Kako je Eduardo došao u Hrvatsku – i kakvu je cijenu platio

Mladi Eduardo brzo se prilagodio novoj sredini i pokazao izniman napadački instinkt. Njegov talent bio je očit, a Dinamo je u njemu prepoznao projekt za budućnost. Međutim, paralelno s njegovim sportskim razvojem, odvijala se i druga, znatno mračnija strana priče. Sa Zdravkom Mamićem, tadašnjim šefom Dinama, Eduardo je 2001. potpisao ugovor koji će godinama kasnije postati simbol odnosa moći u hrvatskom nogometu.

Tim ugovorom definirano je da će Eduardo do kraja profesionalne karijere dijeliti sve svoje prihode – transfere, marketinške ugovore, plaće i premije – u omjeru 50 posto njemu, 25 posto Zdravku Mamiću i 25 posto Suzanu. Uz to, Mamiću je priznato pravo na povrat uloženih 50.000 američkih dolara. Eduardo je kasnije svjedočio da u tom trenutku nije dobro razumio hrvatski jezik, niti pravne posljedice onoga što potpisuje, što dodatno baca sjenu na okolnosti sklapanja ugovora.

Razmjeri tog ugovora postali su jasni tek godinama kasnije, kada je Eduardo prelazio u Arsenal. Predstavnici londonskog kluba, jednog od najvećih u Europi, ostali su zatečeni ugovornim odredbama koje su vidjeli. Prema Eduardovim riječima, u ugovoru je stajalo čak i da u slučaju njegove smrti sva imovina i prava pripadaju Zdravku Mamiću, da Mamićeva agencija ima pravo na 25 posto njegove zarade dok god igra profesionalni nogomet te da Mamić u svakom trenutku može pristupati njegovom tekućem računu. Takve odredbe bile su nezamislive u uređenim europskim nogometnim sustavima.

Pravni epilog ove priče dodatno je produbio kontroverze. Općinski građanski sud u Zagrebu u siječnju 2014. godine poništio je ugovor, ocijenivši ga lihvarskim. No, krajem 2015. zagrebački Županijski sud donio je suprotnu odluku te je Eduardu naloženo da Zdravku Mamiću isplati osam milijuna kuna. Ta odluka izazvala je brojne polemike u javnosti, uz česte optužbe da je sud pogodovao Mamiću.

Na kraju, iscrpljen dugotrajnim sporom, Eduardo je pristao na nagodbu i Mamiću isplatio šest milijuna kuna. Time je formalno zatvorena jedna od najkontroverznijih pravnih priča u povijesti hrvatskog sporta, ali gorak okus ostao je trajno prisutan.

Eduardova sudbina pokazuje koliko je tanak rub između sna o velikoj karijeri i stvarnosti u kojoj mladi igrač, bez znanja jezika i pravne zaštite, može postati žrtva sustava. Iako je Eduardo da Silva uspio ostvariti impresivnu karijeru, igrati za Arsenal i hrvatsku reprezentaciju te nastupiti na najvećim svjetskim natjecanjima, cijena tog uspjeha bila je visoka. Njegova priča ostaje trajno upozorenje o potrebi zaštite mladih igrača i jasnih, poštenih odnosa u profesionalnom nogometu.