Prije 365 dana vladalo je potpuno drugačije ozračje. Bila su preostala samo dva dana do početka Svjetskog prvenstva u Egiptu. Červarovi izabranici stigli su u „Zemlju faraona“ puni optimizma i elana da nakon 18 godina konačno mogu do svjetskog zlata. Istina, koliko god sada zvučalo lažno i „šareno“, stvarno smo bili među favoritima. Pogotovo nakon europskog srebra godinu ranije. Čitavom samopouzdanju doprinijela je izvrsna partija u posljednjem pripremnom susretu u Poreču protiv europskih prvaka Španjolaca i pobjede 31:28. Ma, tko tada nije pomislio da se možemo prošetati do medalje?
Bez devetorice iz Egipta
Još nam se i ždrijeb smilovao. Na putu do četvrtfinala tek smo Dance vidjeli kao jake protivnike, a ondje bismo naletjeli na Švedsku, vrlo prolaznog suparnika. I eto nam polufinala i borbe za medalju, zar ne? Malo sutra. Najprije su nam rukometnu lekciju održali Japanci. Pazite, Japanci! Domaćini posljednjih OI vodili su nas i sa šest pogodaka prednosti, da bismo iskustvom odveli utakmicu u egal. Mučenje protiv Angole u drugom kolu podsjetilo nas je na 2003. i stvaranje „portugalskih Kauboja“. Tješili smo se tada da ćemo od trećega kola početi igrati pravi rukomet, no uzalud. Uspjeli smo nekako preskočiti Katar, rutinski svladati Bahrein, no onda nam je Argentina „ugasila svjetlo“. Potom nam Danci nabili skoro 40 pogodaka i dobrano nas isprašili. Rekosmo tada – Tko visoko leti, nisko pada.
Godinu dana poslije – potpuno drugačija slika. Ovo se veliko rukometno natjecanje u Hrvatskoj ne iščekuje kao većina drugih na kojima „Kauboji“ nastupaju. Ozljede i korona učinili su svoje, kao i „smjena generacije“. Duvnjak, Horvat, Šarac, Štrlek, Musa, Mamić, Šebetić, Cindrić, Brozović. Dakle, bez devetorice igrača s kojima smo započeli lanjsko SP sada ćemo krenuti u europsku pustolovinu. Od navedenih, Duvnjak, Cindrić i Mamić mogli bi se pridružiti momčadi već u prvom krugu, dok jedan koji nije naveden, Igor Karačić, vjerojatno će ući u ekipu u drugoj fazi. Ako do nje dođe, naravno. Podsjećam, „Kara“ je propustio i prvi krug prošlog SP-a kada ga je mučila ozljeda preponske kosti.
Drugi krug teško prolazan
Neka, dobro je što su nam rukometaši otišli put Mađarske u trenucima kada narod ima minimalna očekivanja. Nije mnogo bolje bilo niti prije dvije godine kada su Duvnjak i društvo otišli sve do finala EP-a. Tada nas je čekala lakša skupina, s Bjelorusijom, Crnom Gorom i Srbijom. Već sutra, u prvom kolu, idemo na „megdan“ Francuzima koji će napasti četvrto europsko zlato te izbrisati gorak okus ispadanja u prvoj fazi turnira 2020. godine. Taj susret označava nešto težu skupinu, budući da su tu ponovno Srbi, ali malo ozbiljniji u odnosu na 2020., ali i 2018. godinu kada smo se susreli s njima u Splitu. Sada ih vodi ambiciozni 48-godišnji Španjolac, Toni Gerona. Iako su bolji, jako puno nedostajat će im Petar Nenadić, velika faca srpskog rukometa.
O prvoj poziciji ne bismo trebali mnogo pričati, jer ne znamo kako bismo ju mogli oteti Francuzima. Kada imate izostanak četvorice važnih igrača (Luka Karabatić, N’Guessan, Remili, Prandi), a pritom „sklepate“ momčad koja zvuči ovako: Gerard – Nahi – Fabregas – Porte – N. Karabatić – Mahe – Mem (Richardson), onda ne može biti da imate manjak samopouzdanja. Protiv ovakve Francuske teško se može, no zato drugo mjesto, našom realnom kvalitetom (čak i sa izostancima), ne bi nam trebalo pobjeći.
Međutim, drugi krug bit će strahovito teško prolazan. Ondje se spajamo s daleko najvećim favoritom za zlato, Danskom, s domaćinom i jednim od pretendenata na medalju, Mađarskom, uvijek neugodnom Slovenijom i progresivnim Portugalom (moguće da će na njihovo mjesto Island). Još kad pridodamo u to društvo i Francusku, ne pronalazimo način kako da budemo među dvije najbolje ekipe skupine koje prolaze u polufinale. No, neka nas „Kauboji“ razuvjere.
Mađare će bodriti 20.000 navijača
Što se tiče ostatka društva, mnogi vide Dance kao glavne favorite za zlato, što uopće nije nemoguće. Hansen, sjajni mladi Gidsel i društvo s razlogom je već postavljeno na prvo mjesto, a veća je dilema tko će im praviti društvo u finalu. Kladionice su od drugog do petog mjesta postavile Francusku, Švedsku, Španjolsku i Mađarsku, ignoriravši Norvešku koja posljednjih godina gotovo da po obrascu oduševljava, izuzev prošlu godinu kada su SP okončali u četvrtfinalu. Brane broncu s posljednjeg EP-a, dvostruki su finalisti sa zadnja tri SP-a i s razlogom Sagosenova družina može konkurirati za finale.
Još bih ovdje nadodao i Mađare koje će svaku utakmicu bodriti 20.000 gledatelja s tribina nove i prekrasne arene u Budimpešti. Banhidi i Mikler pokušat će ih odvesti do medalje koju čekaju punih 36 godina na velikom natjecanju (SP 1986.). Nemojte se iznenaditi ako Mađari skinu „skalp“, primjerice, Francuzima te ih zaustave u drugom krugu tako im se osvetivši za poraz u četvrtfinalu prošlogodišnjeg SP-a u produžecima. Mađari bivaju sve boljima i boljima…
Gdje će se na listu jakih europskih reprezentacija ugurati Hrvatska? Podržimo „Kauboje“ bez obzira na sve, nemojmo ih neutemeljeno kritizirati, bez jasnih argumenata. Ponovno imamo jake mlade uzdanice koje će s godinama sazrjeti u svjetske klase, a tu prvotno mislimo na Halila Jaganjca i Ivana Martinovića. Nazovite me ludim, no možda ih vidim za tri-četiri godine kao nasljednike gotovo neponovljivog vanjskog trojca – Lacković, Balić, Metličić. Još da im se jedan priključi…
Moguća sedmorka za sutrašnji sraz s Francuzima
Pešić – D. Mandić – Čupić – Šipić – Jaganjac – Gadža – Martinović
