Pored silnih europskih utakmica koje je Hajduk odigrao, pored legendarnih slavlja u završnim fazama europskih natjecanja, poput onih protiv Tottenhama u polufinalu Kupa UEFA-e 1984. godine, ili Sparte Prag jednu stepenicu ranije, za najveću pobjedu splitskoga kluba u povijesti izabrali ste pobjedu iz 1991. godine. Nije potrebno daljnje nagađanje. Jasno, radi se o velikom slavlju nad Crvenom zvezdom u finalu Jugoslavenskoga kupa rezultatom 1:0.
Niti dvije pobjede u četvrtfinalima Kupa prvaka, današnje Lige prvaka (PSV 1976., HSV 1980.) nisu mogle nadmašiti legendarno slavlje na Stadionu JNA u ratnim okolnostima. Tenzije su bile nabijene do krajnjih granica, finale je odigrano pet dana prije obilježavanja godišnjice velikih nereda na Maksimiru, dva mjeseca nakon Bitke za Pakrac, prvog oružanog sukoba u Domovinskom ratu i šest dana nakon pokolja u Borovu Selu. U to vrijeme nije bilo važno tko je hajdukovac ili dinamovac, jedino važno bilo je svladati ljutog rivala – Crvenu zvezdu.
Zvezda izraziti favorit
Srpski klub te je sezone na krilima Darka Pančeva (34 gola u 32 utakmice) bio nedodirljiv u domaćem prvenstvu kojeg su osvojili s osam bodova prednosti nad drugoplasiranim Dinamom te s čak 21 bodom više od šestoplasiranog Hajduka. Budući da su se onda za pobjedu dodjeljivala dva boda, preračunato u današnji bodovni sustav, razlika između Zvezde i Hajduka bila je – 31 bod! Stoga ne čudi da se momčad Ljupka Petrovića postavila kao izraziti favorit.
Mnoge su scene koje se i danas pamte – bojkotiranje himne „Hej Slaveni“, otužna atmosfera na stadionu na kojem je bilo oko sedam tisuća gledatelja (inače, tada je na Stadion JNA moglo stati i do 50 tisuća ljudi), incident u 70. minuti u kojem su Štimac i Mihajlović pocrvenili (Miše držao Mihajlovića za kosu), ali i presudni pogodak Bokšića pet minuta ranije. Bila je to svojevrsna osveta za poraz u prethodnom finalu Kupa koje je odigrano samo šest dana nakon sukoba na Maksimiru.
Koliko je igračima Josipa Skoblara značila pobjeda nad momčadi koja će istog mjeseca podignuti trofej europskog prvaka u Bariju govori izjava Slavena Bilića, tada 22-godišnjaka koji je odigrao čitavu utakmicu:
Ta pobjeda mi je najdraža u karijeri, draža i od bronce na SP-u u Francuskoj. Niste mogli isključiti politički aspekt te pobjede, ali i da računamo samo sa sportskog stajališta to je bila velika pobjeda jer mi smo pobijedili Zvezdu koja je nekoliko dana kasnije postala europski prvak.
Igor Štimac, samo godinu stariji od reprezentativnoga kolege Bilića, poveo je ekipu s kapetanskom trakom i crnim florom u najveću pobjedu u povijesti kluba. Njegove riječi nakon utakmice postale su legendarne:
Ovaj će trofej zauvijek ostati s nama, zato što vjerujem da se Jugoslavenski kup više nikada neće igrati.
Za Hajduk su igrali: Vatroslav Mihačić, Mili Hadžiabdić, Grgica Kovač (od 72. Mario Osibov), Igor Štimac, Dragi Setinov, Slaven Bilić, Ardian Kozniku (od 78. Joško Jeličić), Ante Miše, Alen Bokšić, Goran Vučević, Robert Jarni. Trener: Josip Skoblar
Pet najvećih Hajdukovih pobjeda prema Vašem izboru
1. HAJDUK – Crvena zvezda 1:0 (Kup Jugoslavije 1991., finale) 38 % glasova
2. Partizan – HAJDUK 1:6 (prvenstvo Jugoslavije 1976.) 19 %
3. HAJDUK – Tottenham 2:1 (Kup UEFA-e 1984., polufinale) 10 %
4. HAJDUK – HSV 3:2 (Kup prvaka 1980., četvrtfinale) 9 %
5. HAJDUK – Anderlecht 2:1 (Liga prvaka 1994., skupina) 7 %
