CIES: Kolić, Šarlija, Krušelj i Pajač u najboljoj ekipi HNL-a

Mjesto na golu pripalo je Franku Koliću iz Istre 1961. Puljani možda nisu bili u samom vrhu tablice, ali Kolić je tijekom cijele sezone skupljao pohvale zbog sigurnih obrana i konstantne forme. Često je upravo on držao Istru “na životu” u zahtjevnim utakmicama protiv favorita.

Mnogi su očekivali da će među vratnicama završiti netko iz Dinama ili Rijeke, no CIES je očito veliku pažnju posvetio individualnim statistikama i učinku vratara u odnosu na broj udaraca koje su morali braniti.

Na bočnim pozicijama našli su se Filip Krušelj iz Slaven Belupa i iskusni Marko Pajač iz Lokomotive.

Krušelj je ove sezone bio jedno od najvećih otkrića koprivničke momčadi. Osim što je kvalitetno obavljao defenzivne zadatke, često je sudjelovao i u napadačkim akcijama Slavena. Njegova energija, centaršut i sposobnost ponavljanja tijekom svih 90 minuta očito nisu prošli nezapaženo.

Pajač je, s druge strane, jedan od najpodcjenjenijih igrača HNL-a. Iskusni bek Lokomotive ponovno je pokazao koliko može biti opasan prema naprijed, ali i važan u organizaciji igre. Iako Lokomotiva nije igrala sezonu za pamćenje, Pajač je individualno bio vrlo dobar.

Najviše rasprava izazvao je izbor stopera. CIES je u idealnu momčad uvrstio Sergija Domingueza iz Dinama i Zvonimira Šarliju iz Hajduka.

Dominguez je u svojoj prvoj sezoni u HNL-u pokazao kvalitetu zbog koje ga je Dinamo doveo. Miran na lopti, čvrst u duelima i taktički vrlo discipliniran, brzo je postao važan dio obrane Modrih.

Šarlija je, pak, bio jedan od rijetkih konstantno dobrih igrača Hajduka u sezoni bez trofeja. Dok su Splićani prolazili kroz oscilacije, iskusni stoper često je držao obranu stabilnom i pokazivao liderske kvalitete.

Ipak, mnogi navijači Dinama odmah su primijetili kako u momčadi nema Scotta McKenne. Škotski reprezentativac bio je standardan član Dinamove obrane i važan faktor u pohodu na naslov prvaka te osvajanje Hrvatskog kupa. Zbog toga dio javnosti smatra da je upravo on zaslužio mjesto među najboljih 11.

U veznom redu nalaze se Josip Mišić i Rokas Pukštas.

Mišić je već godinama jedan od ključnih igrača Dinama i možda najbolji primjer koliko je važan igrač koji ne mora uvijek biti u centru pažnje. Njegova kontrola ritma utakmice, pregled igre i iskustvo ponovno su bili presudni za Dinamovu dominaciju u HNL-u.

Pukštas je, s druge strane, nastavio razvoj u Hajduku i potvrdio zašto ga brojni strani skauti prate već nekoliko sezona. Amerikanac litavskih korijena zabijao je važne golove, donosio energiju i bio jedan od rijetkih hajdukovaca koji je tijekom cijele sezone držao visoku razinu igre.

Ispred njih svoje je mjesto pronašao Luka Stojković, mladi Dinamov veznjak koji je ove sezone eksplodirao. Njegova kreativnost, ulasci iz drugog plana i osjećaj za gol donijeli su mu status jednog od najvećih talenata lige.

Napadački dio momčadi izgleda možda i najlogičnije. Na krilima su Toni Fruk i Arber Hoxha, dok vrh napada predvodi Dion Drena Beljo.

Fruk je bio najbolji igrač Rijeke u sezoni u kojoj je klub ponovno igrao važnu ulogu pri vrhu tablice. Njegova tehnika, dribling i sposobnost rješavanja utakmica učinili su ga jednim od najatraktivnijih igrača HNL-a.

Hoxha je pod trenerom Marijem Kovačevićem odigrao najbolju sezonu karijere. Albanski reprezentativac bio je konstantna prijetnja po lijevoj strani, a njegovi prodori i asistencije često su lomili suparničke obrane.

Na kraju, mjesto centralnog napadača pripalo je Dionu Dreni Belji, što nije iznenađenje. Dinamov centarfor završava sezonu kao najbolji strijelac lige i bio jedan od glavnih razloga zašto su Modri ponovno osvojili naslov prvaka. Beljo je kombinirao snagu, realizaciju i odličnu igru leđima prema golu, a njegove predstave ponovno su otvorile pitanje treba li dobiti veću ulogu i u hrvatskoj reprezentaciji.

CIES-ove idealne momčadi često izazovu rasprave upravo zato što se temelje na detaljnoj statistici i analitičkim parametrima, a ne samo na subjektivnom dojmu navijača ili novinara. Zato se nerijetko dogodi da u najboljih 11 završe igrači koji možda nisu najpopularniji, ali su tijekom sezone bili iznimno učinkoviti u svojim ulogama.

I dok će se navijači prepirati oko toga je li McKenna morao biti unutra ili je netko drugi zaslužio mjesto ispred Kolića ili Pajača, jedno je sigurno – izbor potvrđuje koliko je HNL ove sezone imao zanimljivih individualaca i koliko se kvaliteta lige posljednjih godina podigla.