Odbio je Hrvatsku jer je htio igrati za seniorsku reprezentaciju Njemačke. No, to se nije dogodilo

Jeremy Toljan odrastao je u Njemačkoj, ali majka mu je iz Hrvatske. Takva situacija dvostruke nacionalnosti često stvara dilemu kod mladih nogometaša. Hrvatska, iako manja nogometna sila u smislu baze igrača, nudi priliku za brži proboj u seniorski tim. Njemačka, s druge strane, nudi prestiž, svjetsku vidljivost i mogućnost natjecanja na najvećim turnirima – ali uz iznimno jaku konkurenciju.

Toljan je odabrao ambiciju. Odbio je izravnu priliku Hrvatske, vjerujući da će jednog dana igrati za seniorski tim Njemačke, nadajući se da će se njegova tehnička sposobnost, brzina i taktička inteligencija napokon prepoznati na najvišoj razini.

Toljanova karijera u mladoj reprezentaciji Njemačke bila je obećavajuća. Igrao je za U-19, U-20 i U-21 reprezentacije, gdje je redovito nastupao i pokazivao svoje vještine. Njegova sposobnost da balansira defenzivne i ofenzivne zadatke, precizni centaršuti i brzina činili su ga modernim bočnim igračem, spremnim za visoku razinu igre.

U U-21 ekipi, Toljan je bio cijenjen član, često započinjući utakmice i pokazujući potencijal koji ga je mogao odvesti do seniorske reprezentacije. No Njemačka je zemlja s neprekidnim dotokom mladih talenata, a konkurencija na desnoj strani bila je golema. Toljan se našao u situaciji u kojoj je, unatoč talentu, morao čekati priliku koja nikada nije došla.

Hrvatska, s druge strane, nudila mu je gotovo trenutačnu priliku za nastup u seniorskoj reprezentaciji. Tim je tražio igrača na njegovoj poziciji, a Toljan bi mogao odmah sudjelovati na Europskom prvenstvu ili Svjetskom prvenstvu.

Ali Toljan, koji je u to vrijeme igrao za Hoffenheim, odbio je. Njegova motivacija bila je jasna: želio je nastupatiza Njemačku, vjerovao je u svoje mogućnosti i težio najvišoj razini natjecanja. To je bio čin hrabrosti, ali i rizika. Odluka da odbije sigurnost Hrvatsku i čeka priliku u Njemačkoj kasnije se pokazala ključnom za njegovu karijeru.

Na klupskoj razini, Toljan je imao solidan razvoj. Seniorski je put započeo u Kramarićevom Hoffenheimu, gdje je pokazivao talent i perspektivu. Nakon toga prešao je u Borussiju Dortmund, klub s bogatom poviješću i visokom konkurencijom. A htjeli su ga i Tottenham, Chelsea, Napoli…

U Dortmundu je bio dio momčadi koja je nastupala u Ligi prvaka i borila se za Bundesligu. Međutim, Toljan nikada nije postao standardni starter. Iako je imao prilike i pokazivao kvalitetu, konkurencija na njegovoj poziciji bila je prevelika.

Kasnije je igrao u Italiji, za Sassuolo, a danas u španjolskom Levanteu, pokušavajući pronaći stabilnu minutažu. Toljan se pokazivao kao pouzdan igrač, sposoban u obrani i napadu, ali nije uspio probiti se do reprezentacije Njemačke.

Njemačka seniorska reprezentacija u doba Toljanove karijere imala je nekoliko etabliranih i talentiranih desnih bočnih. Joshua Kimmich, Antonio Rüdiger i drugi stvorili su iznimnu konkurenciju. Toljan, unatoč svojim kvalitetama, nije dobio poziv. Igrao je i za njemačku U-23 selekciju na Olimpijskim igrama 2016., ali za prave seniore nikada.

