Marko Livaja – biografija, klubovi, reprezentacija

Rođen u Splitu 1993. godine, Livaja je od najranijih dana nosio etiketu „čuda od djeteta“. Krenuo je u Omladincu iz Vranjica, zatim kratko bio u zagrebačkom Dinamu, ali ubrzo je stigao u Hajduk i njegov napredak u omladinskom pogonu kluba s Poljuda bio je toliko očit da su ga europski skauti uočili vrlo rano. Već sa 16 godina napušta Hrvatsku i seli u talijanski Inter – odlazak koji je u to vrijeme izazvao mnogo pozornosti, ali i polemike.

– Odlučio sam, odlazim u Inter. Do 1. srpnja još imam stipendijski ugovor s Hajdukom, a poslije toga odlazim u Milano. Želio sam igrati u Hajduku, a zbog toga sam se i vratio iz Dinama za kojeg sam odigrao samo nekoliko utakmica na jednom turniru u Italiji. Očekivao sam da ću dobiti šansu kada me je bivši trener Edoardo Reja priključio prvoj momčadi i vodio na pripreme u Španjolsku. Očito je trener Stanko Poklepović imao neke druge vizije te sam se vratio u kadetsku momčad – rekao je u to vrijeme Livaja za Jutarnji list.

U Milanu je brusio talent u jednoj od najjačih omladinskih škola u Europi te se probio i do prve momčadi. Ipak, kao što je slučaj s mnogim mladim igračima u velikim klubovima, dobio je vrlo malo prilika. Slijedile su posudbe i selidbe – Cesena, Atalanta, Rubin Kazan, Las Palmas – klubovi koji su mu nudili minute, ali i izloženost različitim stilovima nogometa. Iako nikada nije ostavljao dojam da je „izgubljen“, bilo je jasno da mu treba stabilno okruženje u kojem će moći rasti kao igrač i kao lider.

Njegov dolazak u Hajduk 2021. godine bio je jedan od najvećih senzacija hrvatskog nogometa. Nakon nepune četiri godine u atenskom AEK-u, nitko nije očekivao da će se igrač njegove kvalitete, u najboljim godinama, odlučiti vratiti u HNL. Ali povratak je bio pun pogodak — za Livaju osobno, za klub i za navijače.

U dresu Hajduka doživio je renesansu karijere: postao je prvi strijelac lige, vođa momčadi i lice projekta rekonstrukcije Hajduka. Iako na kontu u bijelom dresu u trenutku pisanja ovog teksta ima stotinjak golova, utjecaj bio je daleko veći od statistike: Livaja je bio emocionalni motor, igrač koji je donosio preokrete, koji je preuzimao odgovornost u ključnim trenucima i koji je u istom trenutku razveseljavao i frustrirao svojom nepredvidljivošću.

Više je puta proglašen najboljim igračem HNL-a, a njegova veza s navijačima postala je gotovo kultna. Ni jedan igrač u modernoj eri Hajduka nije na isti način simbolizirao identitet kluba.

– Igrao sam vani, sve sam prošao, nije da mi gori pod nogama da negdje moram ići. Ali kamo da idem? Sigurno me neće zvati Juventus, nego klub koji je šesti-sedmi. I što ću ja tamo? Bolje mi je ovdje i boriti se za naslov prvaka. Engleska? Na početku karijere sam želio otići igrati u Englesku, ali prošla me ta želja. Igrat ću nogomet sigurno dok ne osvojim titulu s Hajdukom – poručio je u razgovoru za SN.

Livaja je hrvatski dres nosio u juniorskim selekcijama, ali mu je put do A reprezentacije bio dug. U njoj je doživio kasni uzlet – Dalić ga je vraćao u momčad u trenucima kada je Hrvatskoj trebao igrač koji može igrati „između linija“, držati loptu, spajati vezu i napad i zabiti u velikim utakmicama.

Najvažniji trenutak? Gol protiv Kanade na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru, u jednoj od ključnih utakmica skupine. To je bio gol koji je, zapravo, zacementirao njegov status reprezentativca.

No Livajin reprezentativni put bio je praćen i kontroverzama, posebno onima izvan terena. Na kraju je odlučio napustiti reprezentaciju nakon sukoba s navijačima u Rijeci 2023. godine — odluka koja je kod navijača izazvala podijeljene reakcije, ali je s igračke perspektive otvorila put novim profilima napadača.

Livaja je jedinstven tip napadača: nije klasični golgeter, nije ni čisti „desetka“, već spoj obojega. Njegova igra temelji se na:

• moćnom zadržavanju lopte
• izvrsnom osjećaju za prostor
• kreativnosti u završnom dodavanju
• sposobnosti da sam „izmisli“ šansu
• hladnokrvnosti u ključnim trenucima
• fizičkoj snazi koja mu omogućava duel igru na visokoj razini

Istodobno, njegovo emocionalno reagiranje i impulzivnost često su predmet rasprava – pa i nakon što je odbio ući u igru u teškom porazu Splićana na gostovanju kod Rijeke (5:0) – ali upravo taj „temperament“ dio je njegovog profila, što je ponekad prednost, a ponekad teret.

Marko Livaja nije samo nogometaš; on je fenomen. U eri kada se hrvatski igrači uglavnom uspinju prema najvećim europskim ligama, Livaja je napravio obrat: najveći profesionalni uspjeh ostvario je u dresu svog matičnog kluba. Njegov povratak Hajduku promijenio je ne samo momčad, nego i dinamiku cijele HNL scene.

Možda nikada neće imati karijeru u rangu najvećih hrvatskih napadača, ali njegov utjecaj u okviru domaćeg nogometa i njegova emotivna povezanost s navijačima ostavit će trag koji se ne mjeri isključivo trofejima.