Bottas stao u Hamiltonovu obranu nakon Imole

Otkad je Formula 1 postala više momčadski sport u kojemu je važnije osigurati veću zaradu timu, nego pokušati pobijediti momčadskog kolegu, svjedočili smo raznim okršajima unutar konstruktora, a svakako, najpoznatiji su onaj Sebastiana Vettela i Marka Webbera iz slavnih dana Red Bulla te sudari (ponekad i doslovni) Lewisa Hamiltona i Nice Rosberga iz uzbudljive 2016. godine. S druge strane imamo Hamiltona i Bottasa koji su primjer sloge unutar najmoćnije momčadi. Također, savršen su primjer pretvaranja Formule 1 iz pojedinačnog u ekipni sport.

Hamilton čekao SC i dočekao ga

Nakon odvožene posljednje utrke u Imoli, dosta je govora bilo o strategijama Mercedesa koje su išle na ruku, a kome drugome nego, Hamiltonu. U 19. krugu, tada vodeći Valtteri Bottas ušao je u boks zbog promjene guma, a njegov momčadski kolega ostao je na stazi vozeći još neko vrijeme na istoj postavci medium guma. Finac je iz boksa izašao ispred jurećeg Maxa Verstappena, samim time radeći svojevrsni štit Britancu koji je bez pritiska radio sve veću prednost. Čekao je (Virtual) Safety Car i dočekao ga je u 29. krugu nakon Oconovog parkiranja Renaulta kraj staze. Idealno vrijeme za ulazak u boks te minimiziranja izgubljenog vremena.

„Da su uloge bile zamijenjene, Lewis bi isto napravio za mene“

U momčadskom duhu Valtteri Bottas dao je izjavu na različite strategije Mercedesovih vozača: „Rekao bih da su bila dva različita scenarija. Prolazili smo kroz planove ujutro prije utrke te kroz mogućnosti da jedan od nas dvojice dođe pod pritisak Red Bulla. Takva taktika na kraju se jako isplatila Lewisu te bi, da su kojim slučajem uloge bile zamijenjene, i Lewis napravio isto za mene.“

Bottas kao „zec“ u atletici

Pravo je pitanje bi li se obistinile Valtterijeve riječi da je, kojim slučajem, bila obrnuta situacija. Sve u svemu, situacija u Mercedesu je jasna kao dan te se prisutna hijerarhija ne smije narušavati. Hamilton je broj jedan momčadi, a Bottas je svojevrsni bodyguard koji mu pomaže u naumu ostvarivanja pobjeda i rušenja rekorda. Finac je za to, vjerojatno, plaćen (i to masno). Ovu situaciju bismo donekle mogli usporediti sa „zečevima“ u atletici koji su plaćeni da ostvare određeni cilj (nametanje ritma), no ne i da pobjeđuju. Valtteri se time očito zadovoljava, za razliku od Rosberga koji je drugačijeg karaktera. Jasno je kako Verstappen ne može sam protiv dvojca iz Srebrnih strijela, a ako želimo gledati zanimljiviju sljedeću sezonu, nužan je odlazak Alexa Albona te dovođenje nekog kompetitivnog vozača koji bi mogao pomoći Nizozemcu u pokušaju prekida Mercedesove dominacije. Naposljetku, Formula 1 je ipak momčadski sport…