I dalje traje pauza izazvana pandemijom korona virusa, ali rukometni svijet ne miruje. Iako se utakmice ne igraju, igrači i klubovi donose neke važne odluke o svojim budućnostima. Među aktualnostima, započnimo s onom najljepšom.
Domagoj Duvnjak MVP Bundeslige
Početkom godine, Domagoj Duvnjak nosio je Hrvatsku na Europskom prvenstvu u Austriji, Norveškoj i Švedskoj. Odigrao je gotovo savršen turnir, a njegova predstava u polufinalu ujedno mu je i osigurala nagradu najboljeg igrača tog natjecanja. Sjajnu formu prenio je i na klupske predstave gdje je briljirao u dresu THW Kiela. Podsjetimo, iako nisu odigrane sve utakmice, njemačko prvenstvo prekinuto je i okončano, a budući da je Kiel bio na vodećoj poziciji, proglašen je prvakom. Njemački rukometni savez odlučio je dodijeliti i nagradu MVP (engl. Most Valuable Player), odnosno nagradu za najboljeg igrača sezone i u konkurenciji četiri igrača pobijedio je upravo Domagoj. Među ostalim kandidatima za nagradu bili su njegovi suigrači Niklas Landin(Danska), Hendrik Pekeler(Njemačka) te igrač Hannover Burgdorfa Morten Olsen(Danska).
Iako je bio ključni igrač reprezentacije i kluba ove sezone te osvojio brojna odličja za svoje uspjehe, vjerojatno najdraži uspjeh mu je ipak došao 14. svibnja kada je postao otac, a na svijet je došao mali Šime.
Luka Stepančić ostaje u Pick Szegedu
Stepančić je u Pick Szeged došao prošle godine, nakon što je za PSG igrao tri sezone. Puno se zadnjih tjedana nagađalo gdje bi mogao završiti, ali naš viceprvak Europe iz siječnja odlučio je ostati u Mađarskoj. Szeged će tako parirati Veszpremu i ove sezone, a da imaju ozbiljne namjere pokazuje i produženje ugovora sjajnog slovenskog srednjeg vanjskog Deana Bombača.
Luka je novim ugovorom tako produžio vjernost klubu do 2024. godine.
Pet hrvatskih igrača nominirano za idealnu postavu Lige prvaka
EHF je na svojim stranicama objavio nominirane igrače za All-Star ekipu prethodne sezone. Kategorije u kojima će se birati najbolji igrači za idealnu postavu su: vratari, lijeva krila, desna krila, lijevi vanjski, desni vanjski, srednji vanjski, pivot, najbolji obrambeni igrač,i najbolji mladi igrač. Uz to birat će se i najbolji trener. U svakoj od spomenutih kategorija nalazi se po pet nominiranih igrača, odnosno trenera.
Na tom širokom popisu tako se našlo i pet hrvatskih igrača. U kategoriji lijevih krila našao se “otpisani” Manuel Štrlek koji nastupa za mađarski Veszprem. Ante Kuduz našao se na popisu lijevih vanjskih igrača, a on trenutno brani boje rumunjskog Dinama iz Bukurešta. Kod srednjih vanjskih igrača imamo čak dva predstavnika, a to su Luka Cindrić iz španjolske Barcelone i Domagoj Duvnjak iz njemačkog Kiela. Da je hrvatska rukometna budućnost svijetla dokazuje i nominacija Josipa Šarca u kategoriji najboljih mladih igrača. Šarac nastupa za slovenski klub Celje Pivovarna Laško.
Ivica Obrvan prvi kandidat za novog trenera PPD Zagreba?
Nakon što je Crnogorac Veselin Vujović napustio klupu PPD Zagreba, špekuliralo se tko bi ga mogao naslijediti. Doista se veći broj imena spominjao, a neki od kandidata tako su navodno bili i: Vlado Šola, Nenad Kljaić, Irfan Smajlagić te Ivica Obrvan. Prema zadnjim izvještajima iz kluba, čini se da su u Zagrebu izbor suzili na Ivicu Obrvana i najnovijeg kandidata, Igora Vorija. Obrvan već ima iskustvo sjedenja na klupi Zagreba, a od značajnijih gaža još je vodio i reprezentaciju Makedonije i francuski Chambery.
