Gotovo punih 16 godina Hrvatska nije ugostila europsko prvenstvo za odbojkašice. Čekanju je došao kraj. Od sutra ćemo zdušno navijati za najbolje hrvatske odbojkašice u pohodu na drugi krug, a taj pohod odvijat će se u Zadru, nažalost, pred praznim tribinama Višnjika. Jasno kako bi pune tribine bile jaki „sedmi igrač” našim odbojkašicama, no i ovako su djevojke snažne i pune samopouzdanja. Daniele Santarelli okupio je ekipu koja je sjajna kombinacija iskustva, poput Fabris, Dumančić, Ikić i Mlinar te mladosti, poput Butigan, Deak i Strunjak. Negdje između, među onima koje se približavaju najboljim odbojkaškim godinama je Rene Sain, 24-godišnja Porečanka, i već sada etablirani libero hrvatske reprezentacije. Jedna je od dvije igračice na toj poziciji, uz dvije godine stariju Nikolinu Božičević. Dakle, jednoj je 24, drugoj 26, a dojam je kao da desetak godina igraju u A vrsti…
„Bjelorusija najveća prijetnja za drugo mjesto”
Do početka prve utakmice naših odbojkašica na Euru više ne odbrojavamo u tjednima ili danima, nego u satima. Možemo reći kako je u tijeku završni dio završnog dijela priprema…
– Uzbuđene smo te i dalje radimo na istim stvarima, uz to da smo pojačale fitness-treninge. Dobro proučavamo prve protivnice na turniru, Švicarke. Uglavnom, radimo na svim elementima kako bismo spremne dočekale početak Europskog prvenstva.
U Cluju, jednom od domaćina ovog Europskog prvenstva, hrvatske su odbojkašice odigrale posljednje pripremne utakmice, i to protiv domaće reprezentacije Rumunjske. Upisane su dvije pobjede, ali i dva poraza.
– Mislim da smo pokazale dosta, iako nekim trenucima tih utakmica ne možemo biti zadovoljne. Imale smo neke sitne greške na kojima radimo kako se ne bi ponavljale tijekom Eura.
A sad malo o skupini. U prvu ruku čini se ne pretjerano zahtjevnom. Po imenu iznad svih odskače Italija s vjerojatno najboljom odbojkašicom svijeta, Paolom Egonu. Druge ekipe, a to su Švicarska, Mađarska, Bjelorusija i Slovačka, apsolutno su pobjedive. Blagi je dojam da bi Slovakinje s talijanskim stručnjakom Marcom Fenogliom na klupi mogle prouzročiti najviše problema našim odbojkašicama, no Rene je malo drugačijeg mišljenja.
– Ja bih prije Slovakinja stavila Bjelorusiju kao veću prijetnju za drugu poziciju. Ne treba niti jednu ekipu podcijeniti jer smo igrale protiv svih i sve su jako dobre, no isto tako možemo pobijediti sve. Pokazale smo da se možemo boriti i s Italijom. Ako nas Talijanke podcijene ili budu odigrale nešto slabije uz našu jako dobru igru, mislim da ih možemo iznenaditi. U svakom slučaju, trebale bismo se boriti za vrh skupine.
Istina, Bjelorusija ima kvalitetnu odbojkašku povijest, a i često su znale biti nezgodne u susretima s Hrvaticama. Međutim, u posljednje se vrijeme naše odbojkašice znaju nositi s Bjeloruskinjama, koje su nekada davno davale veliki obol sastavu Sovjetskog Saveza koji je čak 13 puta osvajao europsko zlato.
– Bile su odlične ranije, recimo na EP-u prije četiri godine kada su stigle do četvrtfinala. Posljednje dvije utakmice dobile smo ih u Zlatnoj ligi i mislim ako ponovimo takvu igru da ne bismo trebale imati problema s njima. Ako igramo svoju igru, niti jedna nam reprezentacija osim Italije ne bi smjela praviti probleme.
„Imamo kvalitetu možda i za dalje od četvrtfinala”
Zasigurno se izbornik Santarelli u nekim trenucima uhvati u razmišljanju o susretu sa svojim Talijankama, koji je na rasporedu 25. kolovoza u 21:00 sat. Egonu je, jasno, glavna igračica, no ne i jedina na koju se valja obratiti pažnja.
