Nema sumnje, Slaven Bilić jedan je od najpoznatijih hrvatskih trenera u Europi i može se pohvaliti brojnim zanimljivim angažmanima tijekom svoje karijere.
Malo je naših stručnjaka dobilo priliku raditi u Engleskoj, u kojoj je Bilić dosad vodio tri različita kluba, u kojima je bio prilično poštovan od strane navijača, kao i od svojih nogometaša.
No, Bilić je ovog tjedna ponovo dobio otkaz, ovaj put u Watfordu koji se našao četiri boda udaljen od doigravanja za Premiership pa je u klupskoj upravi zavladala panika. Kao i mnogo puta ranije, Slavenu ostaje utjeha izdašna otpremnina, no ponovo je izostao rezultatski uspjeh koji bi mu itekako poboljšao reputaciju na tržištu.
Pomalo je nevjerojatno da Slaven Bilić radi kao trener već pune 22 godine, a nikad nije osvojio niti jedan trofej. To je još čudnije kad znamo da ga se prije desetljeća i pol smatralo najvećim hrvatskim trenerskim talentom i čovjekom spremnim voditi čak i najveće nogometne klubove…
Otac zlatne hrvatske generacije
Bilićeva trenerska karijera započela je u Hajduku 2001. godine, kojeg je preuzeo iako tada još nije imao potrebno iskustvo za tako izazovan posao. Svejedno, uspio je osvojiti drugo mjesto u HNL-u pa i poboljšati igru u odnosu na stanje kakvo je zatekao na Poljudu.
Uspon Bilića započeo je 2004. godine kada je preuzeo mladu hrvatsku reprezentaciju, a dvije sezone kasnije premješten je na čelo seniora, gdje je započeo možda i svoju najuspješniju trenersku avanturu.
U svom mandatu Bilić je bio taj koji je stvorio okosnicu reprezentacije oko igrača koji su deset godina kasnije osvojili srebro u Rusiji, poput Luke Modrića, Marija Mandžukića i Ivana Rakitića.
Dobro je to izgledalo na Europskom prvenstvu 2008. godine, na kojem su naši ipak nesretno ispali u četvrtfinalu od Turske, nakon onog famoznog gola Semiha Sentürka u sudačkoj nadoknadi produžetka.
Doduše, pod Bilićem je Hrvatska posljednji put ostala bez mjesta na velikom natjecanju, 2010. godine u Južnoj Africi, možda baš zbog njega i ludog slavlja na Wembleyju, kad smo dvije godine ranije ostavili Engleze bez Eura pa su se napalili da nam vrate istom mjerom.
Odradio je Slaven i treći ciklus u kojem su naši izgledali solidno na Euru 2012. godine u Poljskoj i Ukrajini, no nisu prošli skupinu, što je bilo i zadnje od Bilića na klupi hrvatske reprezentacije…
Solidan u West Hamu i West Bromwichu
Bilić je još za vrijeme svog mandata na čelu reprezentacije oduševio javnost svojim rock imidžem te iskrenom komunikacijom, kako s novinarima, tako i sa svojim igračima.
To se svidjelo Englezima pa je svoj prvi posao na Otoku dobio u West Hamu 2015. godine, kojeg je u prvoj sezoni doveo do plasmana u kvalifikacije za Europsku ligu, no sljedeća sezona bila je slaba pa je udaljen s klupe.
Najveći klupski uspjeh ostvario je pak kao trener West Bromwich Albiona, kojeg je 2020. godine uveo u Premiership, no uslijedili su neuspjesi među elitom pa je klub potražio novog stratega.
Bilić je također vodio velike klubove kao što su Lokomotiv iz Moskve i Bešiktaš, u kojima nije uspio doći do trofeja, a njegovi nasljednici jesu, dok su posebno slabe bile njegove avanture u azijskim klubovima Al Ittihad i Beijing Guoan, u kojima se brzo pokazalo da nije u stanju unaprijediti igrače i napraviti traženi rezultat.
Otkaz u Watfordu još je jedna njegova prosječna epizoda pa osim odlične zarade i nekoliko zapaženih utakmica, Bilić i dalje nema uspjeh kojim se kao trener može pohvaliti u svojoj karijeri…
Fali li mu autoriteta?
Nekoliko je razloga zašto Bilić nikad nije osvojio trofej. Prvi je naravno taj što se nikad nije našao na klupi dominantne momčadi. Sigurno da bi uzeo bar poneku titulu na klupi Dinama, Salzburga, Šerifa ili Ajaxa.
Vjeruje se također da mu nedostaje autoriteta u svlačionici pa ga igrači prestanu gledati na isti način kao na početku zajedničkog rada, jednom kad kola krenu nizbrdo. Ostaje otvoreno i pitanje koliko uspješno prenosi svoje taktičke zamisli momčadi i jesu li možda neka rješenja previše komplicirana, što je sigurno bio problem dok je radio s prosječnim igračima u Aziji.
Bez obzira na neuspjehe, važno je naglasiti da Slaven Bilić ostaje u očima javnosti inteligentan stručnjak s pozitivnim imidžem pa će zasigurno vrlo brzo naći novi angažman. Vjerojatno će mu se u budućnosti ipak zalomiti i pokoji trofej, ako se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme. No, mjesto na klupi nekog od najmoćnijih europskih klubova koje su mu predviđali prije desetljeća i pol, teško da će ikad uloviti…