Može li ova Hrvatska na Svjetskom prvenstvu otići do kraja?

Hrvatska nogometna reprezentacija ponovno je tamo gdje joj je u posljednjem desetljeću postalo prirodno mjesto – na svjetskoj nogometnoj pozornici. Pobjedom protiv Farskih otoka Hrvatska je i matematički osigurala plasman na Svjetsko prvenstvo 2026., nastavivši kontinuitet sudjelovanja na velikim natjecanjima koji je postao zaštitni znak ove generacije.

– Hvala dečkima, hvala našim navijačima i svima koji su bili uz nas. Bila je teška utakmica, znali smo da će biti tako, ali smo na kraju slavili. Malo smo se opustili, proslavili i idemo dalje. Želimo u zadnjem susretu također pobijediti premda neće biti nimalo lako u Crnoj Gori. Na gostujućem terenu i protiv teškog suparnika, ali naš je plan zaokružiti najuspješnije kvalifikacije u povijesti – izjavio je nakon susreta izbornik Zlatko Dalić.

No za razliku od prijašnjih ciklusa, ovaj nosi posebnu emocionalnu težinu. Bit će to posljednji veliki turnir Luke Modrića, čovjeka koji je obilježio cijelu najljepšu eru hrvatskog nogometa i svojom pojavom podigao reprezentaciju na razinu na kojoj se nalaze tek rijetke nogometne nacije.

U trenutku kad Hrvatska kreće prema Sjevernoj Americi, nameće se veliko pitanje koje već tinja među navijačima i analitičarima: može li Hrvatska 2026. otići do kraja? Na temelju svega što je ova reprezentacija pokazala u posljednjih sedam godina – odgovor je kompleksniji nego što se na prvu čini. I optimistima i skepticima ne nedostaje argumenata.

Najveći adut Hrvatske nije samo kvaliteta – iako je neosporno prisutna – nego mentalna stabilnost i iskustvo igranja najvećih utakmica. Ova reprezentacija već je prošla kroz sve vrste pritiska. Preživjela je nokaut faze, penale, produžetke, preokrete, suparnike svjetske klase, pa čak i razdoblja u kojima je javnost sumnjala u izbornike, sustave i pojedince. A ipak, uvijek je pronalazila put naprijed.

Mentalitet koji su izgradili Modrić, Perišić, Brozović, Pašalić, Kovačić, Lovren i drugi postao je temelj oko kojeg se stvaraju nove generacije. To je momčad koja nikada ne odustaje, koja igra najbolje kada je najteže i koja ne podliježe vanjskim pritiscima. Upravo to je ono što je Hrvatsku dovelo do srebra 2018., trećeg mjesta 2022., te finala Lige nacija 2023.

Hrvatska na SP-u neće biti samo „dark horse“ – već reprezentacija koju nitko neće željeti u ždrijebu.

Uoči Mundijala gotovo sve će se vrtjeti oko Luke Modrića. Njegova posljednja velika reprezentativna priča bit će emocionalni naboj, ali istovremeno i potencijalni motivacijski gorivo za cijelu momčad.

Modrić je i u 2024. pokazao da godine za njega nisu prepreka. I dalje igra vrhunsku nogometnu inteligenciju, i dalje diktira ritam igre i i dalje je najpouzdaniji igrač u ključnim trenucima. Činjenica da će mu ovo biti posljednji veliki turnir mogla bi dodatno homogenizirati svlačionicu – momčad će željeti ispratiti kapetana onako kako zaslužuje.

S druge strane, Hrvatska se već priprema za život poslije Modrića. Dolaze novi igrači, igra se drugačiji nogomet, a sve veća odgovornost prelazi na Kovačića, Luke Sučića, Majera, čak i na mlade snage poput Baturine i Petra Sučića. Upravo će balans između starog i novog biti ključ Hrvatske 2026.

Hrvatska možda gubi iskustvo nekih veterana, ali dobiva eksplozivnost i širinu kakvu rijetko kad imala. Mladi igrači ulaze u reprezentaciju sve brže, sve spremniji i sve kvalitetniji. Luka Vušković, kojeg je izbornik Zlatko Dalić već najavio za ozbiljnu minutažu, simbol je nove ere. Zatim tu su:

• Martin Baturina i Petar Sučić – projektirani vođe sredine terena u godinama koje dolaze.
• Marco Pašalić, Franjo Ivanović, Igor Matanović i Petar Musa – napadači modernog profila koje Hrvatska dugo nije imala.
• Josip Šutalo i Joško Gvardiol – vjerojatno jedan od najperspektivnijih stoperskih tandema u Europi.
• Lovro Majer – iako ima 27 godina pa je nešto stariji od ovdje spomenutih, igrač je koji može biti „X-faktor“, sposoban da jednim potezom riješi utakmicu.

