Hrvatskim rukometašima u Mađarskoj trenutno ide jako dobro, no bilo je vremena kada nam je išlo još i bolje. Jasno, prvo desetljeće 21. stoljeća bit će teško ponovljivo u rukometnom pogledu, kada su Balić, Metličić i Lacković tvorili najbolju bekovsku kombinaciju u povijesti ovog sporta, kada su krilima letjeli jedni od najboljih krilnih igrača ikada, kada smo na vratima imali vratare koji su svaku utakmicu bili na minimum deset obrana. Rezultat svega toga bio je kontinuitet kakav niti jedna reprezentacija nije imala na svijetu (od 2003. do 2010. šest finala na deset natjecanja).
Ta je momčad bila poznata i po posebnom šarmu, zafrkantskom, a u tome su prednjačili oni stariji, najčešće predvođeni Davorom Dominikovićem. U tjednima prije tekućeg EP-a, u Podcast Inkubatoru gostovao je trenutni kapetan „Kauboja“ i jedan od rijetkih aktivnih rukometaša koji je imao čast igrati s ikonama naše reprezentacije, Ivan Čupić. RTL-ovoj voditeljici, Ivoni Hemen, ispričao je zanimljivu anegdotu s početka svoje reprezentativne karijere…
Prvi put kad dođeš u reprezentaciju, kad se ide na zajedničku večeru, postoji jedan zadatak za mlade, pridošle igrače. Dobili smo zadatak Duvnjak, ja, mislim da je bio i „Zlaja“ Horvat, uglavnom naš četiri-pet mlađih, da u kafić u Poreču donesemo prometni znak. Eh, sad. Kako ćeš donijeti znak? Vidiš znakove, ali kako ćeš ih dignuti? Sve je zabetonirano…
Nastavak zanimljive anegdote pogledajte u video isječku.
