Hajduk napokon ima razloga za zadovoljstvo. Nakon razočaravajućeg otvaranja 2023. godine i poraza od Istre, Rijeke i Dinama, Splićani su napokon došli na svoje ove srijede u Gradskom vrtu, gdje su u nokaut utakmici izbacili Osijek iz hrvatskog Kupa i tako zadržali nadu da bi mogli obratiti titulu osvojenu prošle sezone.
Ta je utakmica bila golemo olakšanje za trenera Ivana Leku, pod kojim se gomilao pritisak iz tjedna u tjedan otkad je stigao u Split, no sada je sigurno kupio mnogo vremena, a možda i osigurao svoj opstanak na Poljudu sve do početka sljedeće sezone.
No, priča oko Leke i njegove trenerske pozicije u Hajduku zapravo je zanimljiva iz više razloga, jer pokazuje da se u Splitu možda ipak događaju pozitivne promjene, koje bi u budućnosti zaista mogle donijeti toliko željenu nacionalnu titulu…
Sve više olakotnih okolnosti
Istina je, rezultati Ivana Leke na klupi Hajduka definitivno su trenutno slabiji od onih koje su ostvarivali njegovi prethodnici, Valdas Dambrauskas i Mislav Karoglan, koji nisu dobili podršku i morali su napustiti vruću splitsku klupu.
No, Leko je došao u Split kao trener koji je osvojio u Belgiji titulu prvaka s Bruggeom, što mu daje određeni autoritet, a s njim i dosta kredita među vjerojatno najzahtjevnijim navijačima u Europi.
Također, klub mu nije ponudio značajna pojačanja tijekom zime, osim Portugalca Ferra kojem zapravo karijera ne ide u očekivanom smjeru, što znatno otežava radne uvjete.
Problemi s ozljedama također su pokucali na vrata Leke posljednjih tjedana, baš uoči teškog poraza od Dinama 4:0 na Maksimiru, što je još jedan peh s kojim bi se i drugi treneri teško nosili. A sada je Leko ipak dokazao da brod u Splitu u potpunosti ne tone, već je s momčadi koju muče problemi trijumfirao u jednoj velikoj utakmici, što je definitivno poboljšalo njegovu poziciju u Splitu…
Vuče poteze koji se sviđaju Splićanima
Nema sumnje, neki drugi trener već bi bio bivši nakon tri poraza u mjesec dana i debakla na Maksimiru, no Ivan Leko pokazuje da se zaista zna nositi sa zahtjevnim okruženjem u Splitu.
Kao netko tko je u igračkim danima osvojio posljednji Hajdukov naslov prvaka Hrvatske 2005. godine, njegove riječi u Splitu ipak imaju težinu. A način na koji komunicira s javnosti zaista je impresivan i to je vještina kojom prethodni treneri nisu bili u stanju ovladati. Naime, Lekine izjave su brutalno iskrene, u isto vrijeme i samokritične i samouvjerene, na jeziku s kojim se navijači mogu poistovjetiti. Zbog toga mu puno manje zamjeraju neuspjehe nego što su zamjerali onima koji su vodili momčad u prošlosti.
Za Leku je odlično i to što je u prvu momčad gurnuo 16-godišnjeg Luku Vuškovića, čime pokazuje da želi graditi Hajduk na njegovom podmlatku, a ne tjerati talente u Zagreb i uzdati se u islužene igrače, što je bio zaštitni znak splitskog kluba u posljednja dva desetljeća.
Sve to osnažilo je poziciju 45-godišnjeg stručnjaka do te mjere da rezultati nisu jedino što mu se gleda u Splitu. Zbog toga bi u nastavku sezone tek serija katastrofalnih neuspjeha mogla poljuljati njegovu poziciju na klupi…
Je li Split spreman za dugogodišnjeg trenera?
Priča o Leki pokazuje da se uz pravi pristup zaista može pronaći zajednički jezik s upravom Hajduka, kao i njegovim navijačima i čini se da bi baš Ivan mogao biti taj koji će dugo vremena voditi klub.
Ne sjećamo se kad je netko posljednji put izdržao u Splitu više od dvije godine, jer obično klub mijenja dva do tri trenera po sezoni. No, Leko ima predispozicije prekinuti tu tradiciju, pod uvjetom da posloži igru momčadi kako treba, jer strpljenje u Hajduku je ograničenog trajanja čak i ako narod nekog voli. Da bi to bilo moguće, morat će opstati do lipnja, nakon čega će imati više vremena organizirati ekipu prema svom ukusu.
Sve u svemu, bit će zanimljivo pratiti trenersku priču Ivana Leke, koja će nam između ostalog pokazati je li Hajduk spreman na promjene u pristupu vođenju kluba, nužne kako bi se ugrozila dominacija Dinama u HNL-u…