– Dakako da mnoge njihove igračice zna jako dobro i, što je za nas najbolje, zna koje su im slabe točke. Međutim, mi idemo utakmicu po utakmicu i u fokusu nam je trenutno Švicarska.
Skupina C u kojoj se nalazi Hrvatska, križa se s grupom A u kojoj su domaćin Srbija, te Rusija, Belgija, Azerbajdžan, Francuska i BiH. Vrlo je izvjesno da će prve dvije pozicije ondje zauzeti Srpkinje i Ruskinje, te je, stoga, važno biti u Top 2 u svojoj skupini kako bi se te ekipe izbjegle u osmini finala. Također, vrlo je vjerojatno da će se za poziciju broj 3 u skupini A boriti Belgija i Azerbajdžan. Obje ekipe protiv kojih naše odbojkašice znaju igrati.
– Imamo kvalitetu da stignemo do četvrtfinala. Vjerujem kako imamo ekipu spremnu za takav pothvat, a možda i za dalje – kratka je i optimistična Rene.
O igranju pred praznim tribinama već smo se umorili govoriti. Najradije bismo svi da od sutra hrvatske odbojkašice igraju svaku utakmicu pred 8.500 tisuća ljudi u Višnjiku.
– Svi smo se već navikli igrati pred praznim tribinama. Svima nam je jako žao budući da igramo u svojoj državi, pred svojim ljudima, a ti nas ljudi neće moći doći podržati. Sigurno kako bi nam navijači dali dodatnu snagu. Međutim, i dalje smo svjesne kako ćemo imati veliku podršku iz kućanstava i da će nas ljudi podržavati ispred malih ekrana.
„O sljedećem angažmanu više ću znati nakon EP-a”
Sve pratitelje hrvatske odbojke prošle je godine obradovala vijest o prelasku Rene u redove najvećeg francuskoga kluba, Cannesa. Punu sezonu odigrala je u ovom gradu u prekrasnoj Francuskoj rivijeri, no životu ondje je došao kraj.
– Prilagodila sam se na klub i grad, no tamo ne ostajem, s Cannesom sam završila. Teška je sezona iza nas, bilo je puno restrikcija. U jednom trenutku nismo mogle otići niti kilometar od kuće. Mogle smo jedino u šetnju ili najbližu trgovinu. Nisam imala previše vremena da lutam okolo.
Što poslije Cannesa?
– Još ne znam gdje ću nastaviti karijeru. Više ću znati nakon Europskog prvenstva.
Kad pogledamo rostere Cannesa u proteklih pet-šest sezona, vidimo da sve više vjeruju hrvatskim odbojkašicama. Vedrana Jakšetić, inače bivša suigračica Rene u Poreču, započela je hrvatsku koloniju, a onda su u klub stigle i Ana Starčević, Bernarda Brčić, pa i Rene Sain. Prošle je sezone Rene dijelila svlačionicu s Anom i Bernardom, no morale su se razići. Ana Starčević otišla je u redove Levalloisa. Je li, možda, Vedrana imala nekakav utjecaj na Rene prilikom dolaska u Cannes?
– Ma nije. Nismo se dugo čule Vedrana i ja. Putevi su nam se razišli nakon Poreča – ona je poslije Cannesa otišla u Nancy, ja sam za to vrijeme bila u Rumunjskoj.
Nismo mogli, a da ne pitamo u vezi planetarno poznatog filmskog festivala u Cannesu.
– Nažalost, nisam imala priliku posjetiti festival jer su ga bili odgodili. Da su bili normalni uvjeti, sigurno da bih imala priliku otići – ističe te nadodaje kako postoji mogućnost da organizatori osiguraju određeni broj ulaznica za odbojkašice Cannesa, koje su najuspješniji sportski kolektiv u gradu koji broji nešto više od 70.000 žitelja.
– Znam da su djevojke u prijašnjim sezonama išle na Cannes Film Festival tako da je moguće da su dobivale pozivnicu, makar ne mogu reći sa stopostotnom sigurnošću.
