Bravo, Rijeka! Dok se drugi muče, na Rujevici palo Celje (3:0)

Rijeka je još jednom pokazala da hrvatski klupski nogomet, uza sve svoje slabosti i kaotične ispade, i dalje ima predstavnika koji zna kako izgledati ozbiljno na međunarodnoj sceni. Dok se drugi posklizuju, dok Dinamo tone u neočekivane europske potope, a Hajduk već mjesecima ni ne participira u razgovorima o Europi, Rijeka je na Rujevici demonstrirala stabilnost, čvrstinu i taktičku jasnost. Pobjeda protiv Celja 3:0 u Konferencijskoj ligi nije bila čudo, nego logičan ishod kvalitete koju su domaćini pokazali pred svojim navijačima.

Riječani su sva tri pogotka zabili u drugom dijelu. Adu Adjei pogodio je u 56., prednost udvostručuje Petrovič u 71., a sedam minuta kasnije zabija i Fruk. Presing je bio sinkroniziran, ritam visok, a tranzicija brza i precizna. Rijeka je kontrolirala prostor, lomila posjed Celja i otvarala opasne situacije bez panike i bez improvizacije. Golovi nisu došli slučajno – bili su rezultat organiziranog pritiska i kvalitetnih mehanizama u igri, onih koje hrvatski klubovi često teško pronalaze u europskim utakmicama.

Celje predvođeno Frankom Kovačevićem, koje je u regionalnom kontekstu znalo stvoriti probleme, na Rujevici nije imalo pravo rješenje. Rijeka je, za razliku od brojnih hrvatskih klubova koji u Europi izgledaju uplašeno i reaktivno, zaigrala hrabro i proaktivno. Pokazala je da se u europskim dvobojima ne smije čekati protivnik, nego ga se mora napasti. Upravo je ta razina ambicije ono što je nedostajalo hrvatskom nogometu ove sezone – dok se drugi muče, aktualni prvak Rijeka djeluje kao momčad koja zna što želi postići.

– Čestitam igračima, jako sam sretan zbog njih i zbog navijača koji su uživali s momčadi u ovoj za nas važnoj utakmici. Doista me veseli vidjeti kako momčad napreduje iz tjedna u tjedan. Danas je bilo vrlo teško igrati protiv momčadi koja je uvijek opasna i protiv koje je teško stvarati prilike. A nama je pobjeda bila nužna. Ušli smo u utakmicu s tom potrebom, tim pritiskom. I drago mi je vidjeti svoje igrače kako nose taj pritisak, jer je bitno da se ne uplaše ovakvih trenutaka. Odigrali su jako dobru utakmicu. Mislim da smo je odlično kontrolirali. Bilo je faza u kojima moraš i patiti, jer oni inače znaju stvoriti velik broj prilika. Danas su ih imali jako malo, tako da… Dobro smo ih čuvali i stvorili znatno više od njih. Pobijedili smo 3:0 i mogli smo zabiti još nekoliko pogodaka. Zadovoljan sam igračima, izvedbom i time što momčad nastavlja rast – rekao je trener Victor Sanchez.

Gostujući strateg Albert Riera izjavio je da je Celje puno bolja momčad…

– Ja sam ovdje da iznesem svoje mišljenje o utakmici. Statistika postoji, znanje imate, možete sve ponovno provjeriti i vidjeti sami. Mislim da brojke govore dovoljno. Naravno, Celje je imao dvije velike šanse. Imaju dobre mehanizme, ali napravili su vrlo malo. Celje je inače vrlo jako u prekidima, rijetko primaju i puno zabijaju iz tih situacija. I da, kroz cijeli susret bili smo znatno bolji. Rezultat to jasno pokazuje, statistika također – dodao je Sanchez.

S obzirom na sve što se trenutačno događa u hrvatskom klupskom nogometu, ova pobjeda ima i širi simbolički značaj. Dinamo prolazi kroz najteže europske rezultate u posljednjem desetljeću, Hajduk se tradicionalno oprostio još ljeti, a Osijek, posljednji član “velike četvorke”, bori se za ostanak u ligi. Rijeka je stoga postala onaj rijedak glas razuma i kvalitete – klub koji, unatoč ograničenjima i ranijim problemima, pokazuje da se s dobrim radom, jasnom idejom i energijom itekako može ostvariti europska vrijednost.

Rujevica je tako ponovno postala mjesto na kojem se pokazuje drugačije lice hrvatskog nogometa. Dinamo i Hajduk prelako gube europski ritam, ali Rijeka ga pronalazi. Ova pobjeda nije samo rezultat – to je demonstracija da hrvatski klubovi mogu izgledati taktički zrelo, tehnički uvjerljivo i mentalno stabilno.

Bravo, Rijeka. Dok se drugi muče, ti pobjeđuješ – i to uvjerljivo.