Veliki hrvatski sportski kolektiv, legendarna Cibona, danas obilježava 77 godina svog postojanja. Još od davne 1946. godine kada su Joso Miloš, Ljubo Prosen i Branimir Volfer osnovali SD Slobodu, klub je bio predodređen za mnoge turbulencije i kaotične situacije koje traju do današnjih dana…
‘Heja, heja, Lokosi’
U prve četiri godine postojanja, klub je više puta mijenjao svoje ime – od spomenute Slobode, preko SD Zagreba, Vihora do Poleta, a onda je stiglo ime Lokomotiva, u lipnju 1950., te su uslijedila neka stabilnija vremena. Uspon je postignut s Mirkom Novoselom koji je 14 godina branio boje Lokomotive, nakon čega je preuzeo trenersku palicu “Lokosa”. Ono što se u doba Plećaša, Kovačića i drugih skandiralo “Heja, heja Lokosi”, ubrzo je preraslo u “Heja, heja Cibosi”.
Da se nešto posebno sprema u 80-ima, pokazao je sam početak desetljeća. Godine 1980. u klupske vitrine zasjeo je prvi trofej osvojen pod novim imenom, i to protiv moćne Bosne koja je godinu ranije bila europski prvak. Na krilima velike 11-ice, Andra Knege, upisana je pobjeda 68:62 u finalu Jugoslavenskoga kupa u Borovu. Tih je godina svoje posljednje igračke sezone u Kutiji šibica provodio jedan od najvećih hrvatskih sportaša u povijesti, Krešimir Ćosić, a samo jednu godinu nakon njegovog odlaska u mirovinu, iz Šibenke je pristigao veliki talent, tada 19-godišnji Dražen Petrović…
Vremena kada niti Sabonis ništa nije mogao Ciboni
Dražen je 1985. godine cibose predvodio do, dotad, najvećeg uspjeha u klupskoj povijesti, osvojenog europskog naslova. U finalu, koje se igralo u tek otvorenoj dvorani Mira i prijateljstva u Ateni, 20-godišnji Petrović ubacio je 36 poena madridskom Realu, španjolskom velikanu koji je tri godine kasnije doveo Dražena u svoje redove.
Točno godinu dana kasnije, 3. travnja 1986., Cibona je postala četvrti klub koji je obranio naslov europskog prvaka (Rigas, Real Madrid, Ignis Varese). U finalu u Budimpešti “pao” je snažni Žalgiris s Arvidasom Sabonisom kao najjačom uzdanicom. Ovaj Litavac visok 221 cm imao je 27 poena i 14 skokova te večeri u Mađarskoj, ali nedovoljno za svladavanje moćne Cibone.
Gotovo četiri desetljeća kasnije Cibona ne može ući niti u doigravanje ABA lige, a kamoli da se barem malo približi europskom vrhu. Tu i tamo “Vukovi” skinu skalp Zvezdi ili Partizanu, klubovima koji su u 80-ima s divljenjem gledali u cibose, a sada su svjetlosnim godinama ispred. Dramatične su dvije godine iza Cibone, a drama se, nažalost, nastavlja. Da melankoličnom kraju priče dodamo vedar ton – igračima koji su prošli kroz “Toranj” u posljednjih nekoliko godina, kao i svom pratećem osoblju, svaka čast što i unatoč besparici i dalje pariraju većini ABA-ligaškog društva.
Košarkaška romantika. Ali romantika od koje se ne može živjeti. Samo preživljavati, od danas do sutra. Onda kada je “sutra” upitno.
Dvije europske krune
- 1985. CIBONA – Real Madrid 87:78 (Petrović 36)
- 1986. CIBONA – Žalgiris 94:82 (Cvjetićanin 24)
