Izumrli sportovi: Zaboravljena natjecanja koja su oblikovala povijest igre i društva

Sport je živi društveni organizam. Prilagođava se:

• promjeni civilizacija,
• tehnološkom napretku,
• političkim sustavima,
• ukusima publike,
• zahtjevima sigurnosti,
• komercijalnim interesima.

Kada se jedan od tih temelja promijeni, sport može procvjetati – ili nestati. Mnogi izumrli sportovi bili su popularni stoljećima, ali su nestali u samo jednoj generaciji. Drugi su preživjeli u tragovima, kroz folklor ili mitologiju, ali se više ne igraju.

Izumrli sportovi time postaju prozor u prošlost: pokazuju kako su ljudi razmišljali, zabavljali se, rješavali sukobe ili gradili zajedništvo. U mnogim slučajevima oni su prethodnici modernih sportova.

Pankration je bio jedno od središnjih natjecanja antičkih Olimpijskih igara – kombinacija boksa i hrvanja, ali s gotovo nikakvim pravilima. Udarci, gušenje, lomovi kostiju, pa čak i borbe do smrti nisu bili rijetkost.

Zašto je pankration nestao?

1. Rimsko shvaćanje sporta razlikovalo se od grčkog – Rimljani su preferirali gladijatorske borbe i organizirane spektakle.
2. Kristijanizacija je snažno odbacila brutalne sportove.
3. Pankration je postao nekompatibilan s novim društvenim vrijednostima.

Danas je preživio samo u obliku modernih borilačkih sportova koji nose tek tragove pradavnog izvornika.

Gladijatorske borbe nisu bile sport u modernom smislu, ali su imale svoja pravila, natjecanja, rangove, školu treninga i profesionalne borce. Publika je imala idole, a postojali su i „transferi“ gladijatora među vlasnicima – gotovo sportski sustav.

Zašto je ovaj “sport” izumro?

• osuda krvoprolića,
• ekonomska neodrživost (održavanje gladijatora bilo je preskupo),
• slabljenje Rimskog Carstva i promjena strukture moći.

Nestankom areni nestao je i jedan od najprepoznatljivijih „sportova“ povijesti.

Harpastum je bio igra s malom loptom, u kojoj su se dvije ekipe pokušavale probiti kroz protivničke obrambene linije. Prema opisu povjesničara Ateneja, radilo se o brzoj i agresivnoj igri s pravilima koja podsjećaju na ragbi i američki nogomet.

Iako je bio iznimno popularan među legionarima, sport je nestao:

• s propasti Rima,
• s gubitkom organizirane vojske koja ga je prenosila,
• zbog uspona drugih igara s loptom u srednjem vijeku.

Harpastum se danas smatra izgubljenim korakom evolucije prema nogometu.

Soule je bio sport s gotovo nikakvim pravilima. Dva sela ili grada pokušavala su prenijeti tešku loptu od jedne točke do druge – borba je često uključivala stotine sudionika, ulične tučnjave, razbijanje imovine i ozbiljne ozljede.

Nestao je:

• zbog zabrana kraljeva (preopasan i remetio je javni red),
• promjene urbanog prostora,
• razvoja organiziranih sportova poput modernog nogometa.

Soule je dokaz koliko su sportovi nekoć bili oblik „društvene borbe“ više nego igra.

Iako se često prikazuju romantično, turniri su bili ekstremno opasni. Borbe su završavale smrću, a plemići su se često borili u oklopima teškim i više od 30 kilograma.

Zašto su nestali?

• porast vatrenog oružja: vještine mačevanja više nisu bile vojne potrebe,
• birokratska država suzbijala je privatne sukobe plemića,
• društvo je prešlo s ratničke na administrativnu elitu.

Moderni sportovi zadržali su tek estetiku turnira – ne i njihovu surovost.

Igrali su ga Maya i Azteci. Cilj je bio provući tešku gumenu loptu kroz visoko postavljen kameni obruč, a igrači su loptu smjeli udarati samo kukovima, koljenima, ramenima ili podlakticama.

Zašto je sport nestao?

• španjolska kolonizacija sputala je sve ritualne oblike natjecanja,
• igra je bila povezana s religijskim žrtvovanjem,
• općenita zabrana autohtonih običaja.

Danas postoje folklorne rekonstrukcije, ali izvorna forma je izgubljena.

Cuju, zabilježen još u 3. stoljeću pr. Kr., bio je sofisticirani sport s pravilima, terenima i profesionalnim igračima. Iako je tokom dinastije Song dosegao vrhunac, u kasnijim stoljećima izgubio je status.

Razlozi izumiranja:

• promjene u društvenoj hijerarhiji,
• pad interesa dvorskih elita,
• zamjena igrom modernog nogometa u 19. i 20. stoljeću.

Cuju je izumro, ali njegova simbolika i dalje živi u kineskoj kulturi.