„Dan uoči 18. rođendana osvojila sam državni naslov”
Iako su joj tek 24 godine, mladoj Porečanki Cannes je bio peti profesionalni angažman u petoj državi. Dakle, krenimo redom: Poreč, Olomouc (Češka), Suhl Lotto Thuringen (Njemačka), Stiinta Bacau (Rumunjska) i spomenuti Cannes. Lijep popis klubova, još kad se uzme u obzir kako je igrala u dvije od deset najjačih liga na svijetu – njemačkoj i francuskoj.
– Svugdje je bilo potpuno drugačije. Za život, rekla bih, da je Cannes bio najljepši. Eh, da je situacija bila bolja… Kažem Cannes jer je na moru i jako me podsjeća na Poreč. Generalno gledano, uz Francusku biram još i Njemačku. Iz Suhla su mi se u pamćenje odlično urezali sjajni navijači još prije pandemije, dok u Cannesu nisam imala potpuni doživljaj.
Još je uvijek jaka spona između Poreča i Rene. Odrasla je u ovom gradu na zapadu Istarskog poluotoka, igrački sazrela, naposljetku, sudjelovala u najvećem uspjehu porečke odbojke i jednom od najvećih pothvata porečkog sporta u povijesti – osvajanju naslova državnih prvakinja 2015. godine pobjedom nad zagrebačkom Mladosti u finalu. Sada je OK Poreč daleko od tih ostvaraja. Prošle su sezone ispale iz Superlige sa samo jednom pobjedom u 22 utakmice. Vremena se mijenjaju. Malo prebrzo…
– Pratim ih čitavo vrijeme. Znaju na Facebooku prenositi utakmice pa ih ondje pogledam. Nažalost, Poreč je mala sredina za dovođenje skupocjenijih igračica. Igraju djevojke od 14 do 16 godina, kostur ekipe su srednjoškolke, a kad okončaju srednju školu, odlaze studirati u drugi grad.
Nezaobilazna figura porečkog sporta je, svakako, trener koji ih je odveo do naslova prije šest godina – Miodrag „Miki” Stojaković, danas izbornik ženske U-16 reprezentacije.
– U kontaktu sam s Miodragom. Nedavno sam gledala djevojke na Europskom prvenstvu i popričala sam s „Mikijem”. Često se čujemo, pita me za zdravlje, raspoloženje. Ostali smo u jako dobrim odnosima – naglašava Rene te nadodaje postoji li mogućnost povratka u Poreč u budućnosti.
– Iskreno, ne znam. Lako moguće. Možda kad mi dosade europski klubovi, makar mi odbojka nikad neće dosaditi, ha-ha. Ako ne kao igračica, možda ću se vratiti u nekoj drugoj funkciji.
Osim nekoliko klupskih trofeja, ovaj 24-godišnji libero u svojim vitrinama ima i srebra iz Europske lige s Hrvatskom (Varaždin 2019. i Ruse 2021.), kao i mediteransko zlato iz Tarragone otprije tri godine. Smijemo li pitati – je li draže mediteransko zlato ili prvenstvena titula s Porečom?
– Ha-ha, teško je reći. I jedno i drugo mi je drago. Igrati za svoj klub u kojem sam odrasla i s njim postići tako nešto uistinu je nevjerojatno. Upravo dan prije svog 18. rođendana osvojile smo naslov državnih prvakinja. Što se tiče Mediteranskih igara, jasno je da ondje ne dolaze svi s najjačim ekipama, no pošteno smo se namučile za to zlato. Žao mi je, ali ne mogu reći što mi je od toga dvoje draže. Osjećaj je isti – snalažljivo je Rene primila „jak servis”…
Nadamo se kako će takvih primanja u Zadru, ali i u drugom krugu u Beogradu biti mnogo. Podsjećamo, sutra u 17:00 sati hrvatske odbojkašice otvaraju Europsko prvenstvo protiv Švicarske, a na nama je da ih podržimo pred malim ekranima. Ili nešto većima. Okrenite na Arenu Sport i uživajte u pobjedama hrvatskih reprezentativki.
