Hrvatska je svoje prvo rukometno zlato osvojila na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti i od tog trenutka pa do 2003. nastalo je pravo malo zatišje. Ponajviše se to dogodilo jer je u Atlanti igrala jedna postava igrača gdje je većina imala preko 30 godina i bilo je potrebno ponovno izgraditi uspješnu i jaku reprezentaciju iz temelja. 2003. godine izbornik rukometne reprezentacije bio je Lino Červar i od zlatne generacije iz 1996. mogao je računati na tri igrača: Božidara Jovića, Valter Matoševića i Slavka Golužu. Svi ostali igrači koji su se našli u ekipi bili su relativna nepoznanica većini Hrvata u domovini koji nisu baš aktivno pratili rukometnu scenu. Ostatak reprezentacije činili su: Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Nikša Kaleb, Mario Kelentrić, Blaženko Lacković, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Renato Sulić, Tonči Valčić, Igor Vori i Vedran Zrnić. Samo nabrajanje ovih imena budi nostalgiju i neke od najljepših sportskih uspomena.
Hrvatska se na prvenstvu nalazila u skupini C s ekipama Francuske, Rusije, Mađarske, Argentine i Saudijske Arabije, a u prvom kolu prvenstvo smo otvarali protiv Argentine. U najmanju ruku iznenađujuće, Argentina je u ovom meču pobijedila Hrvatsku 30:29 iako je Hrvatska imala 6 golova razlike 13-ak minuta do kraja. Ova utakmica je svima doma koji su pratili reprezentaciju dala naznake da se ne trebamo baš previše nadati nekom zapaženom uspjehu na ovom prvenstvu. Šansa za iskupljenje došla je u drugom kolu protiv slabašne Saudijske Arabije, ali nakon očajnog prvog poluvremena, Hrvatska je gubila 10:8. Nešto se moralo promijeniti i konačno, u drugo poluvrijeme izlazi neka nova Hrvatska, okreće rezultat u svoju korist i upisuje prva dva boda na natjecanju. Rezultat je bio 25:18.
U trećoj utakmici doista je bilo nemoguće predvidjeti ishod jer jednostavno nije bilo moguće znati kako raspoložena će biti Hrvatska u toj utakmici. Protivnik je bila snažna Rusija, ali iznad svih očekivanja, Hrvatska je odličnom predstavom slavila rezultatom 28:26.
Zatim, u četvrtom kolu najveći mogući test za našu reprezentaciju. Aktualni svjetski prvaci Francuzi, motiviraniji nego ikad s tri dominantne pobjede planirali su i protiv Hrvatske uzeti dva boda. Planirali, ali nisu uspjeli. Senzacionalnu predstavu priredili su naši dečki i slavili jednim golom razlike u jako tijesnoj utakmici. Rezultat na semaforu glasio je 23:22.
U zadnjem kolu skupine iz koje dalje prolazi četiri ekipe, već vidno umorne hrvatske rukometaše čekala je solidna Mađarska. Još jedna infarktna završnica gdje 13 sekundi do kraja Petar Metličić zabija gol i osigurava pobjedu Hrvatskoj od 30:29. Hrvatska je tako, blago rečeno, nakon šoka na samom otvaranju uspjela završiti prvu fazu na vodećoj poziciji skupine i tako oduševiti sve koji su je bodrili.
U drugom krugu Hrvatska je bila smještena u skupinu s Danskom i Egiptom, a tu je još bila Rusija s kojom smo već igrali. Hrvatska je prenijela 2 boda što joj je trebalo dodatno olakšati plasman u polufinale koje će izboriti samo prvoplasirana ekipa skupine tog drugog kruga. U prvom susretu igrali smo protiv Egipta i slavili s ugodnih 6 razlike rezultatom 29:23. U drugom susretu također dominantna predstava naših koji su Dansku vodili na poluvremenu 19:11 i mirno priveli utakmicu kraju. Bilo je 33:27 za Hrvatsku.
