Dinamo u zadnje tri europske utakmice dobio deset komada

Prvi udarac stigao je protiv Celte Vigo, i to na Maksimiru, gdje je španjolska momčad pobijedila dinamovce s uvjerljivih 3:0. Bila je to utakmica u kojoj su Modri djelovali usporeno, neorganizirano i taktički inferiorno, a Celta je bez većeg napora kontrolirala ritam i diktirala tempo. Dinamov vezni red gubio je lopte u opasnim zonama, obrana se raspadala pod pritiskom, a napad je izgledao sterilno i odsječeno. Bila je to prva ozbiljna najava problema koji će tek eskalirati.

Umjesto reakcije, stigla je još teža lekcija – gostovanje kod Lillea u Francuskoj, gdje je zagrebački sastav poražen čak 4:0. Francuska momčad pokazala je brzu, energičnu i tehnički nadmoćnu igru, dok se Dinamo raspao već u ranoj fazi utakmice. Svaki brzi prodor Lillea otkrivao je nove pukotine u Dinamovoj obrani, vezna linija nije postojala u presingu, a prijelaz iz obrane u napad bio je gotovo nepostojeći. Lille nije morao igrati ni na maksimumu da bi došao do uvjerljive pobjede; Dinamo mu je svojim pogreškama otvorio put prema rezultatu koji je postao bolan simbol pada forme.

A onda je stigao najteži udarac – Betisova dominacija u Maksimiru, gdje je španjolska momčad pobijedila 3:1 u utakmici koja je izgledala kao da se igra na dva različita nivoa. Betis je na trenutke djelovao kao da igra trening-izvedbu, dok Dinamo nije pokazao ni organizaciju ni energiju koja bi sugerirala da se bori za europski ponos. Svaki Betisov napad djelovao je opasan, a Modri su izgledali mentalno ranjivo i taktički nejasno. Dinamov stadion svjedočio je još jednoj kapitulaciji koju se više ne može objasniti samo razlikom u kvaliteti.

Zbrojeno, hrvatski klub je u tri utakmice primio deset golova, a postigao samo jedan. To nije statistika koju se može pravdati lošim danom, nesrećom ili tehnički superiornim protivnikom. To je statistika koja govori o sustavnom problemu, problemu obrane koja ne djeluje kao cjelina, vezne linije koja ne može kontrolirati utakmicu i napada koji ne postoji u ozbiljnom kontinuitetu. Nakon svakog primljenog pogotka momčad djeluje sve praznije i sve manje sposobno za povratak, što ukazuje na ozbiljan mentalni pad.

Dinamo je kroz povijest doživljavao teške poraze, ali ovakva serija s tri uzastopne europske utakmice s deset primljenih zgoditaka pokazuje da je problem dublji od trenutne forme. Ovo nije izolirani incident, nego obrazac koji se opasno ponavlja. Svaki novi protivnik izgleda kao da ima jednostavniji put prema pobjedi, dok Dinamo sve više gubi ono što ga je godinama razlikovalo: organizaciju, kompaktnost i mentalnu snagu.

Ova serija poraza mora poslužiti kao alarm. Bivši hrvatski prvak više ne može živjeti na staroj reputaciji europskog borca, jer reputacija bez igre nema nikakvu težinu. Ako se ne dogodi ozbiljan zaokret, europski nastupi mogli bi postati samo bolna rutina, a ne prilika za razvoj i dokazivanje. Deset primljenih golova u tri utakmice jasan su znak da se Dinamo našao na raskrižju i da su vrijeme reakcije i odgovornosti već odavno stigli.

• vs. Fenerbahče 3:1 (pobjeda)
• vs. Maccabi Tel Aviv 1:3 (pobjeda)
• vs. Malmö 1:1 (remi)
• vs. Celta Vigo 0:3 (poraz)
• vs. Lille 4:0 (poraz)
• vs. Real Betis 0:3 (poraz)