Ova „nova Hrvatska“ ima više brzine, više snage i više taktičke fleksibilnosti, što je nužno za format SP-a 2026., koji će imati 48 reprezentacija i dulji turnir.

Zlatko Dalić vodio je Hrvatsku na najvećim utakmicama u njezinoj povijesti i ostao izbornik s najviše uspjeha. Njegov autoritet, iskustvo i smirenost jedan su od najvažnijih razloga zbog kojih Hrvatska ide na SP s ambicijama.

Ono što Dalića razlikuje od većine izbornika jest njegova sposobnost da tijekom turnira mijenja plan ovisno o protivniku. Protiv Brazila je branio, protiv Kanade napadao, protiv Argentine kontrolirao posjed, protiv Engleske koristio tranziciju. Njegova reprezentacija nikad nije bila jednodimenzionalna – i to je ogromna prednost.

SP 2026. bit će taktički najzahtjevniji turnir dosad zbog duljeg trajanja i većeg broja utakmica. Dalić je već dokazao da zna pripremiti momčad za maratonske turnire i da može „čitati“ formu igrača bolje nego itko prije njega.

Velike reprezentacije obično imaju cikluse: zlatnu generaciju, pad i ponovno buđenje. Hrvatska je postala iznimka – ima dugi, višeslojni kontinuitet vrhunskog rada. Ako prvu generaciju činili Boban i Šuker, drugu Modrić i Rakitić, treću predvode Gvardiol i Majer, onda bi SP 2026. mogao biti povijesni trenutak u kojem se te generacije dodiruju.

I to je rijetkost u svijetu nogometa. U Njemačkoj, Španjolskoj i Francuskoj generacije se smjenjuju; u Hrvatskoj se nadograđuju.

1. Vrhunski stoperi (Gvardiol – Šutalo)
   Malo reprezentacija na svijetu ima takav defenzivni tandem.
2. Balans iskustva i mladosti
   Hrvatska ima igrače koji znaju kako se pobjeđuje u nokaut fazama.
3. Modrićev posljednji turnir
   Emotivni naboj često nosi reprezentacije – primjerine Španjolska 2012. i Iniesta.
4. Širina kadra
   Hrvatska više nije ovisna o jednom ili dva igrača. Ima 25–30 igrača spremnih za ozbiljne minute.
5. Turnir u tri države
   Putovanja će biti naporna, ali mentalno jake ekipe kao Hrvatska to mogu podnijeti bolje od drugih.

1. Pad efikasnosti u napadu
   Hrvatska često dominira posjedom, ali zabija premalo golova. To je problem koji treba riješiti.
2. Dulji format turnira
   Što je turnir duži, veća je šansa da se dogodi „loš dan“.
3. Rekonstrukcija veznog reda
   Ne zna se koliko će Modrić moći igrati i tko će preuzeti njegovu ulogu.
4. Ovisnost o stabilnosti obrane
   Ako netko od ključnih igrača izostane, Hrvatska nema jednako kvalitetne zamjene u defenzivi.

Ako postoji reprezentacija koja je dokazala da granice ne vrijede za nju, onda je to Hrvatska. Nitko nije očekivao srebro 2018., a još manje broncu 2022. Nitko nije predviđao finale Lige nacija, kao ni napredak mladih igrača koji su eksplodirali u pravom trenutku.

Na SP-u 2026. Hrvatska neće biti favorit kladionica – ali to joj nikad nije ni trebalo. Bit će to posljednji ples Luke Modrića, završno poglavlje jedne od najljepših sportskih priča modernog doba. A takve priče često završavaju neočekivano.

Može li Hrvatska otići do kraja?
Da – ako se iskustvo veterana i energija mladih igrača ponovno spoje u onu posebnu kemiju koja je već dvaput mijenjala povijest.
Hoće li otići do kraja?
To nitko ne može predvidjeti.

Ali jedno je sigurno – Hrvatska će biti reprezentacija koju će svi poštovati, koju nitko neće htjeti za suparnika i koja će, kao i uvijek, igrati iznad svojih mogućnosti. A ponekad, u nogometu, baš to bude dovoljno za najveći rezultat.