Mnogi nogometni stadioni imaju kipove koji su postavljeni ispred ulaza. Tu i tamo postoji poneki čudan, poput onaj Cristiana Ronalda (nije ispred stadiona, ali je vrijedan spomena), no većina takvih spomenika upravo je ono što biste očekivali: legendarni treneri, kapetani momčadi, strijelci. Međutim, jedan spomenik koji bi se turistima mogao učiniti pomalo čudnim, ali ne na gore spomenut način, može se pronaći ispred stadiona Maksimir. Ne prikazuje ni igrače, ni nekog trenera, već nekolicinu vojnika. Natpis glasi:
Navijačima kluba, koji su na ovom terenu 13. svibnja 1990. započeli rat sa Srbijom…
Maksimirski neredi krenuli su sa ‘Zagreb je srpski’
Tada prisutne stalne političke tenzije nisu zaustavile Jugo ligu u kojoj su bile momčadi iz svih republika u Jugoslaviji. Stoga je tog 13. svibnja beogradska Crvena zvezda otputovala u Zagreb gdje se trebala susresti s Dinamom na Maksimiru. Navijači beogradske momčadi, Delije, predvođeni opakim srpskim zločincem Željkom Ražnatovićem, poznatijim kao „Arkan“, stigli su u Zagreb samo s jednom namjerom – izazvati sukobe. Ti sukobi započeli su izvan terena, na zagrebačkim ulicama, a kasnije su se nastavili na tribinama, kao i na terenu. Delije su počele skandirati „Zagreb je srpski” prije nego što su počeli čupati stolice i gađati domaće gledatelje, od kojih su brojni došli s djecom. U jednom su trenutku BBB-i, zajedno s pristašama Rijeke, počeli skidati transparente Crvene zvezde i tada je došlo do sukoba i na terenu.
Zvezdaši pobjegli, dinamovci ostali
Nogometaši Crvene zvezde ubrzo su napustili teren i stadion, ali mnogi su igrači Dinama ostali, zajedno sa Zvonimirom Bobanom. Tada 22-godišnji veznjak i kapetan kluba vidio je kako jedan navijač Dinama biva napadnut od strane milicajca te ga je udario nogom oborivši ga na pod. Trenutak je snimljen kamerom i ubrzo je Boban postao hrvatski heroj i, slobodno možemo tvrditi, ostao simbol svih za što su se borili. Dotični milicajac imena Refik Ahmetović, jednom je prilikom izjavio kako bi ubio Dinamovoga kapetana da ga nije „spasio“ trener „Modrih“, Josip Kuže, odvevši ga u svlačionicu. Boban se našao suspendiran od strane Jugoslavenskog saveza na devet mjeseci, propustio je Svjetsko prvenstvo 1990. i bio je klevetan širom Srbije. Unatoč sjajnoj karijeri, za mnoge u Hrvatskoj je najvažnija stvar ona koju je veliki „Zvone“ Boban učinio tog 13. svibnja 1990. godine.
Neredi u Zagrebu i na stadionu Maksimir bili su neslužbeni početak Domovinskog rata. Iako je Zvezda taj susret dobila s 3:0 za „zelenim stolom“, ono puno važnije otišlo je na stranu Dinama, na stranu Hrvatske.