Zašto je Niko Kranjčar iz Dinama otišao u Hajduk?

Niko Kranjčar, sin Dinamove legende Zlatka „Cice“ Kranjčara i jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa, bio je kapetan Dinama, no početkom 2005. godine došao je u konflikt s upravom kluba. Nakon lošije sezone, Zdravko Mamić pokušao je nametnuti smanjenje plaća igračima, što Kranjčar nije htio prihvatiti. To je dovelo do toga da je bio stavljen na transfer-listu, marginaliziran u momčadi, te je na kraju rezultiralo njegovim odlaskom iz kluba.

Ispričao je kako se prije realizacije transfera sastao s Bad Blue Boysima u zagrebačkom kafiću Vagabondo.

– Razgovaram s njima, Hajduk mi je u podsvijesti, ali u tom trenu nisam mislio da ću otići. Oni su mene pitali da li oni mogu biti tampon zona između mene i Dinama, a ja im velim da ne mogu, da sam gotov s Dinamom i da nemamo o čemu više razgovarati. Rekao sam im da mi je žalosno u kaj se klub pretvorio i rekao sam kaj mislim o situaciji u klubu. Imao sam milijun poziva i sa starijim Boysima koji prvo krenu u jednom tonu, a onda im ja objasnim pa plačemo svi… Nisam nakon toga po nikome pljuvao – po Dinamu nikada neću, moj identitet i moju ljubav prema Dinamu nisam nikada zanijekao i uvijek ga s ponosom nosim. Ali sam i zahvalan Hajduku i navijačima Hajduka koji su me prihvatili kada mi je bilo teško – rekao je Kranjčar, a prenio Germanijak.

Niko je na kraju, dakle, prelomio i Hajduk ga u siječnju 2005. u svoje redove dovodi uz transfernu naknadu od oko 1,88 milijuna eura. Taj je potez izazvao pravu buru: dok su ga na Poljudu dočekale tisuće oduševljenih navijača, u Zagrebu su navijači Dinama palili svijeće ispred njegove kuće i protestirali protiv odlaska svog kapetana rivalima s juga.

– Zahvaljujem se na prekrasnom dočeku, iznenađen sam ovim svime i emocije su u meni počele raditi. Hvala vam što ste me prihvatili u ovakvim trenucima i nadam se da ću se svojim igrama odužiti i navijačima i gradu i cijeloj regiji. Ovo što sam doživio je predivno, nisam ovo očekivao. Ovo mi je jedan veliki poticaj u daljnjoj karijeri i još jača želja da se ovim ljudima odužim igrama na terenu. Imam veliku odgovornost prema navijačima i svim ljudima u Splitu i Dalmaciji, koji su mi ovih dana davali podršku. Odužiti im se mogu na samo jedan način, svega se odreći i pružati dobre igre – rekao je po dolasku u Split Kranjčar.

Dolazak Kranjčara u Dalmaciju imao je ogroman emotivni naboj. Unatoč tome što je nekoć bio simbol Dinama, navijači Hajduka prihvatili su ga s velikom radošću jer je tada Hajduk osvojio prvenstvo Hrvatske u sezoni 2004./05., a Kranjčar je kao nova stijena u momčadi pridonio tom uspjehu.

Tijekom svog boravka u Hajduku, Kranjčar je vrlo brzo postao ključni igrač i jedan od omiljenih nogometaša na Poljudu. Unatoč ponudi iz inozemstva, odlučio je ostati u Splitu još jednu sezonu, a 2005./06. bio je i najbolji strijelac kluba.

Iako je Kranjčarov boravak u Hajduku bio relativno kratak – oko godinu i pol – njegova transferna epizoda ostala je zapamćena kao jedan od najzvučnijih i najkontroverznijih poteza u povijesti Prve hrvatske nogometne lige (HNL).

Premda je igračku karijeru kasnije nastavio u inozemstvu, potpisavši za Portsmouth, upravo je taj prelazak iz Dinama u Hajduk najviše odjeknuo u domaćem nogometnom svijetu i simbolizirao jednu od najvećih rivalstava u hrvatskom sportu.