Manjak ambicija? Rijeka se oprostila od Jankovića i Bogojevića

Niko Janković, veznjak i igrač s brojem 10 na leđima, bio je jedan od ključnih igrača Rijeke u pohodu na prošlosezonsku titulu. Tijekom četiri godine provedene u klubu odigrao je prema Transfermarktu 129 službenih utakmica, postigavši 25 golova i dodavši 17 asistencija.

Njegov odlazak na 12-mjesečnu posudbu u Slovan iz Bratislave uključuje i opciju otkupa od četiri milijuna eura, što jasno pokazuje da klubovi u inozemstvu prepoznaju njegovu kvalitetu i potencijal. Janković je igrao važnu ulogu u središnjoj liniji Rijeke, kombinirajući kreativnost i tehničku potkovanost, a njegova sposobnost da organizira igru i stvara prilike za suigrače bila je od velike važnosti u borbi za naslov.

Bruno Bogojević, s druge strane, imao je drugačiju ulogu u momčadi. Na Kvarner je stigao krajem 2022. godine, nakon što se oprostio od matičnog Slaven Belupa. Tijekom svog boravka u Rijeci, krilni napadač odigrao je 74 utakmice, postigavši četiri gola i upisavši jednu asistenciju.

– Na početku želim se zahvaliti svim ljudima u klubu, od čistačica do Uprave kluba, svima s kojima sam surađivao, trenerima, suigračima… Iza mene su predivne godine u Rijeci, dupla kruna prošle sezone bila je točka na “i”, ostvarili smo velike uspjehe i to je nešto što ću zauvijek pamtiti. U Rijeci samo se uvijek odlično osjećao i uživao, ali sada je vrijeme za nove izazove. Još jednom, hvala svima u Rijeci – izjavio je Bogojević.

Iako u posljednje vrijeme nije bio redovni starter, dokazao se kao vrijedan džoker s klupe, donoseći energiju i rješenja u trenucima kad je timu to bilo potrebno. Njegov pogodak u remiju s Hajdukom na Poljudu (2:2) ove sezone samo je jedan od primjera njegove korisnosti i sposobnosti da doprinese u ključnim trenucima. Bogojević će karijeru nastaviti u redovima Gorice, gdje će imati priliku za više minutaže i stabilniju ulogu.

Odlazak Jankovića i Bogojevića dolazi nakon što je Rijeka na ljeto ranije ostala bez Selahija, Djouahre i Gode, koji je potpisao za Dinamo. Ovi odlasci postavljaju pitanje ima li Rijeka manjak ambicija jer klub, unatoč statusu prošlosezonskog prvaka, gubi nekoliko važnih igrača zaredom. S jedne strane, takvi transferi omogućuju financijsku stabilnost i eventualno ulaganje u nove talente, dok s druge strane može djelovati kao smanjenje ambicija i borbe za vrh, posebice ako klub ne osigura kvalitetne zamjene ili pojačanja koja mogu odmah donijeti rezultate.

Situacija ilustrira složenost upravljanja modernim nogometnim klubom. Rijeka mora balansirati između financijske racionalnosti, planiranja dugoročne strategije i održavanja konkurentnosti momčadi. Odlazak iskusnih i dokazanih igrača, uključujući Jankovića i Bogojevića, otvara prostor za mlađe igrače i eventualna pojačanja, ali istovremeno izaziva nesigurnost među navijačima i medijima. Klub će se u narednim mjesecima morati pokazati sposobnim da nadomjesti te odlaske.

U konačnici, odlazak Menala, Jankovića, Bogojevića te ranije Selahija, Djouahre i Gode označava kraj jedne faze u povijesti Rijeke, ali i početak nove. Klub sada ima priliku redefinirati svoju strategiju, izgraditi momčad koja kombinira iskustvo i mlade talente te dokazati da ambicija nije nestala unatoč velikim kadrovskim promjenama. Za navijače je ovo vrijeme nesigurnosti, ali i nade da će Rijeka nastaviti biti konkurentan klub u domaćem prvenstvu i, potencijalno, u europskim natjecanjima.