Hajduk može biti izuzetno zadovoljan i ponosan kako je završila europska priča njegovih “bilih tića”. U natjecanju u koje su bili uključeni svi najbogatiji klubovi, splitska momčad na kraju je osvojila drugo mjesto, odmah iza impresivnog AZ Alkmaara.
Istina je, poraz 5:0 u finalu malo je previsok za ukus domaćih ljubitelja nogometa, no kad se sjetimo da je Barcelona s Messijem primila osam komada od Bayerna prije par godina u Ligi prvaka, onda je jasno da se ništa posebno nije dogodilo u toj utakmici u Ženevi.
Kad se malo slegnu dojmovi svi će shvatiti kako je uspjeh splitskog kluba u juniorskoj Ligi prvaka bio izniman, a i od velikog značaja za budućnost kolektiva s Poljuda…
Dokaz da se može igrati u Europi
Jasno je da Uefino juniorsko prvenstvo Europe nije po snazi u rangu s nogometnom Ligom prvaka, u kojoj svake godine gledamo najbolje nogometaše današnjice.
Međutim, svi ti klubovi ulaze sa svojim mladim momčadima u juniorsku Ligu prvaka. Njihov kadar možda ne vrijedi milijardu eura kao što kod nekih bogatih klubova vrijede seniori, no treba reći da velikani kupuju igrače još u tinejdžerskim danima i imaju moćne omladinske škole.
Zato je uspjeh juniora Hajduka zaista spektakularan, pogotovo kad znamo da su na svom putu iz natjecanja izbacili Manchester City, Borussiju Dortmund i Milan, u čijim redovima se sigurno skriva barem nekoliko igrača o kojima ćemo mnogo čuti sljedećih godina.
Za Hajduk je ovakav rezultat jako važan, jer seniori u Europi već godinama nisu napravili ništa posebno. Istina, ispadanje od jakog Villarreala prošlog ljeta nije nikakva sramota, ali ako se vratimo malo dalje u prošlost, tu su malteška Gzira, kazahstanski Tobol, irski Shelbourne i još nekoliko suparnika protiv kojih netko iz HNL-a ne bi trebao ispasti.
Juniori su pokazali da se u Europi može ravnopravno igrati i s puno moćnijim klubovima. Naravno da sada ne očekujemo od Marka Livaje i društva da pobjeđuju Milan, Manchester City i Borussiju Dortmund, jer ipak je to neka druga dimenzija. Međutim, protiv klubova srednje europske kvalitete Hajduk sigurno može nešto pokazati pa i zaigrati u grupnoj fazi Europske konferencijske lige, u kojoj bi dobio protivnike baš po svojoj mjeri, čak i ako bi dogurao do proljetne nokaut faze…
Prvi velikih uspjeh mladosti još od Čilea
Podvig Hajdukovih juniora važan je za hrvatski nogomet i zato što baš i nismo imali velikih rezultata mlađih uzrasta od osamostaljenja naše države.
Naime, u sjećanju ostaje jugoslavenska juniorska reprezentacija koja je osvojila svjetsku titulu 1987. godine u Čileu, u čijim redovima su igrali Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Robert Jarni, Igor Štimac i Dubravko Pavličić, a izbornik je bio Mirko Jozić.
Nakon toga hrvatska seniorska reprezentacija radila je čuda na Svjetskim prvenstvima, no juniori to nisu pratili sličnim uspjesima, zbog čega još čekamo na prvi nastup naših nogometaša na Olimpijskim igrama. Tko zna, možda se dogodi sljedeće godine.
Što se klupskog nogometa tiče, Dinamovi juniori osvajali su neke velike međunarodne turnire i imali zapaženih nastupa u juniorskoj Ligi prvaka, no ovo je ipak nivo više.
Hajduk pak na europski uspjeh čeka još od 1995. godine kada su njegovi seniori igrali u četvrtfinalu Lige prvaka, a može se pohvaliti i polufinalom Kupa UEFA 1984. godine, kao i polufinalom Kupa kupova 1973. godine.
Tri desetljeća nakon zadnjeg velikog splitskog izdanja u Europi juniori su razveselili navijače s Poljuda. Taj rezultat dat će novu energiju klubu koji se nada i trofeju u hrvatskom Kupu, s kojim bi zaokružio ovu sezonu i nastavio se približavati Dinamu, još uvijek nedodirljivom na vrhu hrvatskog nogometa…