Polufinale je utakmica koju većina ljudi koji su je gledali uživo neće nikad zaboraviti. Ždrijeb nas je spojio s dotad neporaženom Španjolskom. Točnije, Španjolska je upisala sve pobjede na prvenstvu i bila je favorit u ovoj utakmici. U domovini svi su se pitali ima li Hrvatska to nešto da ode do samog finala ili će Španjolska ipak biti prevelik zalogaj. Utakmica je počela, a u sastavu su bili Balić, Metličić, Valčić, Kaleb, Džomba, Sulić i na golu Matošević. U fazi obrane radile bi se zamijene te bi ušli najčešće Špoljarić i Dominiković kao naši stručnjaci za obranu. Od prve minute krenuli su brzim tempom, a prvi gol na utakmici zabio je Ivano Balić. Zatim jedna serija Španjolske od 3 gola koja već u ranoj fazi utakmice vodi 2 razlike. David Barrufet bio je u tom trenutku najbolji golman prvenstva bez ikakve dileme i zaključao je svoje vrata što je Španjolskoj omogućilo da u 9. minuti već ima ogromnih 4 gola razlike pri rezultatu 6:2. U tom trenutku malo nas budi blok Valčića na bivšem najboljem igraču svijeta Talantu Dušebajevu nakon kojeg isti igrač zabija iz polukontre na nepostavljenu obranu za 6:3. Hrvatska je krenula igrati i produžila seriju na 3 gola te smanjuje na 6:5. Bilo je do poluvremena još raznih oscilacija, a u igru je ušao Lacković koji je donio dodatnu svježinu i mogućnost uzimanja šuteva izvana. Na poluvrijeme se otišlo rezultatom od 14:9 za Španjolsku i u tom trenutku Španjolci su bili veliki favoriti za prolazak u finale.
Drugo poluvrijeme Španjolci bolje započinju i povećavaju na 6 razlike. Nešto se očigledno moralo promijeniti te su naši počeli igrati obranu 6-0. Ispostavilo se, da je to bio pun pogodak jer Španjolci od svog zadnjeg gola nisu zabili dugih 6 minuta što je Hrvatska uvelike iskoristila i vratila se na samo 2 gola zaostatka. U 43. minuti Španjolska je opet imala veliku prednost pri rezultatu 20:16 i Hrvatskoj je polako odmicalo finale. Trebalo se desiti nešto posebno, ali činilo se da Španjolci ovu utakmicu mogu mirno privesti kraju u svoju korist. To nešto posebno bio je Blaženko Lacković na čijim krilima se počinjemo vraćati da bi u 50. minuti utakmice konačno ponovno imali rezultatski egal pri rezultatu 20:20. U 59. minuti Hrvatska ima ogromnih 2 razlike pri rezultatu 26:24, a 4 sekunde do kraja na 26:25 Španjolci imaju deveterac i Iker Romero preko bloka svih naših igrača fantastično zabija za produžetke.
Produžeci su se igrali gol za gol i nakon prvog seta od dva produžetka po 5 minuta utakmica je opet završila neriješeno rezultatom 31:31. Stoga se pristupilo novom setu od dva produžetka. Igrao se četvrti, točnije zadnji produžetak kada se netko konačno odvaja na 2 razlike četiri minute do kraja. Bila je to Hrvatska golom Ivana Balića. Kako bi nam priuštili još drame, Renato Sulić dobiva dvije minute, a Španjolci smanjuju na 1 gol razlike. Minutu i 45 sekundi do kraja, opet imamo izjednačen rezultat 37:37. Ono što Španjolci tada nisu znali je da do kraja utakmice više neće zabiti niti jedan gol. Kada je bilo najpotrebnije Hrvatskoj se ukazao još jednom Blaženko Lacković i doveo Hrvatsku u vodstvo. S novim igračem manje, Hrvatska se obranila kada je 40 sekundi prije kraja Romero promašio gol te je sve dvojbe o prolazu u finale otklonio Nikša Kaleb svojim golom za 39:37.
U finalu je Hrvatsku čekala Njemačka koja je bila bez svog najboljeg igrača
Stefana Kretzschmara i u toj utakmici još jednom je Hrvatska pokazala karakter i snagu i veći dio utakmice održavala je svoju prednost da bi na kraju slavila rezultatom 34:31. Ipak, koliko god važna bila finalna utakmica, pravo finale za Hrvatsku bila je upravo ta utakmica sa Španjolcima i epski način na koji je dobivena. Ova zlatna medalja bila je prva i jedina titula svjetskih rukometnih prvaka za Hrvatsku koja je izborena na jedan predivan način koji vjerojatno nikad nećemo zaboraviti.
