Aramis Naglić može krenuti na zasluženi odmor. Kao glavni trener austrijskog prvoligaša GGMT Vienne osvojio je duplu krunu – prvenstvo i Kup. Odmor će svakako biti zaslužen, no ne i naročito dugotrajan jer za tri tjedna predstoji okupljanje hrvatske reprezentacije (pomoćnik je izborniku Mulaomeroviću) uoči dva odlučujuća kvalifikacijska susreta koja nam mogu donijeti, ali i odnijeti plasman u završnu fazu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo koje će se iduće godine održati u Indoneziji, Japanu i Filipinima.
‘Balkanski karakter’
Član sjajne hrvatske generacije s početka 1990-ih, Aramis Naglić, godinu i pol je na klupi Vienne te su sada stigli plodovi rada. Nakon finalne serije austrijskog prvenstva u kojoj su srušili branitelje naslova, Swans Gmunden, dao je intervju za HRT:
Uvijek je najteže u prvoj godini. Prošle godine novi sponzor došao je u klub i pozvali su me na pola sezone da pokušam nešto napraviti, ali imali smo drukčiji kadar i problema s ozljedama. Tako da je ova godina bila pod nekim imperativom da se nešto ostvari poslije ulaska novih ljudi u klub i to je uvijek prilično teško i komplicirano. Imamo niz primjera da klubovi unatoč velikim ulaganjima ne naprave pravi rezultat. Međutim, mi smo zaista uspjeli, najprije s Kupom, što nam je malo olakšalo kad je jedan trofej bio u džepu, a na kraju evo i prvenstvo, unatoč tome što su nam iz rostera ispala dva bitna igrača, Amerikanac i Litavac. Svaka čast ekipi i igračima, uspjeli smo protiv prošlogodišnjih prvaka u finalu odigrati svoje najbolje utakmice ove sezone.
Nije Naglić jedini s ovih prostora u novopečenom austrijskom prvaku. Pomoćnik mu je Hrvoje Radanović, a u rosteru veteran, Ivan Siriščević, bivši igrač Splita, Cibone, Šibenke, Zadra,…
Momčad ima malo balkanski prizvuk, može se to tako reći. Austrijski reprezentativci Jozo Radoš, Bogić Vujošević i Enis Murati, to su sve Hercegovci, Srbi, ima tu toga karaktera što je također prilično bitno kad se slaže momčad.
Radanović je bio pomoćnik u Splitu:
Hrvoja znam još od djetinjstva, on je nekada igrao i u mom Ri-Basketu. Košarka nas nekako prati. Odazvao se na moj poziv, u trenutku kad sam dogovarao s Viennom prošle godine. Uvjetovao sam dovođenje vlastitog asistenta, što mislim da je prilično bitno u radu. On je bio slobodan, odazvao se odmah. Evo, imamo uspješnu godinu i pol i ja se nadam da će se ta suradnja nastaviti.
‘Blagu prednost dajem Zadru’
Komentirao je Naglić i aktualna događanja u hrvatskoj košarci. Ovih se dana igra finalna serija našeg prvenstva između Cibone i Zadra. Nakon dvije utakmice rezultat je 1:1, a pobjednik je ona momčad koja prva dođe do tri pobjede:
Prvu utakmicu sam gledao, drugu nisam jer sam bio na putu za Rijeku nakon kratkog slavlja u Austriji. Zadar se vratio u igru nakon jednog razdoblja dosta loše igre i ne samo toga, izgledali su loše u „body languageu“, ali to je momčad koja je osvajala trofeje proteklih godina. Bitni igrači su ostali tu, tako da bih po tom pitanju, bez obzira na Ciboninu mladost, možda i taj veći atletizam, ipak dao blagu prednost Zadru. Mislim da znaju osvajati trofeje i u ključnim trenucima imaju više dobrih rješenja nego što ima Cibona. To je neko moje razmišljanje, ali naravno, na terenu se može pokazati drukčije.
Kao što smo gore naveli, nekadašnjem krilnom centru krajem mjeseca predstoji pomoći Mulaomeroviću i dečkima na putu do idućeg Mundijala. Hrvatska je posljednja u svojoj skupini s omjerom 1-3, a prve tri ekipe proći će u drugi krug. Prva od dvije predstojeće utakmice igra se 30. lipnja u Sloveniji, a posljednje kolo na rasporedu je 3. srpnja, doma protiv Finske:
Veseli me utakmica sa Slovencima. Mislim da je Slovenija sjajna, atmosfera im je odlična oko reprezentacije. Bit će to zanimljiva utakmica, pa i ako Dončić igra, mi ćemo biti u jačem sastavu, mislim da će igrati Bogdanović, tu je i Žižić ako sve bude u redu sa zdravljem, vidim da sada igra pa tu ne bi trebalo biti upitnika. Bit ćemo kompletni, pa će i naša reprezentacija izgledati bolje, snažnije, čvršće nego što je to obično u tim prozorima kada se mučimo sa sastavom.
‘Medalja na EuroBasketu bila bi senzacionalan rezultat’
Koja su očekivanja?
Teško je reći, moramo dobiti Fince i Slovence ako želimo proći dalje, nije to lak zadatak definitivno. Ništa drugo osim da se veselim utakmicama. Poslije EuroBasket, također će biti teško. Ne živim u oblacima, kao dosta naših navijača koji i dalje gledaju košarku iz prošlosti. Mislim i uvijek napominjem da se svako sudjelovanje na velikim natjecanjima mora tretirati kao veliki uspjeh, s obzirom na broj reprezentacija koje danas igraju ozbiljnu košarku i na širenje kvalitete košarke. Mislim da se ne možemo ponašati kao da su nekakvi, vrlo često čitam, Šveđani, Finci, Rumunji „Indijanci“, a mi smo izmislili košarku. Mislim da mi moramo početi učiti košarku nanovo i upravo od nekih od tih zemalja koje imaju sjajno posložen sustav i koje su u posljednjih desetak godina podigle jako kvalitetu i svojih liga i svojih reprezentacija. Tako da, očekivanja nekih velikih ne bi trebalo imati, treba se boriti utakmicu po utakmicu. Medalja bi po meni uvijek bila senzacionalan rezultat, ja se nadam da će to doći jer nam to nasušno treba zbog košarke, potrebni su nam dobri rezultati. Ali, idemo prestati biti toliko kritični, idemo biti potpora, to govorim ja kao netko tko je možda više involviran, ali mislim da bismo svi trebali tako razmišljati.