Odbiti Hrvatsku pokazalo se kao dvosjekli mač. Dok je težio vrhu i prestižu, propustio je priliku da zaigra na velikim međunarodnim turnirima odmah. Hrvatska je, koja mu je mogla osigurati mjesto i vidljivost, ostala zatvorena.

Problem nije bio u talentu. Toljan je bio tehnički sposoban, brz, inteligentan i taktički svjestan. Problem je bio u konkurenciji i strategiji Njemačke. Njemačka, zemlja s ogromnom bazom talenata i modernim sustavom praćenja mladih igrača, nije imala prostora za Toljana u ključnom trenutku.

S druge strane, Hrvatska je često koristila mlade igrače ranije u seniorskoj reprezentaciji, dajući im priliku da se pokažu na velikoj sceni. Toljan je, odbijanjem Hrvatske, isključio sebi jedan od najizravnijih puteva do međunarodnog nastupa.

Odabir reprezentacije nije samo sportska odluka. Za Toljana to je bio izbor identiteta i životnog puta. Njemačka je predstavljala ambiciju, visoku razinu natjecanja i prestiž. Hrvatska je predstavljala sigurnost, trenutnu priliku i brži put do međunarodne vidljivosti.

Odluka da se čeka Njemačka zahtijevala je strpljenje, vjeru u vlastite sposobnosti i uvjerenje da će trud biti nagrađen. No psihološki teret čekanja i neizvjesnosti bio je ogroman. Toljan se suočavao s nesigurnošću, dok je gledao igrače mlađih i njegove generacije kako ostvaruju međunarodnu afirmaciju.

Spekulacija otvara zanimljive scenarije. Da je Toljan prihvatio Hrvatsku, mogao je odmah postati standardni član reprezentacije. Na Europskom prvenstvu ili Svjetskom prvenstvu mogao je biti dio momčadi koja se bori za medalju. Njegova prisutnost mogla je osigurati dodatnu opciju u desnom bočnom dijelu i povećati konkurenciju.

Hrvatska bi dobila tehnički sposobnog i brzorastućeg igrača, dok bi Toljan dobio vidljivost, kontinuitet nastupa i priliku da gradi međunarodnu reputaciju. Umjesto toga, čekanje Njemačke dovelo je do stagnacije na reprezentativnoj razini.

Danas Toljan i dalje igra profesionalni nogomet, ali priča o reprezentaciji ostaje simbol neostvarenog potencijala. Njegova odluka da odbije Hrvatsku i vjeruje u Njemačku pokazuje hrabrost, ali i stvarnost modernog nogometa: talent sam po sebi nije dovoljan – potrebna je i prilika.

Priča Jeremyja Toljana također pokazuje širi problem suvremenog nogometa: kako igrači balansiraju između nacionalnog identiteta, osobne ambicije i realnih mogućnosti. Toljan je htio igrati na najvišoj razini, ali konkurencija, pravila i okolnosti odlučile su drugačije.

Jeremy Toljan je imao priliku birati između sigurnosti i izazova, između trenutnog uspjeha i dugoročnog sna. Odabrao je Njemačku, vjerujući u svoj potencijal i ambiciju. No realnost visoke konkurencije pokazala je da odluka, koliko god bila logična, ne mora donijeti očekivani uspjeh.

Odbijanjem Hrvatske, Toljan je izgubio priliku da igra na velikim međunarodnim turnirima odmah. Njemačka, koja mu je trebala biti put do vrha, nije otvorila vrata. Priča o Toljanu ostaje opomena i refleksija o nogometu: odluke su važne, ambicija je neophodna, ali sreća i okolnosti često odlučuju o uspjehu.

Njegova karijera, prepuna klupskih nastupa i potencijala, ali bez nastupa za seniorsku reprezentaciju, simbolizira težinu izbora i nepredvidivost modernog nogometa. Jeremy Toljan je bio talentiran, ambiciozan i hrabar – ali nogomet, koliko god bio igra vještine, uvijek ostaje i igra prilike.