Dinamo mora bolje

Dinamo je i dalje vodeća momčad SuperSport HNL-a, ali dojam je da aktualni lider ne izgleda onoliko moćno koliko bi to, s obzirom na kadar kojim raspolaže, trebao biti. Pogled na ljestvicu kaže da su “Modri” na vrhu, no pogled na teren i usporedba s konkurencijom otvaraju pitanje – zašto ta prednost nije znatno veća?

Dok Rijeka i Hajduk u prijelaznim rokovima ostaju bez ključnih igrača, Dinamo si može priuštiti luksuz širine i kvalitete kakvu nitko drugi u ligi nema. Hajduk je nedavno prodao Branimira Mlačića, jednog od svojih najperspektivnijih igrača, Rijeka je ostala bez Nike Jankovića, a ipak razlika na vrhu nije ni približno onakva kakvu bi se očekivalo. Dinamo je tek pet bodova ispred Hajduka, momčadi koja se još traži i koja je ušla u proces svojevrsne rekonstrukcije, dok su Riječani dodatno oslabljeni odlascima nositelja igre.

Posebno zabrinjava činjenica da Dinamo u ovakvim okolnostima ne uspijeva iskoristiti direktne okršaje za bijeg. Remi 0:0 na Rujevici protiv Rijeke, koja je dočekala utakmicu bez jednog od svojih najvažnijih igrača, ostavio je dojam propuštene prilike. Umjesto da nametnu autoritet i pošalju jasnu poruku konkurenciji, Modri su djelovali oprezno i bez ideje kako slomiti suparnika.

A kadar za to definitivno imaju. Dion Drena Beljo, Ismael Bennacer, povratnik Dominik Livaković, Domínguez, McKenna i niz drugih igrača čine momčad koja bi, barem na papiru, trebala dominirati domaćim prvenstvom. Takva širina i individualna kvaliteta trebale bi donositi kontinuitet pobjeda, sigurnost u velikim utakmicama i osjetniji bodovni odmak već u ranoj fazi proljeća. No to se zasad ne događa.

Slična pitanja nameću se i u Europi. Dinamo je prošao skupinu Europske lige, ali ostaje dojam da je put bio lakši nego što su to same igre sugerirale. Nije nerealno zapitati se bi li Modri osigurali prolazak da format natjecanja nije takav da većina momčadi ide dalje. U nekoliko europskih utakmica Dinamo je izgledao mlako, bez prepoznatljive agresije i ambicije da napravi iskorak prema samoj završnici natjecanja.

Naravno, sezona je duga, a promjene trenera i sustava igre uvijek zahtijevaju određeno vrijeme prilagodbe. Mario Kovačević još traži optimalne kombinacije i balans unutar momčadi, no Dinamo si, s obzirom na resurse, ne bi smio dopustiti previše praznog hoda. Upravo sada, kada su konkurenti oslabljeni i traže se, trebao bi napraviti odlučujući iskorak.

Zaključno, Dinamo jest prvi, ali to ne bi smjelo biti dovoljno. Ova momčad, bez obzira na odlaske Ljubičića, Villara, Kulenovića i Mudražije, ima kapacitet da u HNL-u bude daleko ispred svih, a u Europskoj ligi da se ravnopravno nosi s najjačima i cilja dubok prolaz. Sve manje od toga ostavlja dojam neiskorištenog potencijala. Zato je poruka jasna – Dinamo može bolje. I, s obzirom na sve što ima, mora bolje.