Prije točno 110 godina osnovan je zagrebački Dinamo! Krajem travnja 1911. godine, u predratnom razdoblju dok svijet još nije znao kakva će ga tragedija snaći, rodili su se „Modri“. Ono što su danas Dinamo i spomenuti „Modri“, to su tada bili Građanski i „Purgeri“. U posljednje stoljeće i jedno desetljeće, zagrebački je klub promijenio brojne domove, na početku to je bio Tuškanac, gdje je održano i prvo okupljanje članova kluba u nastajanju. Jedno je vrijeme to bila Kranjčevićeva, pa i Miramarska, a od 1924. godine i Koturaška ulica u kojoj je izgrađen stadion koji je službeno otvorio Stjepan Radić.
Mađari pokrenuli čitavu priču
Mađari su bili ti koji su u ožujku 1911. godine iznijeli ideju o osnivanju svoga nogometnoga kluba u Zagrebu, imena Zagrabi Magyar. Oni pravi „purgeri“ nisu to mogli dopustiti, ponajviše zbog tada izuzetno nategnutih odnosa Hrvata i Mađara. Međutim, upravo su Mađari bili ti koji su uvelike doprinijeli razvitku Građanskog. I dan-danas, 70-ak godina kasnije, ime Martona Bukovija rado „odzvanja“ maksimirskim kuloarima kao jednog od najuspješnijih trenera, a ništa manje nisu vrijedni niti Imre Pozsonyi koji je nakon Prvog svjetskog rata u Građanski stigao izravno iz Barcelone, što je još tada dovoljno govorilo o vrijednosti „purgerskoga kluba“, te Gyuri Molnar.
Gotovo svi igrači Građanskog nastavili u Dinamo
Više od sedam desetljeća brojne polemike izaziva pitanje je li Dinamo legitimni nasljednik neslavno „propalog“ Građanskog. Naravno, politika je krajem Drugog svjetskog rata učinila svoje, pa je tako Građanski namjerno „uništen“ zbog svog jakog hrvatskog predznaka. Novostvorene komunističke vlasti nisu htjele da tako nešto hrvatsko opstane, no protiv budućeg Dinama nisu mogle. Iako je sam naziv „Dinamo“ istočnjačkog predznaka, naizgled komunističkog, kako je Franjo Tuđman u namjeri da „pohrvati“ sve što mu je bilo u moći kazao da zagrebački klub dijeli ime s klubovima iz srpskog Pančeva i albanske Tirane, za taj novi zagrebački Dinamo zaigrali su gotovo svi igrači iz ugašenog Građanskog, na čelu s istim trenerom Bukovijem. U prvih 20-ak dana za „Plave“ zaigralo je 16 igrača kluba-prethodnika, a njima bi se pridružio i Milan Antolković da nije zaradio ozljedu.
Borba protiv vjetrenjača
Ukidanje Građanskog označilo je početak Dinamove borbe u novostvorenom društvu gdje su prevlast imali oni koji nikad nisu priznali da su predodređeni za naslove, no ne svojom kvalitetom, nego „pogurancem“ iz državnog vrha. U 46 izdanja jugoslavenskog prvenstva, srpski su klubovi u čak 32 navrata odnosili naslov (Crvena zvezda 19, Partizan 11, Vojvodina dva), dok su Dinamo i Hajduk zajedno 11 puta bili najbolji (zagrebački klub svega četiri puta!). Političke zapovijedi često su nepravedno pobjeđivale pravu, istinsku kvalitetu na terenu.
„Demolirani“ Tottenham, Atalanta, Fenerbahče,…
Raspadom SFRJ-a pokazalo se čiji klubovi uistinu vrijede, pa je tako Hajduk vrlo brzo stigao do četvrtfinala Lige prvaka, a Segesta do finala Intertoto kupa. Hrvatski su klubovi osam puta ušli u grupnu fazu LP-a (Dinamo čak sedam), dok su, primjerice, srpski ondje bili u četiri navrata. Posljednje tri sezone u Europi, „Modri“ bilježe sjajne rezultate; dvama „europskim proljećima“ (osmina finala i četvrtfinale Europske lige) te nesretnim ne prolaskom među 16 u Ligi prvaka, pokazali su da se mogu nositi sa svima, iako je proračun mnogostruko manji od tih „velikana“. Pa su tako u posljednje tri sezone „demolirani“ Tottenham, Fenerbahče, Atalanta, Viktoria Plzen, a nešto su „bolje“ prošli Benfica, Anderlecht, Feyenoord, CSKA Moskva, Krasnodar,… Dinamo je, uistinu, ponos, kako hrvatskog nogometa, tako i hrvatskog sporta u globalu.
Na putu 43. domaći trofej u 29 godina
A kad se europskim uspjesima pridodaju domaći… Ukupno 21 prvenstveni naslov (jako blizu 22.), 15 kupova i šest superkupova. Dakle, čak 42 domaća trofeja u 29 godina! Kad još toj brojci nadodamo trofeje osvojene u bivšim režimima, dolazimo do cifre od 61 naslova, uz dva europska – osvojeni Balkanski kup 1977. te opjevani Kup velesajamskih gradova deset godina ranije, najveća titula u bogatoj 110-godišnjoj povijesti „Modrih“.
Vrijeme je da se ljudi vrate svom klubu
Iako, nažalost, postoje ljudi koji ne žele dobro klubu koji je promovirao hrvatski sport kao rijetko koji kolektiv u granicama „Lijepe naše“, Dinamo širom svijeta ima na stotine tisuća vjernih navijača i simpatizera. Sigurni smo da su recentni uspjesi dodatno proširili „plavi“ utjecaj diljem kugle zemaljske, a na tim uspjesima Dinamo se neće zaustaviti. Sanjamo ljepša vremena i puni stadion, kako je nekada bilo. Bilo da se radi o Maksimiru, ili novom zdanju, potpuno nevažno. Glavno da se ljudi vrate svojem voljenom klubu.
