Francuska je nekada bila moćna sila u vaterpolu. No, bilo je to strahovito davno, tamo još u razdoblju između dva svjetska rata. U povijesnim knjigama upisano je zlato s Olimpijskih igara 1924. pred njihovim gledateljima u Parizu. Još su u narednim godinama bili na vrhu, da bi potom uslijedio pad i nestanak sa svjetske vaterpolske pozornice. Sve do posljednjih godina…
Španjolska, SAD, Crna Gora
Iako još uvijek nemaju dojmljiv rezultat s nekog velikog natjecanja, dobro se sjećamo njihove pobjede nad “Barakudama” na OI u Riju prije šest godina, na istom turniru na kojem će izabranici Ivice Tucka igrati finale. Što se tiče klupskog vaterpola, 2019. vaterpolsku Europu očarao je Marseille osvojivši LEN-ov Eurokup s našim Antom Vukičevićem u svojim redovima. Bio je to prvi europski trofej gradu Marseilleu još od 1993. i osvajanja nogometne Lige prvaka. I ondje je jedan Hrvat imao važnu rolu – Alen Bokšić.
Dakle, Vukičević i Bokšić. Vrhunski uspjesi francuskog sporta kuju se s Hrvatima u glavnoj priči. Tako je trener Juga, Vjekoslav Kobešćak, od studenog u ulozi pomoćnika izbornika francuske reprezentacije, Floriana Bruzza. Otkad je Kobešćak stigao u pomoć Francuzima, upisali su tri velike pobjede, protiv ponajboljih vaterpolskih ekipa svijeta. U dvoboju Svjetske lige sredinom veljače svladali su reprezentaciju koja će se nekoliko mjeseci kasnije okititi naslovom svjetskog prvaka, Španjolsku, rezultatom 14:11. Ovog su ljeta u istom natjecanju pobjeđivali i SAD (19:17) te Crnu Goru (12:9). Jasno je da će “Barakude” morati dati sve od sebe da ih pobijede u sutrašnjem okršaju.
‘Bilo je dobrih, ali i jako loših izdanja’
U razgovoru za Sportske novosti, Vjekoslav Kobešćak osvrnuo se na ambicije francuske reprezentacije. Naglasio je kako je cilj u dogledno vrijeme ući među osam najboljih svjetskih selekcija. Koliko su god jučer sjajno odigrali protiv favorizirane Grčke (12:12), mogu žaliti za propuštanjem pobjede jer ih je ona mogla odvesti na korak do tog željenog četvrtfinala. Ovako još uvijek postoje poveće šanse da u doigravanju za četvrtfinale nalete na Mađarsku ili Srbiju:
Na ovom će Prvenstvu biti jako teško ući među osam. Mislim da će prvih osam iz Splita izboriti SP u Fukuoki, ali bit će jako teško jer nam je put vrlo težak. Kako od naše skupine pa onda kasnije do skupine s kojom se križamo. Mi smo ovo ljeto odigrali onako… Šareno u formi. Bilo je dobrih, ali i jako loših izdanja. Ima tu još jako puno toga za popraviti. No, naravno da nakon skoro tri mjeseca rada očekujemo dobru izvedbu. I da, rekao sam da će biti teško, ali cilj je biti u prvih osam i plasirati se u Fukuoku.
Koliko god lijepo zvuče i izgledaju one pobjede nad silama, Kobešćak nije zadovoljan kako je francuska reprezentacija odradila ovo ljeto:
Imali smo dva turnira (Budimpešta i Beograd), gdje smo imali dosta loše nastupe. Psihološki su čak pali, pa da umjesto da dođemo do vrhunca forme, došli smo skoro najgore izvedbe tijekom ovog ljeta. Poraženi smo od Nizozemske, recimo. Ono što želimo postaviti kao standard u Francuskoj je, ako želimo biti među tih osam, onda bismo morali momčadi koje su ispod te crte, u prvom redu Njemačka, Nizozemska, pa Rumunjska, Gruzija… Njih bi trebalo pobjeđivati. Tu nisam zadovoljan. Turnir u Beogradu bila je jedna grozna naša izvedba protiv Talijana. Svaka čast Italiji, igraju stvarno vrhunski vaterpolo ovo ljeto, kao i Španjolci. Igraju dinamično i nama je teško s njima igrati jer nemamo tu kvalitetu, ali opet…
Moraju izbjeći ‘slučaj Brazil’
Protiv svjetskih doprvaka, Talijana, nisu se dobro proveli, izgubivši s 8:19. Taj rezultatski debakl i ne treba previše čuditi jer su u tom razdoblju imali pakleni i zgusnuti raspored:
Postoji određena razina koju morate postići da biste mogli očekivati ostvarenje svojih ciljeva. Dakle, bez obzira na umor, nisam zadovoljan sa stanjem u posljednja dva tjedna. Riječi, pak, naših konkurenata, ono što je izjavio izbornik Hrvatske pa srpski igrači, a gdje svi vide Francusku kao nekog tko nije samo opasan, to je opasno i za nas. Ja to tako iščitavam. Sad nas više nitko neće uzeti olako, a s druge strane i mi moramo pokazati jednu psihološku snagu po kojoj bismo bili opasni. Mislim, apsolutno je to jedan novi moment za francuski vaterpolo jer u takvoj poziciji nisu bili vjerojatno zadnjih 70-80 godina. Nije to lagano, minimalni su pomaci nakon puno truda i ulaganja, ali drugog ili boljeg puta od ovog nema. Vrlo je važno da se nakon ove reprezentacije već gradi i nova, s mladima. Taj dio, rad s mladima je vrlo velik problem u Francuskoj. Sama izgradnja seniorske momčadi samo za Igre u Parizu 2024. nema po meni previše svrhe.
Vjerojatno se Kobešćak vodi i “slučajem Brazil”. Brazilci su sve sveli na Olimpijske igre u Riju, dovevši strance, među kojima su se isticali naši Ratko Rudić i centar Josip Vrlić, ali i ikona španjolskog vaterpola i njihov kapetan, Felipe Perrone. Na tom su olimpijskom turniru upisali čak pobjedu protiv Srbije, da bi u četvrtfinalu ispali od – Hrvatske. Nakon toga, od brazilske reprezentacije niti traga, niti glasa. Jasno, tu su još uvijek, ali niti blizu borbe za vrh, a kamoli pobjeđivanja ekipa poput Srbije. Glavni cilj Francuzima trebao bi biti ne nestati poput Brazilaca…