Jeau de paume bio je iznimno popularan u Francuskoj, posebno među aristokracijom. Igra se razvila u unutarnjim dvoranama, s kompleksnim pravilima i zidovima kao elementima igre. Iz nje se razvio “real tennis”, a kasnije i moderni tenis.

Zašto je izumrla izvorna verzija?

• tenis je postao jednostavniji, pristupačniji i ekonomičniji,
• dvorske dvorane za jeau de paume bile su preskupe za održavanje,
• društveni pomak prema sportovima “za mase”.

Danas postoji samo nekoliko dvorana iz 18. stoljeća koje podsjećaju na nekoć prestižno natjecanje.

U Velikoj Britaniji postojala je cijela skupina igara koje su prethodile modernom hokeju. Najpoznatija među njima bila je igra dodavanja i udaranja drvenih loptica po travnjaku – ali bez modernih pravila ili jasnih granica.

Nestala je jer su:

• škole i sportski savezi standardizirali hokej,
• profesionalne lige preuzele razvoj sporta,
• regionalne varijante polako pale u zaborav.

U 19. stoljeću jedan od najpopularnijih sportova u SAD-u i Europi bio je – profesionalno hodanje! Natjecatelji su hodali satima i danima, uz ogromne novčane nagrade i tisuće gledatelja koji su ih pratili uživo i u novinama.

Pedestrianism je izumro:

• zbog pojave atletike i olimpijskih disciplina,
• zbog čestih skandala (namještanja i doping),
• jer je publika tražila brže, dinamičnije sportove.

U 20-im godinama prošlog stoljeća u SAD-u se igrao auto-polo – polo na automobilima umjesto konjima. Igra je bila spektakularna, ali nevjerojatno opasna: sudari, prevrtanja, eksplozije motora.

Sport je brzo nestao:

• osiguranje ga nije htjelo pokrivati,
• troškovi su bili golemi,
• sigurnosni standardi nimalo prikladni.

Dio spektakla preživio je danas u “demolition derby” natjecanjima.

Ova je utrka bila popularna na lokalnim sajmovima, no zbog čestog maltretiranja životinja i neregularnosti, sport je zabranjen u mnogim područjima.

U SSSR-u je postojalo veliko sportsko natjecanje „Gotov k trudu i oborone“ (Spreman za rad i obranu). Bila je to kombinacija gimnastike, atletike, preživljavanja i vojne pripreme.

Nakon raspada SSSR-a, sustav se raspao:

• izgubio se ideološki temelj,
• nove države nisu imale interes za obnavljanje sustava,
• profesionalni sport preuzeo je popularnost masovnih natjecanja.

Sport može izumrijeti iz više razloga:

1. Nasilje i nesigurnost – društva postaju osjetljivija na ljudski život.
2. Zabrane vlasti – mnogi su sportovi proglašeni opasnima ili nemoralnima.
3. Tehnološke promjene – novi sportovi istiskuju stare.
4. Globalizacija – sportska industrija standardizira pravila i disciplinira tržište.
5. Promjena društvenih običaja – sport koji je nekoć bio zabava danas se može činiti nerazumljivim.
6. Ekonomija – ako nema publike, sport nestaje.

Zanimljivo je da rijetko kad jedan sport nestane „odjednom“. Obično postoji tranzicijska faza, u kojoj igra postaje manje popularna, rjeđe se igra i naposljetku se prestaje prenositi na nove generacije.

Neki izumrli sportovi doživjeli su renesansu u obliku rekonstrukcija:

• povijesne reenactment skupine igraju harpastum,
• meksičke zajednice pokušavaju obnoviti ulama varijante,
• u nekoliko francuskih sela ponovno se igra soule jednom godišnje,
• „real tennis“ je sačuvao duh jeu de paume.

Oživljavanje izumrlih sportova često je izazov jer:

• nedostaju potpuna pravila,
• sigurnosni standardi ne dopuštaju prave rekonstrukcije,
• modernoj publici ne mora biti atraktivno.

Ipak, kulturno nasljeđe sporta postaje sve cjenjenije i vjerojatno će rasti broj rekonstrukcija.

Izumrli sportovi nisu tek kurioziteti prošlosti – oni su svjedoci onoga što smo nekoć bili. Kroz njih vidimo:

• kako su se civilizacije zabavljale,
• koje su vrijednosti njegovali,
• što su smatrali hrabrošću,
• što su žrtvovali za prestiž,
• kako su društva evoluirala.

Nestanak nekih sportova bio je civilizacijski iskorak – udaljavanje od nasilja i kaosa. Nestanak drugih bio je gubitak kulturne raznolikosti. Ali svi oni zajedno pokazuju jednu istinu: sport je živ, mijenja se, prilagođava se i odražava svako doba. A iza njegovih promjena ostaju tragovi – ponekad tek u povijesnim knjigama, ponekad u modernim sportovima koji su iz njih proizašli.

Izumrli sportovi tako nisu tek izgubljena natjecanja. Oni su povijesne priče, ogledala društava i podsjetnik da svaka igra nosi svoj životni ciklus – nastanak, vrhunac i kraj.