Ovo je neki novi Hajduk. “Bijeli” na dva gostovanja zabili šest golova – bez Marka Livaje
Hajduk Split pokazuje da se u Poljudu događa nešto novo. Dvije uzastopne gostujuće pobjede, šest zabijenih golova i nijedna minuta Marka Livaje — to je bilanca koja je iznenadila i oduševila navijače. Pod vodstvom Gonzala Garcije, “Bijeli” su prvo u Puli svladali Istru 3:0, a potom i u Velikoj Gorici pobijedili Goricu 3:1. I tako, barem privremeno, preuzeli vrh ljestvice. No, važnije od samih rezultata jest način na koji su te pobjede ostvarene — zrelo, kolektivno i s novim, modernim pristupom igri.
Tablica sadržaja
Dva gostovanja, šest golova, nula Livaje
U Puli, Hajduk je odigrao možda najkompletniju utakmicu sezone. Od prve do posljednje minute izgledali su kao momčad koja zna što želi. Golove su postigli Iker Almena, Ante Rebić i Michele Šego, trojac koji simbolizira novu energiju i širinu kadra. Hajduk je kontrolirao ritam, pritiskao visoko i stvarao šanse kroz timsku igru. Nije bilo oslanjanja na Livajinu magiju — umjesto toga, vidjela se razigranost, pokretljivost i odlučnost.
U Velikoj Gorici, nekoliko dana kasnije, priča se ponovila. Hajduk je ponovno bio bolji, ponovno efikasniji, i ponovno – bez Livaje. Ovaj put strijelci su bili Zvonimir Šarlija, Šego i Niko Sigur, što samo potvrđuje koliko je momčad postala raznolika i opasna iz svih linija. Obrambeni igrač, napadač i veznjak — svaki dio momčadi dao je svoj doprinos. Hajduk je, po prvi put nakon dugo vremena, izgledao kao stroj koji diše zajedno, a ne kao skup pojedinaca koji čekaju inspiraciju najboljeg igrača.
Gonzalo Garcia stvara novi Hajduk
Trenerski stručnjak Gonzalo Garcia u kratkom je vremenu uspio promijeniti identitet Hajduka. Umjesto stihijskog, emocionalnog nogometa, sada gledamo discipliniran, taktički promišljen i moderan stil igre. Linije su kompaktnije, tranzicija brža, a momčad pokazuje sposobnost kontrole ritma i prostora.
Garcia je uspio ono što su mnogi pokušavali – pronaći balans između romantike i pragmatizma. Hajduk sada ne mora igrati “lijepo” da bi bio uspješan; igra pametno i efikasno. Svaka linija zna svoju ulogu. Obrana, koju često kritiziraju, sada djeluje čvrsto i samouvjereno. Vezni red predvođen Krovinovićem i Pukštasom drži posjed, ali i zna ubrzati kada treba. U napadu se otvara prostor za razne profile igrača – brze krilne napadače, napadače koji ulaze iz drugog plana i bekove koji se uključuju u završnicu.
Novi heroji “Bijelih”
Zanimljivo je da su se u ovim pobjedama istaknula nova ili “osvježena” imena. Almena, koji je u Istri zabio prekrasan gol, sve više potvrđuje svoj potencijal kao moderna osmica koja kombinira tehniku i agresiju. Rebić, koji se vratio u hrvatski nogomet s velikim očekivanjima, konačno je pokazao staru glad i borbenost. Šego, dvostruki strijelac u dvije utakmice, polako postaje simbol radne etike i realizacije — napadač koji koristi svaku priliku.
Protiv Gorice, Šarlija je pokazao da može biti opasan i iz prekida, dok je Sigur zabio pogodak koji je potvrdio njegovu vrijednost kao igrača koji se stalno nudi i razmišlja unaprijed. Hajduk je dobio širinu — više nije ovisan o jednom čovjeku.
Igra bez Livaje – oslobođenje, a ne problem
Kada je Marko Livaja ispao iz kadra, mnogi su strahovali da će Hajduk izgubiti identitet. No dogodilo se suprotno – momčad je procvjetala. Bez centralne figure oko koje se sve vrti, igra je postala fluidnija, a odgovornost se raspodijelila. Igrači su preuzeli inicijativu, a Hajduk je dobio raznolikost koja mu je godinama nedostajala.
Ovo ne znači da Livaja nije ključan igrač, nego da je Hajduk napokon postao sposoban igrati i bez njega. A to je znak sazrijevanja. Svaka velika momčad mora imati plan B – Hajduk ga sada ima.
Kolektiv iznad pojedinca
Garcia često ističe važnost timskog duha, a upravo je to ono što se vidi u posljednjim utakmicama. Golovi se slave zajedno, igrači međusobno ohrabruju jedni druge, a cijela ekipa pokazuje mentalnu stabilnost. Kada su u Puli vodili 1:0, nisu stali – išli su po još. Kada su u Velikoj Gorici primili gol, nisu paničarili – već su odmah odgovorili.
To je mentalitet pobjednika koji Hajduk pokušava izgraditi već godinama. Nema više oscilacija i “emocionalnih utakmica”. Umjesto toga, igraju hladno, racionalno i učinkovito.
Hajduk koji zna što želi
Šest golova na dva gostovanja nisu slučajnost, nego posljedica jasnog plana. Hajduk je postao momčad koja zna prepoznati trenutak, koja zna kada ubrzati i kada stati. Protiv Istre su dominirali kroz posjed, protiv Gorice su pokazali brzinu i ubojitost u tranziciji. To su dvije različite utakmice – ali s istim ishodom.
Taktički, Hajduk izgleda kompaktnije nego u prijašnjim sezonama. Bekovi ulaze duboko, vezni red diktira ritam, a napadači su sve aktivniji u završnici. U oba susreta, realizacija je bila gotovo besprijekorna — što je ranije znalo biti najveći problem.
Zaključak – Hajduk raste u tišini
Bez Livaje, Hajduk je zabio šest golova na dva gostovanja. To nije samo podatak — to je simbol transformacije. Garcia je stvorio momčad koja diše zajedno, koja zna pobjeđivati i kada joj nedostaje najveći as.
U Puli su slavili Almena, Rebić i Šego. U Gorici – Šarlija, Šego i Sigur. Šest golova, pet različitih strijelaca, bez Livaje. Ako to nije znak novog Hajduka, teško da išta jest.
“Bijeli” su konačno počeli izgledati kao klub koji zna što radi — mirno, sustavno i bez drame. Ako nastave ovim putem, uz povratak Livaje u formu, mogli bismo uskoro vidjeti najzreliji Hajduk u posljednjih deset godina.
Jer ovaj Hajduk ne živi od emocije, nego od igre. I zato — ovo je stvarno neki novi Hajduk.
