Hrvatska rukometna reprezentacija okitila se zlatnom medaljom na Svjetskom prvenstvu 2003. godine u Portugalu i medaljom istog sjaja na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni. Malo je reći da je u to vrijeme Hrvatska imala najbolju generaciju u svojoj povijesti. Prepuni optimizma naši reprezentativci otputovali su za Tunis na Svjetsko prvenstvo braniti svoje zlato. Izabranici Line Červara za put u Tunis bili su: Venio Losert, Nikša Kaleb, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Vlado Šola, Zoran Jeftić, Slavko Goluža, Nikola Blažičko, Goran Šprem, Denis Špoljarić, Petar Metličić i Denis Buntić. Ovi dečki bili su odabrani još jednom odvesti Hrvatsku do zlata i ovaj put, za razliku od svih drugih prvenstava, Hrvatska je vjerojatno bila glavni favorit za prvo mjesto.
Hrvatska je bila smještena u skupinu C zajedno sa Španjolskom, Švedskom, Japanom, Argentinom i Australijom. Kao i na prethodnom Svjetskom prvenstvu, otvorili smo utakmicom protiv Argentine, ali ovaj put puno uspješnije i nije bilo govora o nekakvom kiksu. Rezultat je bio 36:23 za Hrvatsku. Drugo kolo pružilo je hrvatskim navijačima još jednu uvjerljivu pobjedu za slavlje protiv Japana s čak 9 razlike. Rezultat je bio 34:25 za Hrvatsku. Treće kolo pružilo je jednu revijalnu utakmicu protiv vječnih autsajdera, reprezentacije Australije. Ovdje je Červar mogao odmarati puno igrača pa je tako Zrnić bio naš najbolji strijelac s 11 golova. Krajnji rezultat utakmice bio je 38:18 za Hrvatsku. Najteži protivnik u skupini došao je u četvrtom kolu i nakon duge borbe i neizvjesne utakmice, Hrvatska je slavila i u susretu s jakim Španjolcima. Rezultat je bio 33:31 u ovoj utakmici s velikim brojem golova. Zadnje kolo skupine naši reprezentativci imali su još jednu jako tvrdu utakmicu protiv solidne Švedske, ali još jednom nisu mogli biti zaustavljeni i pobijedili su golom razlike – 28:27. Impresivno je tako Hrvatska izborila prvo mjesto u skupini s pet pobjeda iz isto toliko susreta.
U drugom krugu Hrvatska je smještena u skupinu II zajedno sa Španjolskom i Švedskom koje su prošle iz naše skupine te tadašnjom Srbijom i Crnom Gorom, Njemačkom i Norveškom. U prvom kolu te skupine pobjednički niz Hrvatske je prekinut. Utakmica protiv Norveške bila je odigrana dva dana nakon one sa Švedskom i možda je rezultat bio odraz umora i istrošenosti protiv Švedske i Španjolske, ali Norveška je iznenađujuće slavila rezultatom 28:25. Postojale su razne prijetnje od eliminacije jer je Srbija i Crna Gora prenijela isti broj bodova kao i Hrvatska, a Španjolska samo dva manje. Srbija i Crna Gora odigrala je neriješeno sa Švedskom i imala bod više od Hrvatske, Španjolska se izjednačila s Hrvatskom pobijedivši Njemačku. Drugo kolo morali smo pružiti svoj maksimum i pobijediti Njemačku što se srećom i desilo. Bilo je 29:26 za Hrvatsku. Srbija i Crna Gora opet je remizirala, ali ovaj put sa Španjolskom pa je tako imala isto bodova kao i Hrvatska, a Španjolska je bila na bod manje. Zadnji dan druge faze preostala je direktna borba za prolaz između Srbije i Crne Gore i Hrvatske, a nakon te utakmice Španjolska je igrala protiv Norveške. Ovdje je bilo puno mogućih ishoda skupine, ali očekivalo se da će Španjolska pobijediti Norvešku što je značilo da poraz ili u nekim situacijama i neriješen rezultat Hrvatske protiv Srbije i Crne Gore može značiti ispadanje s prvenstva budući da samo dvije prvoplasirane ekipe idu u polufinale.