Podsjetimo, Veselin Vujović je odstupio s klupe Zagreba prije nešto više od tjedan dana, ali točne razloge tog čina ne znamo. Prenosimo samo njegovu izjavu povodom toga:
“Imam jedan problem koji ne mogu riješiti odsustvom iz Srbije, ne mogu biti na dva mjesta istovremeno. To je neodgodivo i koliko god sam pokušavao, nisam uspio i tako sam i klub stavio u nezavidnu poziciju. Hvala ljudima iz kluba na razumijevanju i podršci. Probat ću to riješiti u roku od četiri do šest mjeseci pa ako bude potrebe i vratio bih se.”
Povukao se zadnji “zlatni dečko” hrvatskog rukometa
Zadnji član zlatne generacije Hrvatske iz 2003. godine kada smo postali svjetski prvaci u Portugalu, Blaženko Lacković, objavio je kako se povlači u rukometnu mirovinu. Sada već 39-godišnjak, svoje posljednje dane kao igrač proveo je u njemačkom HSV-u gdje mu je sezonu u 2. Bundesligi skratila pandemija korona virusa.
Svoju rukometnu karijeru Blaženko Lacković započeo je u Varteksu iz Varaždina odakle je prešao u Zagreb. Svoj bundesligaški život započeo je 2004. godine kada je odlučio potpisati za Flensburg. Najzapamćenije klupske uspjehe zabilježio je braneći boje HSV-a kada je 2011. osvojio Bundesligu,a dvije godine kasnije i Ligu prvaka. Uslijedile su dionice u Vardaru od 2014. do 2016. godine te Kielu od 2016. do 2017. godine. Nakon jedne godine u Kielu, odlučio se vratiti u Hamburg odakle je danas došla vijest o povlačenju.
Za rukometnu reprezentaciju Hrvatske, Lacković je u 195 utakmica zabio čak 571 pogodak, a u tom periodu osvojio je čak deset medalja:
Europska prvenstva – 2 x srebro, 1 x bronca
Svjetska prvenstva – 1x zlato, 2 x srebro, 1 x bronca
Olimpijske igre – 1 x zlato, 1 x bronca
Mediteranske igre – 1 x zlato
O odluci da prestane s rukometom, barem igračkim, Lac je kratko rekao i najavio idući izazov:
“Dosta je, vrijeme je za druge, nema smisla više. Uživao sam do kraja i u treninzima i u utakmicama. Mogao bih još igrati na ovoj razini, tijelo i glava su mi u redu, ali želim tu A licencu za trenera. Hoću li biti trener ili nešto drugo, vidjet ćemo, ali ostajem u rukometu.”
Dakle, uskoro možemo očekivati Lackovića na trenerskoj klupi jer poznavajući njega, sasvim sigurno mu neće biti problem steći potrebnu licencu za obavljanje te dužnosti. Za kraj, Lacković se osvrnuo i na neke od najljepših trenutaka u hrvatskom dresu:
“Portugal je bio san, a Atena nastavak sna. Ostvario sam i početni san i mnoge nakon njega. Igrao s najboljima, učio od najboljih, nikad se nisam predavao čak ni u Metkoviću gdje sam pauzirao, gdje sam puno naučio, makar nisam igrao. Sjećam se prve utakmice nakon stanke u Kutiji šibica s Partizanom, tri mjeseca prije Portugala. Sjećam se polufinala sa Španjolskom u Portugalu, protiv Masipa jedan na jedan na slabiju stranu. Sjećam se finala Atene gdje sam zabio jedan od ključnih golova, pa one utakmice protiv Nijemaca u Tunisu gdje sam zabio 11 komada. I Hrvatske 2009. cijelog turnira…”
Ne preostaje nam drugo nego poželjeti Lackoviću da s jednakom lakoćom kakvu je imao dok je tresao protivničke mreže, savlada i ove nove izazove u koje se odlučio upustiti.