uspio i još uvijek uspijeva već da se gleda prema ujedinjenju, razmjene iskustva i pomognu da se pojavi neki novi Emir Aliti recimo u Puli ili Varaždinu, zapravo bilo gdje. Tenisačicama koje u ovome trenutku love bodove za Roland Garros i Wimbledon bi to puno značilo, a one postaju ambasadori zemlje gdje god da nastupaju. Sjajne organizacije turnira u Zadru i Splitu pokazuju da je to moguće. Jako je potrebno maknuti stigmu sa ženskog sporta i shvatiti da se te cure trude, znoje, krvare, povraćaju kako bi uspjele. Kao ljubitelji sporta, razdvajanje zbog spola ne smije biti normalan termin razgovora o sportu u društvu.
