Prošlog se mjeseca konačno vratio pod velika svjetla reflektora hrvatskoga klupskoga nogometa. Dragan Tadić, sjajan veznjak Rijeke iz 90-ih i 2000-ih, preuzeo je klupu Hrvatskog dragovoljca te je u prve tri utakmice vodeći najslabiju momčad Prve HNL ugodno iznenadio. Iako je u prva dva susreta drugog dijela prvenstva doživio dva poraza (Lokomotiva 1:2, Osijek 1:3), u oba dvoboja ponuđena je iznadprosječno dobra igra za HD. Potom je upisana i najveća senzacija ovosezonske Prve HNL – slavlje na Šubićevcu od nevjerojatnih 5:0. I Hajduka su imali skoro u egalu do 74. minute…
Profesionalna je karijera Tadiću trajala više od dva desetljeća. Igrao je za razne klubove i nalazio se u svakojakim situacijama. Tako se na početku rata još kao tinejdžer našao u Sloveniji igrajući za Koper i Primorje, 1996. godine bio je jedan od udarnih članova ekipe Segeste koja je igrala finale Intertoto kupa, pa je čak šest godina bio u Belgiji, da bi se vratio u svoju Rijeku 2003. uzevši s njom dva hrvatska kupa. Pomogao je Zadru 2007. i Istri 1961 dvije godine kasnije na putu iz Druge u Prvu HNL. Igračku karijeru okončao je u 39. godini u Novalji.
‘Atmosfera je bila baš nabrijana’
Uz mnoge nezaboravne trenutke 21 godine duge karijere, i dan-danas najradije se prisjeti osvojenoga Kupa s Rijekom protiv Hajduka 2005. godine. To je još bilo doba kada su se igrale dvije finalne utakmice, a iz prve na Kantridi bolja je izašla domaća ekipa (2:1). U uzvratu su se Splićani postavili kao favoriti, no jedini pogodak na susretu zabio je napadač Rijeke, Dumitru Mitu, u 80. minuti utakmice. Tako je Rumunj ražalostio 20 tisuća glasnih hajdučkih grla. U Nogometnom podcastu kod Ivone Hemen, Tadić se prisjetio najljepšeg trenutka svoje igračke karijere:
Osvojeni Kup 2005. s Rijekom je nešto nezaboravno. Sjećam se prve finalne utakmice na Kantridi koju smo pobijedili s 2:1. Onda slijedi uzvrat na Poljudu, a tamo nikad nije lako igrati. Stadion nije bio pun, ali je bio onako… Na Poljudu i kad deset tisuća ljudi ‘zagrmi’, osjeti se dobro. Atmosfera je bila baš nabrijana, a mi smo odigrali pravu natjecateljsku utakmicu. Scoria je posložio odličnu taktiku, imali smo motiv i želju te smo na kraju zasluženo pobijedili. Kad na Poljudu digneš trofej, poseban je doživljaj. Pogotovo za nas Riječane, budući da je veliki rivalitet između nas i Hajduka. Sjećam se da kad smo se vraćali za Rijeku, na naplatnim kućicama u Dugopolju bilo je podosta autobusa u kojima je bila Armada. Oni kad su nas vidjeli, krenuli su prema nama i autobus se počeo ljuljati. Ta mi je slika ostala u posebnom sjećanju. Sljedeći dan doček je bio na Korzu.