Malo je reći da je između ove dvije (sada tri) države postojalo veliko sportsko rivalstvo i moglo se očekivati da će utakmica biti jako tvrda i neizvjesna. Tako je i počela i u prve dvije minute nismo vidjeli gol dok u trećoj Srbija i Crna Gora konačno dobiva sedmerac i dolazi u vodstvo 1:0. U tom čvrstom tonu nastavilo se igrati i do 7. minute kada pri rezultatu 2:2 Hrvatska obrana odlično reagira i Džomba izbija sam pred Arpada Šterbika, ali budući da se radi o izvanserijskom golmanu, Šterbik odlično brani i ne dopušta Hrvatskoj slavlje ni na trenutak. To je Srbiji i Crnoj Gori pružilo šansu za lak pogodak preko Dragana Sudžuma te opet vode 3:2. Igrala se 10. minuta i Hrvatska je imala napad pri rezultatu 3:3. Blaženko Laković krenuo je na šut s devet metara, a Ratko Đurković s obje ruke ide prema njegovom licu i za grubi prekršaj zarađuje crveni karton. Hrvatska se u tom periodu pokušala odvojiti na više od gola razlike, ali jednostavno Šterbik to nije dopuštao te je izvanredno branio. U 19. minuti konačno netko ima vodstvo veće od jednog gola razlike. Nakon sedmerca, Srbija i Crna Gora vodi rezultatom 8:6. U 23. minuti Hrvatska je zaostajala i velikih tri gola razlike, ali Ivano Balić smanjuje rezultat. Pri zabijanju gola za 9:7 fauliran je još grublje nego što je to bio Lacković ranije, ali suci se jednostavno nisu usudili dati novi crveni karton, a da stvar bude još gora, pomalo sramotno, nisu Đukanoviću dali niti dvije minute. Na poluvrijeme se otišlo pri rezultatu 11:10 za Srbiju i Crnu Goru, ali možemo reći da ga je obilježila izuzetno gruba igra iste ekipe gdje je praktički svaki gol Hrvatske bio popraćen nekim prljavim udarcem. U drugo poluvrijeme Hrvatska je morala ući puno ozbiljnije jer naši reprezentativci pri ovom rezultatu bili su gotovo pa eliminirani s prvenstva. Nakon dvije minute drugog poluvremena, Srbija i Crna Gora opet vodi tri razlike i ponovno gura Hrvatsku u agoniju. Tada se konačno Hrvatska budi i radi svoju seriju od tri gola u nizu te u 5. minuti poravnava rezultat na 13:13. U 43. minuti jedna ekipa konačno opet vodi s dva gola razlike nakon što se nitko nije uspijevao odvojiti na to vodstvo duži period. Ekipa kojoj je to pošlo za rukom bila je opet Srbija i Crna Gora te se tako Hrvatska opet nalazila u velikim problemima. Da stvar bude još gora, tri minute kasnije Hrvatska gubi i tri razlike golom kada su sudačke ruke već bile podignute za pasivni napad. Tada na scenu stupa Ivano Balić svojim golom te se Mirza Džomba konačno budi sa svoja prva dva gola iz igre i u zadnjih deset minuta se ulazi rezultatom 20:20. Ivano Balić još jednom zabija i produžuje seriju Hrvatske na 4:0. Hrvatska je imala i dva gola prednosti, ali tri minute do kraja vodi 24:23. Ni na jednoj strani nitko nije mogao zabiti gol, a pola minute do kraja zadnji napad na utakmici imala je Srbija i Crna Gora. Hrvatska jednostavno nije smjela primiri gol u tom napadu. Srbija i Crna Gora uvodi i sedmog igrača u napad i lopta nakon odlične akcije dolazi na lijevo krilo do Dragana Sudžuma koji ima odličan kut. Pet sekundi do kraja pokazivao je semafor u trenutku šuta Sudžuma, a tada se u glavnog junaka utakmice promiče Vlado Šola koji nogom brani njegov pokušaj i osigurava Hrvatskoj prolaz u polufinale i prvo mjesto u skupini te istovremeno izbacuje Srbiju i Crnu Goru s natjecanja budući da je Španjolska kasnije pobijedila Norvešku kako se i očekivalo.
U polufinalu Hrvatsku je čekala ekipa Francuske koju je Hrvatska uspjela nadigrati u teškom meču rezultatom 35:32. Na našu ogromnu žalost, u finalu je Hrvatska bila, malo je reći, neprepoznatljiva te je izgubila od Španjolske koju je već ranije pobijedila na ovom prvenstvu. Bilo je 40:34 za Španjolsku. Iako možemo biti tužni što nismo došli do zlata, ovo srebro također će ostati zapamćeno kao uspjeh, pogotovo kada se sjetimo nekih od drama koje smo morali proživjeti da bi do njega došli.
